Da li čovjek sve,baš sve,na kraju preboli ?
It's Confessions time !
Iako ga sad uglavnom krivim za ovo šta mi je napravija sad, zaslužila sam... Svi ga trenutno osuđuju, a u stvari nikad nisam priznala šta se događalo u naša 4 zida, i kako je izgledalo. Večeras sam prvi put odlučila ''ispovijediti'' svoje greške, sebi, a onda i njima... Odakle da počnem?
On nije oduvik bija loš prema meni. U stvari, kad smo počeli, prije nego se bilo šta dogodilo između nas, pričali smo noćima, čekali jutra jedan uz drugog, uz sto tema, i nikad nije bilo tišine... I onda kad smo počeli, kad smo započeli vezu, doslovno je sve bilo ko u snu, dok, jeli, ja nisam počela sa svojim glupostima.... Napravila san dosta grešaka i ja, odma u samom početku. Uvik sam na neki način dopuštala drugima da mi
vraćaju bivšeg u život, indirektno, iako san znala da će pojedinci dat njemu moj broj mobitela, nikad se nisan zauzela da do toga ne dođe.
Valentinovo, službena moja prva glupost., iako sam imala njega, tad već i misec dana, moje pizdarije tipa ForeverAlone sheme su ga povridile, iako se taj dan namučija oko svega. Nisan imala šta reć nego da sam zajebala.
Trava, Kraj drugog, početak trećeg miseca, iako san govorila da neću nikad, nešto me povuklo, i dan danas neznan šta mi se u glavi dogodilo, da sam sila i zapalila džo.
Borna, i poziv Pizdarija, više manje, nije mi bilo bitno pretjerano šta me nazva, zva je da pita di je nešto na vikendici, i zamolila sam ga onda da više ne zove, jer da Dž smeta, i da ne želim probleme, a posli je ispalo da san ja rekla da mi je drago šta je nazva... Nikad to u stvari nisan rekla, niti san tila da mi išta bude problem u vezi...
Pir... Ehh, nikad razjašnjeno do kraja, ikome... Teta se udavala, i bija je njezin nećak sa muževe strane... Ja i Dž smo bili već 5 miseci skupa, i ja sam popila, nekako logično, ipak sam bila na piru. Istina je da je tetin nećak meni prije bija napet i sve je to stalo, mislin, cila obitelj je to znala, a znali su i da sam sa Dž, i na kraju smo on i ja plesali, i Dž je dan danas uvjeren da smo nešto imali. Znači, ja sam pijana i bosa došla u Dž kući, u 3 ujutro, i pričala mu doživljaje sa pira, i M. sam spomenila 300x, on je mislija da san ga privarila, naravno, i nikad nije prihvatija moj odgovor da se te večeri stvarno ništa nije dogodilo s njim, osim tog glupog plesa zbog kojeg sam pozalila jer san u Dž izazvala sumnju.
Manjak povjerenja, s moje strane, naravno. Bila sam bolesno ljubomorna na svaku curu koja mu se približila ili koja bi pokušala stupit u kontakt s njim, i bojala sam se prevare više nego ičega na svitu. Zabrane fejsa?! ili ostale pizdarije, koje danas kad gledan nisu imale nikakvog smisla, jer da me tija privarit,napravija bi to davno...
Stephanie ?! , selo, jednu večer... Bila san ladna kučka prema njemu, i dok je plaka san se ponašala ko najveće džubre od cure, bila sam mala balava glupača koja je napravila scenu samo jer je prizna istinu.
I nakon svega ovoga, počele su krvoločne svađe, prvi udarci s moje strane, čupanje, grebanje, ugrizi... Samo zato jer me ne bi sluša ili bilo šta drugo... Svaka svađa se završavala s tim šta bi se potukli, počupali, grebali... Najviše mojom krivicom... Uglavnom, svakakve scene. :/
E i da. Frane. 12. misec Kunila sam se svim i svačim da nakon prvog prekida nisam s nikim imala ništa, a jesam. Brijala sam sa Franom, i nakon tolikih laži s moje strane, sazna je cilu istinu.
I onda smo prekinili.
Prošlo je bilo 6,7 miseci... Ja sam cilo to vrime izlazila vani, opijala se, pušila, neznan ni ja šta već ne... Tila sam zaboravit cili taj bolan prekid, sve gluposti, ko da sam njemu u inat nešto radila, a u stvari sebi nisan ništa dobro donila s tim. Nakon tog perioda od 7 miseci, opet smo se našli. Mislim, bilo je neloše, al kad je došlo vrime za priznat neke stvari, naravno, da bi zaštitila sebe, opet sam lagala... Rekla sam mu da nisam pušila u tom periodu, bla bla, u stvari tila san samo da misli da nije u pravu u vezi nekih stvari, a bija je..Isto tako, njegov lančić je završija kod momka koji mi se sviđa, a ja sam ga uvjeravala da je negdi zagubljen. On je sve zna naravno. Jer me zna predobro. I nakon toga smo opet prestali pričat 4 miseca.
I evo ga sad, nakon 3 miseca savršenog skoro odnosa, psp, i to sve, opet smo završili... On sad ima novu curu, i drago mi je da je u nekome naša mir, i da je sritan... Mene boli, stvarno me boli šta tu sriću nije moga nać samnom, i šta mu nisam u ova 3 miseca uspila dokazat koliko mi je stalo do njega, i koliko ga stvarno stvarno želim nazad... Ni jednom, al baš ni jednom ga nisam slagala, bila san iskrena u svemu, u najmanji detalj da ga je tija provjerit, moga je. Nakon svih laži koje sam mu u ciloj vezi rekla a stvarno sam ga puno lagala...Bila san skroz iskrena, i na kraju cile ove priče mi je drago šta sam se uspila prominit, i ponosna sam sama na sebe. I iskreno, sad samu sebe više poštujen, jer znan da ovaj put nisam zajebala ništa takvo.
I eto, 20.01. bi nam bilo 2 godine, i zakljucak cile ove moje priče je da je on bija super momak, draga osoba, koja se trudila i opraštala svakakve greške, a ja nikad nisam bila zahvalna na tome šta je radija za mene, i koliko se borija za nas... Nisam mu dala mira, vrtila sam ga oko malog prsta, lagala ga, bila najveća glupača i najveće smeće prema njemu. Okrenila mu leđa milijun puta, i u ista mu zabila nož... I samo mu je prikipilo, borija se dok je ima snage. Izgubija je onu bitku, meni najvažniju, sam sa sobom, u vezi mene. Postalo mu je svejedno, odrvenija je.... Jednostavno se zasitija svega, i odusta je... I uvik sam nekako njega krivila za sve, nisam bila svjesna svojih grešaka, do jedne večeri.... I niko mi u stvari nemože reć, niti dokazat suprotno od toga da me volija, vidilo se u pogledu...
I sad, kad bi mogla vratit vrime, 2 godine unazad, svakog momenta, svakog trena bi mu pokazivala koliko mi je u stvari bilo stalo do njega. Sve bi prominila, jer san zbog vlastite gluposti izgubila osobu koja me stvarno i svim srcem volila.
I sad kad je s njom, zelim mu svu sricu, za sebe cu lako, nek mi je on sritan, onda sam i ja... A njoj zelin porucit samo da mi ga cuva, jer mi je on sve na ovom svitu... Cak i kad nije kraj mene.
Dž, voli te Bu ! :(
29.01.2014. u 02:10 |
0 Komentara |
Print |
# |
^
< |
siječanj, 2014 |
> |
P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
|
|
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
31 |
|
|
Veljača 2014 (1)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Studeni 2013 (2)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (1)
Lipanj 2013 (1)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (5)
Siječanj 2013 (1)
Prosinac 2012 (6)
Studeni 2012 (1)
Srpanj 2012 (1)
Lipanj 2012 (2)
Svibanj 2012 (6)
O meni:
Za sto dugih godina, Bog me kaznio bez tvog dodira... :(
Ti&Ja.
20.01. <3
"Toliko načina da kažeš VOLIM TE, a nikad dovoljno da kažeš koliko."
Kada neko kaže : " Ma bio je on dobar prije ovog,prije onog, prije toga ..." A ja kažem, ljudi koji su pokvareni takvi su oduvijek, samo sakrivaju i čekaju neko opravdanje da bez glume pokažu kakvi su ...
"I sve se svede na posljednju osobu na koju misliš prije nego zaspeš. To je osoba do koje ti je najviše stalo."
"Budi samouvjeren. Previše smo vremena potrošili upoređujući se s drugima i želeći da budemo nešto što nismo. Svako ima svoju snagu i svoje slabosti, i tek kad prihvatiš sve ono što jesi - i ono što nisi - tad ćeš potpuno uspjeti. ''
''Kako možeš bez njega? Mogu? Ko je rekao da mogu bez njega? Ja moram! To je postao moj zadatak, životna navika. Previše ga volim da bih mu kvarila sreću. Previše sam slaba da se borim za njega. Pustit ću ga, odtugovati ću i prežvjeti. Nadam se...''
'' Sada joj se najedanput pružila prilika koju je toliko iščekivala, ali je potajno priželjkivala da se nikad ne pojavi! Kako da se suoči s izazovima i opasnostima jednog života koji nije poznavala? Kako da napusti sve ono na šta je navikla? ''
Svi žale u životu za nečim. A ja.. Iskreno, nemam za čim. Neki bi mi na ovo rekli: " A one suze za njim?!" Ljudi pate za onim što su imali.. A ja njega nikad nisam ni imala. "Službeno" je bio moj, ali nikada mi nije "duhom" pripadao. Bio je svačiji, znam ja, svakoj je pripadao. Svakoj.. Samo meni ne.. I da me ponovo pitaju za čim žalim. Opet bi odgovor bio isti - Ni za čim!
Onda dođe dan kad ti postane svejedno. Shvatiš da nema nade i pustiš da vrijeme odradi svoje. Znaš,mnogi su mi govorili da sam to trebala ranije učiniti, biti hladna, nedodirljiva. Ali oni ne znaju kako je to stajati pored osobe koja ti je bila sve, i osmijeh i suza, a sada se ponašate kao da se još niste upoznali. Valjda još to nisu doživjeli ili.. ne znam. I ne želim da dožive.
.......
I ona ljubav kakva god bila, priznajem, meni je valjala, ali duša se predala, srce odustalo. I šta mi ostade? Sjećanje da sam ti se nadala i nada da ću se barem još jednom, nekome tako nadati. Kao što nadah se tebi. -
Onda je šapunla kroz plač: " Nedostajat ćeš mi." I samo Bog zna koliko je bila iskrena.
Pitam se koje su razlike između muškarca i žena. Tko više voli? Tko više plače? Tko je hrabriji? Tko kome više nedostaje? Pa svi smo ljudi, svi smo isti, a ipak drugačiji na svoj način. Da li su stvarno žene osjećajnije, ili su muškarci zapravo kukavice koje se boje pokazati svoje osjećaje ?
Doci ce vrijeme kada ces se pitati otkud tolika ravnodusnost nakon onolike ljubavi, gdje je nestalo uzbudjenje kada bih te svaki put ugledala. Gdje je moja zaludjenost tobom?! Bit ce ti tesko, ali prestat ce. Patila sam i ja, pa zivim. Samo bez tebe u srcu. I odlicno je, vjeruj, nezamjenjiv osjecaj. A sam si nam presudio, sam si odredio svoju ulogu u mom zivotu. Sam si usao, sam izasao iz njega. Nema te vise, dragi, prihvati poraz vec jednom.
I čiji broj noćas da okrenem, tvoj ili njegov? Znam, on će se javiti, reći mi ono što želim čuti. A ti, možda se i ne javiš, ali taj čudan osjećaj dok biram tvoj broj, ne može se usporediti ni sa najljepšim rijećima.
"Okrznuo si me ramenom nekako više u ime uspomena nego u znak pozdrava. Niko to nije vidio; ni djevojka koja se smješkala na mom nekadašnjem mjestu, ni momak koji je umjesto tebe čvrsto stezao moju desnu ruku. I sve što je bilo među nama stalo je u taj jedan dodir - hladan i pomalo grub. I zaista tužan. Znam, želio si da znam da ti je teško, da ti je žao. I meni je bilo. Jer, mogli smo dijeliti mnogo toplije dodire, šaputanja, i na kraju, mogli smo dijeliti život, ali, ne... Sve je ostalo samo na tom pozdravu dva ramena i ubrzanom kucanju dva srca. Koje oni nisu mogli, a mi nismo željeli čuti..."
I sve te djevojke poslije mene,nadam se da su ti barem pokusale zamjeniti mene.Da su uspijele u to ne vjerujem,ne vjerujes ni ti a zelis...o kako samo zelis!
Znala je da će dio nje zauvijek ostati s njim. Tamo gdje su onoga dana stali, ostao je njegov ponos, njen inat, prokockana šansa i jedno obećanje. Imali su sve, a izabrali su ništa.
''Šta je ostalo posle nas ?
Nekoliko propuštenih poziva kada se oboje opijemo od uspomena, tiha mimoilaženja kad se sretnemo i ime na koje još uvek reagujemo kada ga čujemo...
Nije ostalo mnogo od nas...
A činilo se tako obećavajuće ...''
"Jednoga dana ću da te prebolim. I baš tog dana ćeš shvatiti koliko me voliš."
''Možeš me prezirati, mrziti, psovati, nikad više ne pomisliti na mene, brisati me sa e-maila, fejsa, ne samo sa interneta, nego i iz duše, iz sjećanja. Samo jedno ti zabranjujem. Pazi, zabranjujem. Da me žališ.''
"Kako da kaže da li ga voli? Šta bi rekla time? I šta se drugome može reći o tome? Pošla sam pogrešnim putem, i idem sve dalje, trula u sebi, srce se ničemu ne raduje, sve veća daljina iza mene, a sve što je moglo biti ostalo je na drugoj stazi, i treba se samo vratiti, ništa nije lakše od toga, i ništa teže. Osvrtanje nije vraćanje, to je žaljenje."
"Vidi je prijatelju. Ti nemaš pojma koliko te je ona voljela, šta je sve radila da ti budeš sretan sa drugima. Koliko noći je proplakala,a onda glumila da je sve u redu. A ti ništa nisi znao, bio si slijep. Zaslijepljen drugima, nisi shvatio da te je jedino ona voljela. Sad je pogledaj, smije se, nije joj bilo lako,ali poslije toliko vremena pomirila se sa tim da je nikada nećeš primijetiti. Ona je ostala potpuno ista, ranjena mnogo puta. Sada otvori oči! Gubiš je, a kad čovjek gubi tek onda shvati!"
"Kada budete spremni samo otići, a ne saslušati šta vam ima reći osoba koja je bila najvažnija u nekom periodu vašeg života, kada budete spremni ne dozvoliti da vam objasni stvari. Kada se ponašate da vam je svejedno i prazno slušate nešto što vama znači puno više nego što ćete ikada pokazati. Kada budete spremni otići od osobe koju volite, kada budete spremni ne povjeravati se svakome, spremni ste živjeti u pravom smislu. Ja jesam."
I na kraju svega, poslije toliko godina, ostala je samo dobra stara navika, da me ta poznata boja očiju svaki put dotuče, da se na poznatu boju glasa stresem i razniježim, da se na poznat smijeh i ja nasmijem i kažem "Sretan je, hvala Bogu." Najviše boli ono što je moglo biti, a nije bilo.
Razmišljanje o onome što je moglo biti, a nije bilo. O onome što je trebalo biti, ali sudbina tako nije planirala... I onda shvatiš, nije vrijedno. Više nije vrijedno ni minute tvog vremena, nijedne suze na jastuku, nijednog poziva sa sakrivenog broja, nijedne čaše pića za privremeni zaborav, nijednog pogrešnog i usputnog muškarca u tvom životu... Ne, nije vrijedno. Nije vrijeme za kajanje, nije vrijeme za nedostajanje. Vrijeme je za zaborav...
"Ponekad zastanete, pomislite da odustanete, ali nemojte... Ako bacite svoje snove, niko ih neće pokupiti. Borite se za ono što je vama važno i što je vama vrijedno. Ne dopustite da vam to oduzmu i sruše. Uvijek gledajte naprijed i samo naprijed, jer nikad nije toliko loše da ne može biti gore, a ni toliko dobro da ne može biti bolje... Na kraju sve ispadne dobro, ako nije dobro, znate da nije kraj."
"Postoje oni trenuci kada nam neke osobe nedostaju toliko da se čini da su negdje u blizini, a miljama su daleko. I nevjerovatno je kako nedostaju baš onda kad je sasvim nemoguće da budu tu."