Jučer sam se prisjetila dana kad sam vjerovala u one ljude koje čine prosinac. Svetog Nikolu i Djeda Mraza( tako su ga zvali u vrijeme kad sam bila mala i iskreno, volim i danas rađe reći Djed Mraz nego Djed Božićnjak). Uistinu vjerovala u njihovo postojanje, istinski se veselila svakom daru, skakala i sva se tresla od sreće kad bih odmotavala poklone koje su mi oni "poslali". Nikad im nisam pisala pisma( ja sam od one djece koja je tek u školskim klupama naučila pisat :)) i zato sam se svake godine iznova čudom čudila kako su točno znali šta želim u čizmici ili ispod bora. Bila sam u drugom razredu osnovne kad sam mami došla doma i sva ljuta rekla: "Mama, kako su ova djeca u mom razredu glupa! Oni kažu da Sveti Nikola ne postoji nego da poklone stavljaju mama i tata! Joj!". I moja stara je u sebi rekla "joj". Nije mi htjela uništiti ono u šta vjerujem. Nije ništa govorila. Samo me je gladala, njezin izraz lica neću zaboravit dok sam živa. Na licu joj se mogla pročitat tuga. Zatim sam ja briznula u plač... Danas bi se mnogi zapitali: "Zar sam ja bila glupo dijete da sam do drugog osnovne vjerovala u te gluposti, a ne moji školski kolege?" I od tada je svaki Sveti Nikola i Djed Mraz bio drugačiji. Nije više bilo onog išćekivanja, uzbuđenja i tolike radost kad bih ugladala punu čizmicu. Jedne godine, dok sam još vjerovala u pizdarije o svecu s velikim štapom i zločestom "pomagaču" Krampusu, stara i ja ležele u krevetu i čekale da Sveti Nikola dođe. Tata je na prozor stavio poklone i kad je izlazio iz kuhinje slučajno zalupio vrata malo jače. Ja nisam čula vrata da su lupila, ja sam čula Krampusa kako lupa lancima! stvarno sam vjerovala u to... "Došao je Sveti Nikola!", derala sam se mami na uho kao da je 4 popodne a ne 10 navečer. I stvarno, moja cipelica bila je puna, a Krampus mi je šibu ostavio, znam čula sam i njega da je bio s Svetim Nikolom. Bio je, ipak je bio Sveti Nikola i kod mene, znači bila sam dobra... mislila sam tada... Puno je anegdota vezanih uz moje vjerovanje u postojanje prekrasnih ljudi koji su me iz godine u godinu darivali baš onime što sam ja željela. Sretna sam što se toga sjećam, što se sjećam svog vjerovanja. Jer danas je teško u bilo šta vjerovati... Svira: Blur- Blur |
< | prosinac, 2005 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv