Jučer sam se prisjetila dana kad sam vjerovala u one ljude koje čine prosinac. Svetog Nikolu i Djeda Mraza( tako su ga zvali u vrijeme kad sam bila mala i iskreno, volim i danas rađe reći Djed Mraz nego Djed Božićnjak). Uistinu vjerovala u njihovo postojanje, istinski se veselila svakom daru, skakala i sva se tresla od sreće kad bih odmotavala poklone koje su mi oni "poslali". Nikad im nisam pisala pisma( ja sam od one djece koja je tek u školskim klupama naučila pisat :)) i zato sam se svake godine iznova čudom čudila kako su točno znali šta želim u čizmici ili ispod bora.
Bila sam u drugom razredu osnovne kad sam mami došla doma i sva ljuta rekla: "Mama, kako su ova djeca u mom razredu glupa! Oni kažu da Sveti Nikola ne postoji nego da poklone stavljaju mama i tata! Joj!". I moja stara je u sebi rekla "joj". Nije mi htjela uništiti ono u šta vjerujem. Nije ništa govorila. Samo me je gladala, njezin izraz lica neću zaboravit dok sam živa. Na licu joj se mogla pročitat tuga. Zatim sam ja briznula u plač... Danas bi se mnogi zapitali: "Zar sam ja bila glupo dijete da sam do drugog osnovne vjerovala u te gluposti, a ne moji školski kolege?"
I od tada je svaki Sveti Nikola i Djed Mraz bio drugačiji. Nije više bilo onog išćekivanja, uzbuđenja i tolike radost kad bih ugladala punu čizmicu.
Jedne godine, dok sam još vjerovala u pizdarije o svecu s velikim štapom i zločestom "pomagaču" Krampusu, stara i ja ležele u krevetu i čekale da Sveti Nikola dođe. Tata je na prozor stavio poklone i kad je izlazio iz kuhinje slučajno zalupio vrata malo jače. Ja nisam čula vrata da su lupila, ja sam čula Krampusa kako lupa lancima! stvarno sam vjerovala u to... "Došao je Sveti Nikola!", derala sam se mami na uho kao da je 4 popodne a ne 10 navečer. I stvarno, moja cipelica bila je puna, a Krampus mi je šibu ostavio, znam čula sam i njega da je bio s Svetim Nikolom. Bio je, ipak je bio Sveti Nikola i kod mene, znači bila sam dobra... mislila sam tada...
Puno je anegdota vezanih uz moje vjerovanje u postojanje prekrasnih ljudi koji su me iz godine u godinu darivali baš onime što sam ja željela. Sretna sam što se toga sjećam, što se sjećam svog vjerovanja. Jer danas je teško u bilo šta vjerovati...
Svira: Blur- Blur
Post je objavljen 06.12.2005. u 14:31 sati.