propovijedi

05.11.2015., četvrtak

TRIDESET I DRUGA NEDJELJA KROZ GODINU b



N 8 32. NEDJELJA KROZ GODINU, Gracija Kotorski
P 9 Posveta Lateranske bazilike
U 10 Sv. Lav veliki
S 11 Sv. Martin biskup
Č 12 Jozafat
P 13 Stanislav Kostka
S 14 Sv. Nikola Tavelić
N 15 33. NEDJELJA KROZ GODINU, Albert Veliki

Čitanja:
1. čitanje: 1 Kr 17, 10-16
Psalam: 146 6c-7ab. 7c-8. 9-10
2. čitanje: Heb 9, 24-28
Evanđelje: Mk 12, 38-44


Rječnikom mladih za Iliju bi se reklo da je bio legenda. I doista, mnoge su se nevjerojatne legende ispreplele oko njegova života. Nešto od toga ušlo je i u Sveto pismo. Ilija je bio čovjek duboke vjere. Kad kažemo duboka vjera umah nam dolaze Isusove usporedbe o premještanju brda, o dudu koji se sam iščupa i posadi u more. Konačno jakom vjerom može se hodati po moru….
Ilija prorok, čudotvorac, borac za pravovjerje bježi pred kraljicom Jezabelom. Ona je bila poganka, gorljiva štovateljica božanstva Baala. U primitivnim religijama božanstvima poput Baala u čijoj domeni je bila plodnost, kiša, poljodjelstvo, iskazivalo se najdublje štovanje. Pred osvetom kraljice poganke Ilija bježi u tuđu zemlju da se skloni.
Bilo je vrijeme strašne suše i evo nas pred samim događajem o kojem govori današnje prvo čitanje. Ono ima snažnu poveznicu s današnjim evanđeljem, jer i u jednom i u drugom čitanju riječ je o udovicama. Udovice se često spominju u Svetom pismu i to uglavnom u istom kontekstu. Udovice su paradigma za siromaštvo. Smrću muža one su obično sve izgubile jer je rodbina imala pravo raspolagati muževljevim imetkom, osim ako nisu već odrasli sinovi zaštitili majku, u suprotnom ona bi ostala bez ičega. Potpuno na rubu društva preživljavala se kako je znala i umjela. Tako su udovice zauzimale počasno mjesto u zajednici Jahvinih siromaha. Tko su pak ti? Nisu to bilo kakvi siromasi. Oni imaju povlašteni status. Razbaštinjeni u svijetu stekli su zaštitu Božju. Ono što svijet ne može shvatiti to je Božja računica. Sve dotle dok se slijepo pouzdamo u vlastitu stečevinu i osiguranje koje si sami plaćamo teško ćemo razumjeti Ilijine riječi upućene udovici: ''Jer ovako govori Gospodin, Bog Izraelov; U ćupu ne će brašna nestati ni vrč se s uljem ne će isprazniti sve dokle Gospodin ne pusti da kiša padne na zemlju.'' (I.Kr 17, 15). Ali ta žena, koja je usput budi rečeno, bila najvjerojatnije poganka dobro je razumjela što Ilija govori.
U jednom komentaru ovog čitanja komentator napisa kako ona i onako nije imala što izgubiti. Potpuno krivo. Logikom svijeta izgubila bi prehranu za jedan dan, a tko zna kakav iznenadni preokret može donijeti sutra. Ta žena koja je imala i sina bila je otvorena Božanskoj mudrosti koja glasi sasvim drugačije; ne čuvaj da bi imao, nego daj da bi imao.
Vrijedan otac brojne djece nakon žetve, berbe…uzeo bi najstarijeg sina, budućeg svećenika i s natovarenim kolima pšenice i drugih poljodjelskih pridjelaka krenuo je do najsiromašnijih suseljana dijeleći im ''da bi imao''. Bože, čudesna li je tvoja logika i sretni oni koji ju razumiju.
U želji da se poprave stare i vrijedne kapele u župama kojima upravljam, imao sam priliku okupiti neke moćnike u vladi novoosnovane Hrvatske države koji su mi savjetovali da bi bilo dobro staviti oglas za pripomoć, ali ne u Glas koncila koje čita samo sirotinja, nego u neke novine koje čitaju imućni. Tada, ne samo da sam shvatio da oni ništa ne razumiju, nego sam se osjetio povrijeđenim i neka sveta srdžba me obuzela. Jednostavno nisam mogao otrpjeti a da im ne kažem kako je Crkva u našem narodu kroz cijelo poslijeratno vrijeme živjela i opstala zahvaljujući isključivo onima koji su bili siromašni, dok bogati ni onda a niti danas nemaju volje niti želje nekomu pomoći. Nastala je duga šutnja. U glazbi bi rekli kadenca. Ali ne neugodna, više kao neko razmišljanje U tom slučaju, rekao je visokopozicionirani službenik u vladi, treba ministru kulture preporučiti ove kapele kao prioritetne. I bi tako.
Da se ne osramoti, jer je imala samo jedan bakrenjak, sirota udovica iz današnjeg evanđelja brzo ga je ubacila u hramsku riznicu. No, Gospodin je čekao taj trenutak da pouči svoje učenike: ''…ova sirota udovica ubacila je više od svih koji ubacuju u riznicu.'' Začuđeni učenici koji su blenuli u bogataše u dugim haljinama sa zlatnim prstenjem kako ubacuju velike svote i pitali se; 'kako bi taj bakrenjak mogao biti vrjedniji od bogataševih zlatnika', a Gospodin nastavlja: ''Svi oni, zapravo, ubaciše od svoga suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sve što je imala, sav svoj žitak,'' ( Mk 12, 43-44.) Zbog čega je to ona učinila? Zbog duboke vjere koju ljudi ovo svijeta ne razumiju, jer imaju svoje, a Jahvinim ili Gospodnjim siromasima dobro je poznato da 'u njihovim ćupovima brašna ne nestaje i u njihovim vrčevima ulje se ne prazni.'
Primjeri? Pa cijela Crkva je jedan veliki primjer. Ne, doduše, kad su u pitanju velikodostojnici crkve, barem ne uvijek, ali živa crkva, oni koji su više no u svoje titule vjerovali u Kristovo evanđelje, ti su uvijek i na svakom koraku tvorno, u stvarnosti proživljavali ćusnu Božju logiku koju ovaj svijet ne može razumjeti. Ne samo sv. Franjo koji nam najčešće u takvim slučajevima dođe na pamet ili majka Terezija. Znaju to svi iskreni humanitarci. Zadnji čas, zadnji tren Gospodin smekša nečije srce. Uputi svoj neopozivi božanski poziv. Imao sam čast poznavati jednu divnu dušu, časnu sestru koja mi je potpirući se s dva štapa idući u župnu Vinagorsku crkvu pripovijedala kako su one, sestre za vrijeme Drugog svjetskog rata u Velikom Taboru hranile Kozaračku djecu, ratnu siročad. Išle smo od kuće do kuće moliti pomoć, uglavnom mlijeko. Ljudi su pomagali koliko su mogli i oni su sami bili gladni i imali brojnu djecu. Ne jedanput mi se dogodilo da nisam ništa donijela kući. Što ćemo sutra dati djeci? A onda se iznenada pojavio koji trgovac iz obližnjeg Desinića ili Pregrade i donio namirnice uz komentar; 'znam da trebate'. ''Hvala ti Gospodine'' to sam rekla. Hvala ti Gospodine na tvojoj logici koja nadilazi naš ograničeni i sebični um i daj nam da i mi upoznamo to divno otajstvo koje si tako ''ljubomorno'' sačuvao za svoje siromahe. Amen.


Molitva vjernika

Gospodine, po svojem si proroku poručio da u ćupu neće ponestati brašna niti će se u vrču ulje isprazniti za one koji vjeruju. Poslušaj naše molitve koje ti upućujemo u nadi da ćeš nas dobrostivo uslišati:

1. Gospodine, daj da tvoja Crkva bude utočište onih kojima je najpotrebnija tvoja pomoć, - Molimo te.
2. Potakni srca tvojih službenika; biskupa, svećenika da shvate kako je njihov poziv odgovoriti na poticaje Duha koji nam govori da smo svi braća i sestre i da se tako trebamo ponašati u Crkvi, - Molimo te.
3. Smekšaj srca onih koji donose važne i sudbonosne odluke u javnom životu, da poštuju socijalnu pravednost te se zauzmu za siromašne i obespravljene, - Molimo te.
4. Daj da mi koji se zovemo i jesmo tvoji vjernici, konačno shvatimo tvoju logiku koja nas uči podijeli s drugima da bi imao, Molimo te.
5. Gospodine, danas ti zahvaljujemo za sve darove koje smo od tebe primili, daj nam tu milost da ti uvijek budemo odani i zahvalni, - Molimo te.
6. Gospodine, posebno ti preporučujemo naše mlade da ti uvijek ostanu vjerni usprkos svim zlim poticajima kojima ih hrane izgubljene duše ovog svijeta, - Molimo te.
7. Primi naše pokojne, posebno dugogodišnje hodočasnike i štovatelje sv. Martina, - Molimo te.

Primi, molimo Gospodine, naše ponizne molitve koje ti prinosimo po Sinu tvome, Isusu Kristu, koji s tobom živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen.




<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.