Prve godine

Prve godine našeg zajedničkog života bile su ono... idila. Bilo smo zaljubljeni, puno putovanja, nježnosti... filmski.

Nakon tri godine rodila nam se prva kćer, do tada smo se već prilično iživjeli, prošli jako puno i osjetili da je vrijeme za svijanje gnijezda i stvaranje obitelji. Kupili smo kuću koju smo mogli i intezivno radimo na njenoj obnovi, to je naš mali raj, kutak apsolutne slobode, bez pravila, zakona, u njemu se svatko od nas osjeća svoj, slobodan i miran. Danas imamo dvije prelijepe kćeri koje su jedino na ovome svijetu za što sam spreman umrijeti trenutno bez ramišljanja i prema kojima osjećam obvezu veću nego prema bilo komu ili čemu na ovom svijetu. Nitko na svijetu ne pruža ljubav iskrenije od djeteta, jedino njihova ljubav je čista, bezuvjetna i ne ovisi o koristima ili taktikama koje imaju prema vama, možete sto puta reći ne, nešto zabraniti, ali tu ljubav promjeniti nećete i iz njihovih usta nećete čuti ništa drugo nego volim te. U obitelji vladaju skladni odnosi, puno poštovanja jedni prema drugima, trudimo se čuvati jedni druge i graditi sretne odnose u kojima znamo da se možemo osloniti jedni na druge i da želimo jedni drugima pružiti sreću.

Eto tako bi otprilike glasila fabula našeg života, rekao bi čovijek ok, ništa posebno, skladno se živi i može se reći uspješno.

Ovaj dio je imao za cilj samo Vam pružiti dojam tako da bi imali cijelu sliku u glavi oko glavne priče koja je i tema bloga.

Oznake: poliamorija