21.12.2007., petak
Je, da, znam, ali ...
Na neke sam greške (grješke ili pogrješke, ovisno koji pravopis pratite) navikao, ali lijepo je što me uvijek neke nove iznenade ... Greške je možda i prejaka riječ, ali u nekoliko radova s treće radionice pojavila se zajednička crta koja mi je zasmetala.
Što, naime: nekoliko polaznika učinilo je svoje likove SF-fanovima ili im barem dalo da se u razmišljanju i komunikaciji služe imaginarijem preuzetim iz postojeće baštine znan-fana. Sad, jest, svatko polazi od sebe i onoga što zna (a polaznici nisu bezveze pošli baš na znanstvenofantastičnu radionicu), ali postojeće je - po mom mišljenju - pogrešno iz barem nekoliko razloga.
Najprije, to je lijeno pisanje. Reći da je nešto kao iz "Galactice" ili "Treka" ili već nečega znači osloniti se na vizualnu štaku tuđe mašte, pretpostaviti da će žanrovska publika razumjeti kraticu i shvatiti što joj se poručuje. Publika će shvatiti, to da, ali će shvatiti i da se pisac nije potrudio pronaći nov način da opiše stari prizor (kad već novi prizor nije uspio smisliti) - shvatit će da je lijen, shvatit će da je loš.
Čak ako se publici takav način i svidi (nikad ne znaš s publikom - stoka najobičnija! ), takav je način pisanja u najbolju ruku namigivanje frendovima i istomišljenicima - zakopavanje samoga sebe dublje u geto. Može funkcionirati na pivi, ali ne i u tekstu, jer što ako priča dospije u ruke nekome tko nije gledao "Galacticu" niti to namjerava? Naša kratica pada u vodu i za sobom povlači ostatak priče!
No, najosnovniji razlog bio bi, čini mi se, što bi nas znanstvena fantastika trebala zapanjivati novim čudima, ne podsjećati nas na stare. "Novum", zvao je taj moment Darko Suvin (ne varam li se) ... Dajte mi stoga nešto novo, novi čarobnjački trik, novu sliku ... pustite viđeno, ma koliko vam se sviđalo.
***
Jedna od priča s radionice - ona Ivane D.H. Lawrence, inače posve pristojna - je ovdje.
***
Zadaća koju su radioničari dobili na tome satu bila je napisati priču polazeći od neke trenutačne znanstvene činjenice, s infodumpom ako treba (to je ono kad priča stane da bi se objasnila znanost na kojoj se zaplet temelji). Nisu se loše ni othrvali, ali o tom u sljedećem blogu.
Radionice s nastavljaju 8. siječnja, a u međuvremenu funkcionira mailing lista za članove, dok sam ja ovdje dužan barem još jedan post.
(mcn)
|
09.12.2007., nedjelja
Treba znati kada ... početi
Na drugoj Mučionici, održanoj prošlog utorka na uobičajenom mjestu, polaznici su se dobro pokazali: samo jedan nije poslao zadaću, ali ju je zato poslalo njih troje kojih na prvoj radionici uopće nije bilo. Jedan na vrijeme, tako da smo njega secirali, i dvoje iza roka, tako da njih nismo, ali možda ćemo idući puta ako večeras zadaće opet ne stignu u punom kontingentu.
(Inače, kapacitet Mučionice je popunjen - potencijalni zainteresirani mogu nam se pridružiti od kuće, ali za feedback će trebati čekati idući termin.)
Na prvoj Mučionici bilo je lijepo rečeno kako je bolje da zadaće stignu nedovršene nego da uopće ne stignu pa je nekolicina polaznika iskoristila tu opciju i time demonstrirala jednu od predvidljivih početničkih grešaka: lošu organizaciju vremena. Nije problem bio što su zadaće počeli pisati u zadnji čas - tada valjda 98% profesionalaca počinje svoje tekstove - već što su, kad su već kasno počeli, previše zagrizli. Na čitanju u Mučionici najbolje je prošla (kad se ocjenjivala kvaliteta teksta, a ne pogođenost teme) priča Tanje J., sročena u pola sata - može se, dakle, pisati u zadnji čas i dobro - ali većina nezavršenih imala je taj problem da nije znala koliko će priča biti dugačka dok nije bilo prekasno, dok vremena nije ostalo premalo.
Kako se tome doskače u profesionalnom svijetu (i svjetlu)? Jednostavno, ne polazi se od ideje nego od ograničenja. Ako imam pola sata, u to vrijeme mogu napisati karticu do karticu i pol (vi umetnite svoje cifre, veće ili manje), pregledati i poslati. Svaku ideju koju imam, dakle, prilagodit ću toj duljini. A to će, pak, značiti kako će premisa priče morati biti jasna nakon pet redaka, zaplet nakon deset, kako će mi za kulminaciju ostati još deset redaka te za peripetiju i rasplet još toliko. Ako ste krenuli u priču od dvije-tri kartice - a što mi se čini kako se nekim polaznicima dogodilo - a nakon dvije nam još uvijek tumačite glavnog junaka ... Pa, vjerojatno je kako ste loše procijenili.
Naravno, svatko ima svoj ritam i dužinu priče koja mu najbolje paše. No, Mučionica je ustrojena na dvjema principima - pišemo SF i pišemo s profesionalizmom u mislima - te stoga treba naučiti kako ono što želimo reći prilagoditi prostoru koji nam je dan da u njemu nešto kažemo. Inače gubimo priliku da nas se pročita, ne?
I za kraj, spomenuta priča Tanje J. je ovdje.
***
Zadaća koju su polaznici ponijeli kući s druge Mučionice je pulp: junakinju ili junaka prebacite u tuđ i čudesan svijet po svome izboru, uvalite ju/ga u opasnost i pustolovinu, dajte mi osjećaj začudnosti i eskapizam na maksimum. Rok je danas do 21 h, priče analiziramo na Mučionici u utorak.
(mcn)
PS On ej przonl nout: ovo.
|
06.12.2007., četvrtak
Još jedna radionica pisanja
U sklopu 4. Velesajma kulture u Studentskom centru, od 13. do 16. prosinca 2007., održava se Kiborgezija, a u sklopu Kiborgezije Društvo SFera održat će radionicu pisanja kratke SF priče, pod nazivom Budućnost u šaci, koja počinje već ovaj tjedan. Voditeljica je Irena Rašeta.
Termini: 7., 8. i 9. prosinac te 13., 14. i 15. prosinac, od 19 sati. U nedjelju 16. prosinca, na SFerinoj književnoj večeri, polaznicima radionice bilo bi omogućeno da pročitaju svoje radove, rezultate radionice.
Na radionici će se pokušati dati odgovore na sljedeća pitanja: Što je SF i koje su mu teme i podžanrovi? Science ili fiction? Koji su najčešći klišeji u SF-u? Kako pisati o alienima, dalekim svjetovima i svemiru i jesu li oni uopće potrebni za pisanje SF-a? Postoji li takvo što kao nova ideja u SF-u ili su sve ideje već iskorištene? Koja je anatomija kratke priče? Što znači sveto trojstvo: likovi - radnja - ideja? A što je sa stilom?
Također će se pisanje i vježbati, kao u teretani :)
Radionica je besplatna, a treba se prijaviti na mail:
velesajam.kulture4(at)gmail.com
(subject: IRENA RAŠETA)
Prijave traju do dan prije početka radionice.
Inače SFera će održati i dvije književne večeri, pa više o tome i samoj Kiborgeziji čitajte ovdje.
|
|
