Zašto blog

Pravo pitanje na koje bih želio odgovoriti sam sebi a i onom putniku namjerniku koji naleti na ovaj blog pa možda i vidi nešto - nauči prije nego sam proba.

Zato što se osjećam čudno, zato što nemam osjećaj da mogu iskreno i otvoreno razgovarati s nikim a da ga ne povrijedim (bar ne od ovih koji su upoznati s temom)... s tim ćete se još upoznati kroz vrijeme. U blogu se nadam samo naći ispuh... negdje zapisati, događaje, osjećaje, ovu buru koja se događa u meni i oko mene... Pa makar i nitko nikad i ne pročita znam da će ove riječi ostati zapisane negdje u bespućima interneta, googlea i sličnih "špijunčina" ali dobro, netko sluša.

Unaprijed da vam se ispričam na gramatici i pravopisu, ja sam jedan od onih sa stavom bitno da se razumijemo...

Sada ležim sam, tipkam ovaj blog u pozadini svira "Sve bih dao samo da je moja" od zlatnih dukata, hertz mi se lomi u prsima a djelim se u duši na pola i imam osjećaj da svaka od polovica umire.

Danas neću više pisati krenuti ćemo od idućeg bloga, krenuti od početka pa ćemo vremenom doći i do današnjeg dana i situacije koju sada živim, ali netko da bi stekao dojam osjetio osjećaje i mogao to sve sagledati u cijelini baš mora znati cijelu priču... a ona je mali roman.... moj roman... moja priča... o sreći, ljubavi, obitelji, novim ljubavima, sexu, i još puno stvari koje čine jedan život.

Mislim da mi je život knjiga ali to ćete već vi procjeniti cjenjeni čitatelje. Kroz blog ćemo krenuti prije 13 godina nabrzaka ćemo proletiti do prije 2-3 godine i onda ćemo polako krenuti do danas. Očekuje vas puno mnogi će me osuđivati, mnogi možda i podržati, htio bih vam samo napomenuti... ja oduvijek živim bez granica koje nameće društvo i dobro i zlo cijenim prema onome što mi kaže srce u određenom trenutku. A moj jedini savjetnik kojem vjerujem na duge staze je to srce... iako nekad njegove odluke bole al u konačnici valjda zna šta radi.

Do sutra.....

Oznake: ljubav, sex, poliamorija