propovijedi
29.09.2014., ponedjeljak
SVETI MIHAEL, GABRIEL I RAFAEL, arkanđeli -
 Iz tajne Božje svetosti proizlazi štovanje triju arkanđela, koje danas slavimo, kao i svetih anđela čuvara, koje slavimo 2. listopada. Anđeli kao duhovna bića, unatoč njihovoj službi u povijesti spasenja, već po svojoj biti izmiču svakom povijesnom razmatranju. Zato i ne možemo opisivati njihov život kao što činimo sa životom svetaca. Unatoč tome, na temelju Božje objave možemo ipak o njima nešto reći, isto tako možemo opisivati njihovo štovanje. Činimo to rado, što s cijelom Crkvom danas slavimo njihov blagdan, a i što mnogi vjernici nose njihova imena slaveći danas svoj imendan. Ime Mihael, u hebrejskom 'Mi ka el', što znači: "Tko je kao Bog?" spominje se u Svetom pismu pet puta. Najznačajniji je pak svetopisamski tekst o sv. Mihaelu iz Otkrivenja. Uto se zametnu rat u nebu koji je Mihael sa svojim anđelima morao voditi protiv Zmaja. Zmaj i njegovi anđeli prihvatiše borbu, ali je ne mogoše izdržati. I mjesta za njih više nije bilo u nebu. Bijaše izbačen veliki Zmaj, stara Zmija, koja se zove đavao - sotona, zavodnik cijeloga svijeta - bijaše zbačen na zemlju i bijahu zbačeni s njime njegovi anđeli" (Dn 12,7-9). Imajući u vidu te svetopisamske tekstove, ikonografija prikazuje sv. Mihaela kao ratnika u oklopu i s mačem u ruci. Crkva pak od najstarijih vremena gaji prema svetom Mihaelu naročito štovanje i duboku pobožnost. Ona ga u borbi što se vodi protiv sila zla, a i vodit će se do konca vremena, promatra kao svoga moćnog zaštitnika, koji joj je svojom zaštitom trajno prisutan. Velikog arkanđela jednako živo štuje istočna i zapadna Crkva. Razni staleži štuju sv. Mihovila kao svoga zaštitnika, u Italiji je zaštitnik javne sigurnosti, a Pio XII. proglasio ga je zaštitnikom radiologa. Njemačka ga također od davnine slavi kao svoga zaštitnika. I kod nas je u Hrvatskoj veoma razvijen kult sv. Mihovila. Podignute su mu u čast mnoge župne i područne crkve, a i neka mjesta nose njegovo ime. Tako imamo Miholjac, Miholec, Mihovljan itd. Bogoslužje veoma zorno ističe trostruku djelatnost sv. Mihaela u službi Crkve. On je borac, molitelj i pratilac. Kao borac neka nam pomaže u borbi koju svatko od nas mora stalno protiv zla u sebi i oko sebe voditi ! Kao molitelj neka nas zagovara i naše molitve poput miomirisnog kada prinosi Gospodinu, a kao pratilac neka nas prati na našim životnim putovima ! Sveto pismo poimence na nekoliko mjesta spominje i sv. Gabriela, arkanđela. I štovanje je sv. Gabriela staro, a naročito je vezano uz blagdan Blagovijesti. Njemu je, kao i sv. Mihaelu, pučka pobožnost pridavala ulogu čuvara crkvenih vrata; ta dva arkanđela priječe demonu ulaz u crkvu. Kao svoga zaštitnika štovali su sv. Gabriela glasonoše, teklići i pismonoše. Papa Pio XII. apostolskim breveom od 1. travnja 1951. proglasio ga je nebeskim zaštitnikom telekomunikacija: telegrafa, telefona, radija i televizije. Ime Rafael znači "Bog liječi", a ime je trećega arkanđela, koga danas slavimo. Njega, kao i dvojicu drugih arkanđela, opširno spominju apokrifne knjige, a od kanonskih knjiga Rafael je veoma prisutan u Tobijinoj knjizi. Naročito se Rafaelu preporučuju putnici, a pomalo i pečalbari, te iseljenici. Kao duhovnome liječniku počeše mu se utjecati i bolesnici u duševnim i tjelesnim bolestima. A kao svoga posebnog zaštitnika časte ga apotekari. Molitva svetom Mihaelu arkanđelu Jednoga dana u mjesecu prosincu 1884., ili u siječnju 1885., u Vatikanu, u privatnoj kapelici Pape Leona XIII dogodilo se nešto izvanredno. Nakon što je papa Leon XIII završio svoju Misu, ostao je u kapelici, da prisustvuje još jednoj Misi, što je uvijek običavao. Na kraju, opazili su kako je najednom podigao glavu i nepomično gledao prema Oltaru, iznad Tabernakula. Lice Leona XIII problijedio je od nekakvog straha. Papa je ustao i još pod šokom od intenzivne uzbuđenosti, požurio je prema svojoj radnoj sobi. Jedan od njegovih suradnika se uznemirio i upitao ga: "Sveti Oče, izgledate mi vrlo umorno? Da li vam treba nešto?" Leon XIII mu je odgovorio: "Ne trebam ništa..." I Papa je ušao u svoju radnu sobu , zatvorio se, te nakon pola sata pozvao tajnika Kongregacije za Obrede, pružio mu list papira te mu rekao da odmah napisani tekst otisne i pošalje svim biskupima širom svijeta. Što bijaše napisano na tom listu papiru, koji je Papa dao da se smjesta tiska i pošalje svim biskupima svijeta? To bijaše molitva Svetom Mihaelu Arkanđelu, koju je Papa osobno sastavio i zahtijevao da je svi svećenici sa svojim vjernicima mole nakon svake Mise na podnožju Oltara nakon molitve "Zdravo Kraljice", koju je propisao već Papa Pio IX. Leon XIII povjerio je kasnije jednom od svojih tajnika, Mons. Rinaldo Angeliu, kako je za vrijeme Mise vidio oblak - mnoštvo demona, vrlo razdraženih, nad Vječnim gradom. Odatle odluka Papina, da se zove u pomoć Sveti Mihael Arkanđeo i sva vojska nebeskih duhova za obranu Crkve protiv Sotone i njegove paklene vojske. Ta molitva Sv. Mihaelu Arkanđelu prestala se moliti nakon nedavne liturgijske obnove. Neki misle da bi ta molitva trebala biti i ponovno uvedena, jer govori o dobrim i zlim anđelima, pa bilo to u liturgiji, Bogoštovlju časova, bilo u molitvi vjernika u sv. Misi. Ivan Pavao II: u Svetištu Sv. Mihaela Arkanđela na Brdu Gargano, 24. svibnja 1987. rekao je: "Demon je još uvijek živ i djeluje u svijetu". Sotonska mržnja nije prestala, oružje sotonsko nije demobilizirano. Dakle, molitva protiv Zloduha uvijek je potrebna. |
26.09.2014., petak
DVADESET I ŠESTA NEDJELJA KROZ GODINU a
 N 28 26. NEDJELJA KROZ GODINU 29 Mihael, Gabriel i Rafael arkanđeli; Miško, Gabrek U 30 Sv. Jeronim, Jere, Jerko S 1 Hugo, Teodora Č 2 Anđeli čuvari P 3 Maksimilijan, Maks S 4 Franjo Asiški, Francek, Francika N 5 27. NEDJELJA KROZ GODINU 1.čitanje: Ez 18, 25-28 Pripjevni psalam: 25 (24), 4-5ab, 6-7bc, 8-9. 2.čitanje: Fil 2, 1-11 Evanđelje: Mt 21, 28-32 Današnje evanđelje nam je po svojoj poruci tako blisko, jer koliko smo se puta sami ponijeli kao onaj sin koji je odmah prihvatio očev poziv, ali ipak nije otišao u vinograd, kamo ga je otac slao. Cjelokupni naš vjerski život uglavnom se sastoji od obećanja koje ili nikad ne izvršimo ili to činimo onako, površno, preko volje. Ostajemo na opredjeljenju a da i ne pomišljamo da je to i obaveza. Kako samo s ponosom mnogi naši sunarodnjaci izgovaraju: ''Ja sam Hrvat katolik''! A ti isti Hrvati katolici ne poštuju nedjelju. Umjesto u crkvu nedjeljom odlaze s djecom u veletrgovine na razgledavanje izloga i prekapanje po izloženoj robi koju ionako neće kupiti. Ti isti Hrvati katolici varaju svoje sunarodnjake kad god im se pruži prilika, a kad bi im netko rekao da smo po vjeri braća i sestre, zinuli bi od čuđenja jer to, dakako, nisu imali prilike čuti. Mito i korupcija cvatu među Hrvatima katolicima uz izgovor da to svi čine. Na zidovima križevi i slike Gospe Međugorske, a međuljudski odnosi gori nego među najgorim poganima. Teško se zaboravljaju običaji koji su ostavština totalitarnog režima kada se bezuslovno trebalo reći da, premda se to nije trebalo izvršiti i kada je na ovim prostorima carevala ona poznata izreka ''nema problema'', premda je cijela zemlja grcala u problemima, pa su nam se naši zapadni susjedi od srca smijali; ali se zato sada brzo uče najgore navade bezdušnog kapitalizma. Želimo li tu uzrečicu ''Hrvat katolik'' i dalje s ponosom primjenjivati na sebe onda bi trebalo i tako živjeti i konačno se osloboditi dvolične i lažne samodopadnosti koja se nažalost gradi na jeftinim navijačkim sloganima nogometnih utakmica ili vješanju krunica i svetih sličica u svojim kućama i automobilima, bez svijesti da je to obaveza koja traži ozbiljan vjernički stav. Sloboda i demokracija za sve proklamira se kao najveća stečevina čovječanstva, ali se njome obilno koriste uglavnom oni čija je domena djelovanja kriminal i korupcija. Iskrenost, poštenje i sve one vrijednosti koje su temelj zdravog društva više nemaju pravo glasa. Nevješte kriminalce poučavaju vješti advokati. Jednom dani iskazi mogu se na sudovima mijenjati po miloj volji uz naivne i providne izgovore, jer je rupičasto pravo, poput švicarskog sira, leglo nepravde, a ne pravednosti. Stoga je pravi hrabri podvig reći da iskrenom i pravednom načinu življenja. Reći da poštenju u današnjem svijetu znači reći da Bogu i njegovim zakonima po kojima se postaje pravi čovjek, pa makar nas drugi ismijavali. Premda se i nama samima ponekad čini sa smo naivni, ali pravo i vječno bogatstvo koje nam nitko ne može oteti stiče se opredjeljenjem za život s Bogom i njegovim zapovijedima. Amen. Molitva vjernika Ocu nebeskomu, koji nas poziva da idemo putem spasenja, iznesimo svoje molitve. 1. Gospodine, daj snage i svetog zanosa članovima Crkve da ne posustanu u svjedočenju istine i pravednosti. – Molimo te. 2. Probudi u nama odgovornost za društveni život kako bismo se znali zauzimati za vladavinu pravednosti odlučno odbacujući sve vrste i navike izopačenog društva. – Molimo te. 3. Odgojitelje i učitelje mladih nadahni ljubavlju prema istini koja pobjeđuje svako zlo i grijeh. – Molimo te. 4. Kada pokleknemo pred snagom grijeha pomogni nam da se ponovno uspravimo i idemo tvojim putem. – Molimo te. 5. Otvori nam oči vjere da prepoznamo one koji su potrebni naše pomoći. – Molimo te. 6. Obrati zalutale da se vrate na pravi put: istinitosti, pravednosti i dobrote. – Molimo te. 7. Našim pokojnima udijeli vječni život. – Molimo te. Tvoja blizina, Gospodine, neka nam bude snaga na životnom putu. Tvoja milost poticaj da te danomice slijedimo molitvom i dobrim djelima. Po Kristu Gospodinu našemu. |
18.09.2014., četvrtak
DVADESET I PETA NEDJELJA KROZ GODINU a
 N 21 25 NEDJELJA KROZ GODINU sv. Matej P 22 Toma Vilanovski, bl. Ivan Merz U 23 Lino, Konstancij S 24 Gospa od Otkupljenja Č 25 Aurelija, Zlata P 26 Kuzma i Damijan S 27 Vinko Paulski N 28 26 NEDJELJA KROZ GODINU I.čitanje: Iz 55, 6 – 9 Psalam 145; 2-3. 8-9. 17-18 II.čitanje: Fil 1, 20c-24. 27a Evanđelje: Mt 20, 1 – 16a Kada zahladi, ponovno izvlačimo iz ormara toplu odjeću i kažemo; jesen je tu, a i zima nije daleko. Tako nas i liturgijska čitanja svojim sadržajem podsjećaju da se pomalo približava kraj crkvene godine, jer su sve češće teme liturgijskih čitanja o konačnici, sudnjem danu – kako mi to volimo kazati, premda izraz 'sudnji dan' nećemo naći u Objavi. Nastao je na temelju novozavjetnih opisa dana D, kada će Sin čovječji sjesti i razlučiti dobre od zlih na način da postavi dobre sebi s desne strane, a zle s lijeve….U toj poznatoj evanđeoskoj prispodobi pravilnik ili zakonik po kojemu ćemo biti suđeni jesu djela milosrđa. Tako da bi mnogi 'pravednici' mogli biti neugodno iznenađeni, jer su svoju pravednost gradili na određenim propisima, protiv kojih zasigurno Sin čovječji nije imao ništa, ali koji nisu dostatni za ulazak u Kraljevstvo nebesko. Taj Isusov govor, prvenstveno je bio upućen pravednim farizejima i pismoznancima, koji su u tančine izvršavali Zakon, ali u njihovom poimanju Zakona milosrđe i djela milosrđa bilo je više kao neka 'alternativa', a nikako obaveza koja treba biti na prvom mjestu. Duh farizeja i pismoznanaca nije s njima nestao. On je tu među nama. Takve pravednosti često nisu pošteđeni ni mnogi uglednici Crkve. Dapače, oni mogu biti iskreno uvjereni da su na pravom putu. A što će onda biti s njima? Nama ograničenim ljudima to može izgledati kao katastrofalni promašaj, no, kad je Bog u pitanju, kod njega su kriteriji čudesno drugačiji nego kod nas ljudi. Kad za nekoga želimo reći da je izvanredno dobar, plemenit i velikodušan, onda kažemo da je ljudina. Bog u svojoj objavi ne nastupa kao sitničavi zakonodavac, nego daleko više kao ljudina. Današnje evanđelje nam govori o Božjoj dobroti i njemu svojstvenoj pravednosti. Mimo svake logike on plaća radnike u vinogradu. Dobro je zapaziti kako Isus često spominje vinograd, vinogradare. Njegove su prispodobe vezane uz gospodara vinograda. Sigurno da je ta slika uzeta iz svakidašnjeg života i da je bila svima razumljiva; međutim, vinograd u Objavi ima određenu simboliku. ''Vinograd Gospodnji dom je Izraelov'', čitamo u psalmu. Za nas kršćane dom Izraelov je Crkva. Naša aktivnost i rad u Crkvi, rad je u vinogradu Gospodnjem u koji su pozvani svi ljudi. Plaća za rad u vinogradu Gospodnjem ili Crkvi je za sve denar, bez razlike kad su se priključili. Još će nam biti jasnije kada pod plaćom koja postaje nagrada zamislimo samog Gospodina, njegovu milost i dobrotu – zajedništvo s njime. Više od toga i onako ne možemo primiti. Razlike ne može biti jer je riječ o savršenoj ljubavi. Sva naša nastojanja da nekako Boga ''primoramo'' da sudi po našoj ljudskoj pravednosti i da tu pravednost nametnemo drugima, prije svega je naša vlastita osuda. Osuda zbog toga jer ne želimo napustiti svoj ograničeni pojam pravednosti u korist Božje dobrote. Ili, kako to lijepo Bog poručuje po proroku Izaiji u prvom čitanju: ''…moje misli nisu vaše misli, i puti moji nisu vaši puti – ….Visoko je iznad zemlje nebo, tako su visoko puti moji iznad vaših puteva i misli moje iznad vaših misli.'' (Iz 55, 8 – 9) Kako mi ne možemo razmišljati ili se izražavati drugačije nego na svoj ljudski način, smijemo opravdano reći: naš Bog je doista ljudina. Da ne bi upali u sitničavost naše ljudske ograničenosti kada je u pitanju Božja pravednost, trebamo uvijek imati na umu veličinu njegove dobrote, milosrđa i ljubavi za sve stvoreno, jer on je Stvoritelj – autor stvorenog, koji ljubi što je stvorio ('i vidje Bog da je dobro!'). Ondje gdje mi ljudi vidimo manjkavosti i nedostatke, grijehe koji vode u propast, on vidi neravne puteve koji vode svako biće k spasenju, jer on je Spasitelj. Amen. Molitva vjernika Mi na svoj ljudski način iznosimo Bogu svoje misli i molitve, svjesni, da nas on u svemu nadilazi. Zahvalni što je Božja pravednost izraz njegove neizmjerne ljubavi i dobrote prema nama, upućujemo mu s radošću svoje molitve. 1. Za svetu Crkvu; da bude utočište spasenja za sve ljude. – Molimo te. 2. Svetog oca; da ga Duh Sveti nadahnjuje, kako bi otajstva spasenja naviještao cijelom svijetu. – Molimo te. 3. Za službenike Crkve; da budu propovjednici Božje dobrote i milosrđa. – Molimo te. 4. Za one koji su na vlasti; da osiguraju dostojan život svakom čovjeku i da se zalažu za pravednost i sigurnost svih građana. – Molimo te. 5. Za sve koji su u nevolji; da nađu pomoć i podršku onih koji imaju i koji im mogu pomoći. – Molimo te. 6. Za sve nas; da nas ova sveta euharistija sjedini s Bogom i s našim bližnjima. – Molimo te. 7. Za naše pokojne; da im oprostiš njihove grijehe i slabosti i uvedeš ih u prostranstva svjetlosti i mira. – Molimo te. Dobri Oče, primi ove naše molitve, koje smo ti izrekli u nadi da ćemo biti uslišani i dodaj nam i ono što ne znamo ili se ne usuđujemo moliti. Po Kristu Gospodinu našem. Amen. |
02.09.2014., utorak
UZVIŠENJE SV. KRIŽA nedjelja 14. rujna
 N 14 24. NEDJELJA KROZ GODINU, Uzvišenje sv. Križa P 15 BDM Gospa Žalosna U 16 Ciprijan S 17 Robert Bellarmin, kvatre Č 18 Josip Kupertinski P 19 Januarij, Željko, kvatre S 20 Andrija Kim, Svjetlana N 21 25. NEDJELJA KROZ GODINU, Sv. Matej ap. i ev. 1. čitanje: Br 21,4b-9 Psalam: Iz Ps 78 2. čitanje: Fil 2,6-11 Evanđelje: Iv 3,13-17 Staru izreku, kako nema izlječenja bez gorkog lijeka, moderna je farmaceutska industrija gurnula u zaborav. Svjesni činjenice da je suvremen čovjek u svemu razmažen, pa tako i kada su u pitanju lijekovi, inače gorke pilule, obukli su slatkim ovojem kako bi ih sa slašću mogli uzimati, premda je možda upravo ''presladak život'' razlog zbog kojih ih moramo uzimati. Nemam namjeru govoriti o tjelesnim boljkama i njihovom liječenju, no, kada sam pročitao današnje prvo čitanje iz Knjige brojeva palo mi je napamet kako sam neki dan izliječio moj ponekad nervozni želudac, koji, ako mu neka hrana ili neka nervoza zasmetaju, šalje vrlo jasne znakove nezadovoljstva u obliku glavobolje i drugih njegovih ''protestnih nota''. Pokušao sam s pilulama koje se preporučuju u takvim slučajevima, ali nije išlo, međutim, gorka čajna mješavina u trenu je izliječila moj nervozni želudac i bolovi su prestali. Onaj koji je kojim slučajem pio barem jedan od tih čajeva, dobro zna da im okus nije ugodan, ali imaju iznenađujuće ljekovito djelovanje. Na svojem putu iz Egipta kroz pustinju Izraelci su naišli na područje u kojem je bilo zmija otrovnica više nego bilo gdje u pustinji. U tim krajevima i danas ima više od 30 vrsta ljutih otrovnica. Arheološka iskopavanja otkrila su da su još u XIII. st. prije Krista od mjedi lijevali male zmije, slične opisu iz Knjige brojeva, kojima se pripisivala moć zaštite od zmija ljutica. Narod je u pustinji mrmljao protiv Boga i Mojsija. Čudesnu hranu, manu, koju im je Bog dao kao hranu nazvali su ''bijednim jelom''. Stigla ih je kazna. Počele su ih ujedati strašne otrovnice koje su na hebrejskom jeziku opisane kao ''nehešim serafim'' – zmije plamene. Tada su shvatili da su pogriješili, a Mojsije naređuje da se postavi na stup mjedena zmija i tko bi u nju pogledao bio bi izliječen. Mi bismo rekli: klin se klinom izbija, premda to nije baš najprikladniji odgovor. Odgovor je vjera naroda i Božja domišljatost da ih podsjeti kako njihova primarna zadaća nije traženje zadovoljstva i sitnih užitaka na tom putu, nego konačni izlazak iz ropstva i ulazak u Obećanu zemlju. Danas, kada se slavi blagdan našašća relikvije sv. Križa, Crkva pred nas stavlja Isusov križ kao sredstvo spasenja i ''uzdignuća''. Prvo Krist, a potom i mi ostali. To je pouka koju Isus daje Nikodemu, uglednom Židovu, koji je noću, u strahu pred Židovima dolazio k Isusu da mu protumači otajstvo spasenja. Kao što je Mojsije uzdigao na stup zmiju u pustinji, tako ima biti uzdignut Sin čovječji… Ta usporedba na prvi pogled izaziva osjećaj oporosti, posebno kod onih koji vjeru vole promatrati s one njezine ljepše strane. Lakirano kršćanstvo, jer jedino tako možemo privući u Crkvu, posebno mlade; poručuju nam oni koji od vjere traže još jednu dodatnu razbibrigu i priliku za razna slavlja i fešte. Križ Kristov je bio i ostao stup srama, strašna vješala; za Židove sablazan, a za pogane ludost. Ludost križa gorki je lijek koji spašava one koji su shvatili što to znači biti rođen odozgo' – od Boga. Stoga križ nije i ne smije biti ukras; niti na našem tijelu niti bilo gdje drugdje. Križ je znak spasenja koji vodi k otrježnjenju od slatkastih zabluda ovoga svijeta i koji nas uvodi u tajnu Kraljevstva nebeskoga. Stoga nije dovoljno ljubiti taj sveti znak spasenja i klanjati mu se, treba ga prihvatiti kao jedini ključ kojim se ulazi u Kraljevstvo nebesko. Križ, s kojega je potekla predragocjena krv Kristova, dar je Očev palom čovječanstvu. Njegovom presvetom krvlju zapečaćen je Novi savez koji nam je Otac ponudio kao neprocjenjiv dar. Kad god se okupljamo oko stola Gospodnjega i blagujemo Tijelo Kristovo mi zahvaljujemo na tom daru, jednako tako tada smo najbliže Kristovoj žrtvi i toga trebamo uvijek biti svjesni kad pristupamo Izvoru života vječnoga. Amen. Molitva vjernika Spašeni križem Kristovim i njegovom predragocjenom krvi iznesimo svoje molitve Ocu, koji je dao da na tom križu nikne plod spasenja. 1. Za svetu Crkvu katoličku; da ljubav, koju nam je Otac po svetom križu očitovao, naviješta cijelom svijetu. – Molimo te. 2. Za papu, biskupe i svećenike; da budu svjedoci neizmjerne ljubavi koja je potekla s križa. – Molimo te. 3. Za progonjene zbog vjere; da u križu Kristovom crpe snagu vjere i ustrajnosti. – Molimo te. 4. Za sve nas koji smo kršteni; da svojim životom svjedočimo za Krista raspetoga i uskrsnuloga. – Molimo te. 5. Za mlade; da križ Kristov ne nose samo kao ukras, nego kao znak spasenja. – Molimo te. 6. Za one koji su pod vlašću zla; da snagom križa Kristova zadobiju slobodu djece Božje. – Molimo te. 7. Za naše pokojne da snagom križa budu privedeni k slavi uskrsnuća. – Molimo te. Bože, Oče svemogući; ti si nam dao svoga Sina za naše spasenje. Daj da tražimo snagu njegove otkupiteljske žrtve u euharistiji i da mu neprestano zahvaljujemo na tom neizmjernom daru. To molimo po istom Kristu Gospodinu našem. Amen. N 7 23. NEDJELJA KROZ GODINU, Marko Križevčanin P 8 Mala Gospa U 9 Petar Claver S 10 Grgur Veliki Č 11 Hijacint, Cvjetko P 12 Ime Marijino S 13 Ivan Zlatousti N 14 24. NED. KROZ GODINU, Uzvišenje sv. Križa Čitanja: 1.čitanje: Ez 33, 7-9 Psalam: 95, 1-2. 6-7ab. 7c-9 2.čitanje: Rim 13, 8-10 Evanđelje: Mt 18, 15-20 ''Tebe sam, sine čovječji, postavio za stražara domu Izraelovu: Kada čuješ riječ iz mojih usta, opomeni ih u moje ime…'' (Ez 33,7) U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: ''Pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo. Ako te posluša stekao si brata. Ne posluša li te, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, neka na iskazu dvojice ili trojice svjedoka počiva svaka tvrdnja. Ako ni njih ne posluša, reci Crkvi. Ako pak ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik.'' (Mt 18, 15 – 17). Nema tome tako davno, došla neka gospođa po potvrdu za svoga supruga. Išao bi, kaže, za krizmanog kuma svom nećaku. Mali je baš njega izabrao i to mu ne možemo odbiti. Dok je ona tako pripovijedala gdje i kada će biti krizma, vidio sam da oni nisu crkveno vjenčani, stoga sam joj rekao da mi je žao ali da ne može dobiti potvrdu. Bila je jako iznenađena, jer njezin suprug ima sve uvjete: bio je na prvoj pričesti i na firmi… ''Ali vi niste crkveno vjenčani'', odgovorio sam joj, ''postoji neka zapreka za vjenčanje; možda je on bio rastavljena osoba?'' Odgovorila je, da doduše ne postoji nikakva zapreka i njezin suprug vjeruje u Boga, ali on principijelno ne želi pripadati niti jednoj crkvi. Pola ozbiljno, pola u šali pitao sam tu gospođu; zar nije u suprotnosti s principima njezinog supruga tražiti jednu crkvenu potvrdu, kad on principijelno ne želi pripadati niti jednoj crkvi. Tada mi je počela govoriti o vjeri svoga supruga, kako on čita Bibliju, ali i Kuran i neke svete budističke knjige…. Prekinuo sam ju i rekao joj da su to samo izgovori. Njezin se suprug možda zanima za razna vjerovanja i u dokolici pregledava Bibliju, kao i navedene knjige, ali on nije spreman prihvatiti obavezu vjere, jednako kao što je previdio da je Biblija Božja objava u kojoj piše da je Bog poslao Sina svoga koji je osnovao Crkvu i dao joj vlast: ''Zaista, kažem vam, što god svežete na zemlji, bit će svezano i na nebu; i što god odriješite na zemlji, bit će odriješeno na nebu.'' (Mt. 18, 18). Mi smo ta Crkva, nastavio sam; Crkva koje se vaš suprug odrekao, a vjera vašega supruga, o kojoj mi pričate, nije ni nadomjestak za pravu vjeru, jer on iz raznih vjerovanja pabirči ono što mu se sviđa, bez osjećaja odgovornosti da to i vrši. Stoga to i nije vjera, to je razbibriga za dokolicu vašem suprugu. Jasno, da joj se moj odgovor nije svidio, ali postoje momenti kada trebamo ljudima kazati istinu kako god ona bila bolna. Dapače, u duhu današnjih liturgijskih čitanja trebamo prekoriti grješnika. Gola istina ljudima, doduše, para uši, ali je zdravija nego laži upakirane u slatkasto milozvučje koje vodi u propast. U odlomku iz Matejevog evanđelja koji smo danas čitali, odmah nakon upute koju Isus daje učenicima kako postupiti prema bratu koji pogriješi, slijedi snažno posvješćivanje crkvenosti. Već sama riječ ''tvoj brat'' opominje nas da smo mi u Crkvi u pravom smislu braća i sestre, a što je od toga ostalo? Tek u liturgijskom obraćanju vjernicima koriste se riječi; braćo i sestre, a da pri tome ne dopire do svijesti da mi doista jesmo, po pripadnosti Crkvi, braća i sestre. 'Rod smo izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod tebi stečen..': Riječi su svete liturgije, koje bi nas u isti mah trebale ispuniti i ponosom i strahopoštovanjem, ali i odgovornošću da svojim vjerničkim stavom pokažemo da smo svjesni ranga na koji nas je Gospodin uzdigao. Pavao u odlomku iz poslanice Rimljanima tumači što je to istinska kršćanska ljubav. Neka nas ne zavede površnost kojoj su ljudi današnjeg vremena toliko skloni, kada je u pitanju ljubav. Za njih je Isus bio divna osoba, jer je govorio samo o ljubavi. Pri tome im ne pada napamet prihvatiti dosljedno sve što kršćanska ljubav traži. ''Uistinu: ne čini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne poželi! I ima li koja druga zapovijed , sažeta je u ovoj riječi: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga.'' ( (Rim 13, 9-10). Zapovijedi, križ, odricanje; sve su to nepoznanice za jeftino i površno kršćanstvo kojim smo okruženi i u kojemu sudjelujemo, jer smo i sami pod vlašću grijeha. No, nemamo pravo i nitko nas nije ovlastio da možemo zamagljivati istinu i otupljivati oštricu vjere. Prvo trebamo biti iskreni prema samima sebi i priznati svoje slabosti i grijehe, a potom i druge upućivati na pravi put. Amen. Molitva vjernika Braćo i sestre, čuli smo kako Isus kaže: ako dvojica od vas na zemlji zatraže što mu drago, dat će im Otac moj koji je na nebesima. Stoga, uputimo svoje molitve Ocu nebeskom. 1. Crkva je zajednica braće i sestara i svi smo dužni jedni druge opominjati, ali i jedni drugima opraštati; daj Gospodine svojoj Crkvi proročkih duša koje će jasno, bez uvijanja, naviještati tvoju Riječ. – Molimo te. 2. Za one koji su na vlasti; da im je pred očima dobro svih građana, a posebno onih koji su najugroženiji. – Molimo te. 3. Roditelji i učitelji imaju odgovornu dužnost odgajati mlade za svijet koji je pred nama. Neka ne pokleknu ispraznom diktatu vremena koji kreiraju ljudi bez kompasa i vjere, nego, neka ih hrabro suoče s propastima u koje ovaj razmaženi svijet uvlači mlade i truje njihove duše. – Molimo te. 4. Daj, Gospodine, da s tvog oltara riječi i euharistije crpimo snagu za život. – Molimo te. 5. Utješi ojađene i bolesne, pomozi siromašnim obiteljima. – Molimo te. 6. One koji su zalutali privedi ponovno u Crkvu. – Molimo te. 7. Našim pokojnima daruj vječni život u društvu svetih. – Molimo te. Dobri Oče, jačaj našu vjeru, da ti iskreno služimo i daj nam snage i strpljenja, da uvijek budemo vidljivi znakovi tvoje ljubavi za svakoga čovjeka. Po Kristu Gospodinu našem. Amen. UZVIŠENJE SV. KRIŽA 14.rujna, godina A 1. čitanje: Br 21,4b-9 Psalam: Iz Ps 78 2. čitanje: Fil 2,6-11 Evanđelje: Iv 3,13-17 Staru izreku, kako nema izlječenja bez gorkog lijeka, moderna je farmaceutska industrija gurnula u zaborav. Svjesni činjenice da je suvremen čovjek u svemu razmažen, pa tako i kada su u pitanju lijekovi, inače gorke pilule, obukli su slatkim ovojem kako bi ih sa slašću mogli uzimati, premda je možda upravo ''presladak život'' razlog zbog kojih ih moramo uzimati. Nemam namjeru govoriti o tjelesnim boljkama i njihovom liječenju, no, kada sam pročitao današnje prvo čitanje iz Knjige brojeva palo mi je napamet kako sam neki dan izliječio moj ponekad nervozni želudac, koji, ako mu neka hrana ili neka nervoza zasmetaju, šalje vrlo jasne znakove nezadovoljstva u obliku glavobolje i drugih njegovih ''protestnih nota''. Pokušao sam s pilulama koje se preporučuju u takvim slučajevima, ali nije išlo, međutim, gorka čajna mješavina u trenu je izliječila moj nervozni želudac i bolovi su prestali. Onaj koji je kojim slučajem pio barem jedan od tih čajeva, dobro zna da im okus nije ugodan, ali imaju iznenađujuće ljekovito djelovanje. Na svojem putu iz Egipta kroz pustinju Izraelci su naišli na područje u kojem je bilo zmija otrovnica više nego bilo gdje u pustinji. U tim krajevima i danas ima više od 30 vrsta ljutih otrovnica. Arheološka iskopavanja otkrila su da su još u XIII. st. prije Krista od mjedi lijevali male zmije, slične opisu iz Knjige brojeva, kojima se pripisivala moć zaštite od zmija ljutica. Narod je u pustinji mrmljao protiv Boga i Mojsija. Čudesnu hranu, manu, koju im je Bog dao kao hranu nazvali su ''bijednim jelom''. Stigla ih je kazna. Počele su ih ujedati strašne otrovnice koje su na hebrejskom jeziku opisane kao ''nehešim serafim'' – zmije plamene. Tada su shvatili da su pogriješili, a Mojsije naređuje da se postavi na stup mjedena zmija i tko bi u nju pogledao bio bi izliječen. Mi bismo rekli: klin se klinom izbija, premda to nije baš najprikladniji odgovor. Odgovor je vjera naroda i Božja domišljatost da ih podsjeti kako njihova primarna zadaća nije traženje zadovoljstva i sitnih užitaka na tom putu, nego konačni izlazak iz ropstva i ulazak u Obećanu zemlju. Danas, kada se slavi blagdan našašća relikvije sv. Križa, Crkva pred nas stavlja Isusov križ kao sredstvo spasenja i ''uzdignuća''. Prvo Krist, a potom i mi ostali. To je pouka koju Isus daje Nikodemu, uglednom Židovu, koji je noću, u strahu pred Židovima dolazio k Isusu da mu protumači otajstvo spasenja. Kao što je Mojsije uzdigao na stup zmiju u pustinji, tako ima biti uzdignut Sin čovječji… Ta usporedba na prvi pogled izaziva osjećaj oporosti, posebno kod onih koji vjeru vole promatrati s one njezine ljepše strane. Lakirano kršćanstvo, jer jedino tako možemo privući u Crkvu, posebno mlade; poručuju nam oni koji od vjere traže još jednu dodatnu razbibrigu i priliku za razna slavlja i fešte. Križ Kristov je bio i ostao stup srama, strašna vješala; za Židove sablazan, a za pogane ludost. Ludost križa gorki je lijek koji spašava one koji su shvatili što to znači biti rođen odozgo' – od Boga. Stoga križ nije i ne smije biti ukras; niti na našem tijelu niti bilo gdje drugdje. Križ je znak spasenja koji vodi k otrježnjenju od slatkastih zabluda ovoga svijeta i koji nas uvodi u tajnu Kraljevstva nebeskoga. Stoga nije dovoljno ljubiti taj sveti znak spasenja i klanjati mu se, treba ga prihvatiti kao jedini ključ kojim se ulazi u Kraljevstvo nebesko. Križ, s kojega je potekla predragocjena krv Kristova, dar je Očev palom čovječanstvu. Njegovom presvetom krvlju zapečaćen je Novi savez koji nam je Otac ponudio kao neprocjenjiv dar. Kad god se okupljamo oko stola Gospodnjega i blagujemo Tijelo Kristovo mi zahvaljujemo na tom daru, jednako tako tada smo najbliže Kristovoj žrtvi i toga trebamo uvijek biti svjesni kad pristupamo Izvoru života vječnoga. Amen. Molitva vjernika Spašeni križem Kristovim i njegovom predragocjenom krvi iznesimo svoje molitve Ocu, koji je dao da na tom križu nikne plod spasenja. 1. Za svetu Crkvu katoličku; da ljubav, koju nam je Otac po svetom križu očitovao, naviješta cijelom svijetu. – Molimo te. 2. Za papu, biskupe i svećenike; da budu svjedoci neizmjerne ljubavi koja je potekla s križa. – Molimo te. 3. Za progonjene zbog vjere; da u križu Kristovom crpe snagu vjere i ustrajnosti. – Molimo te. 4. Za sve nas koji smo kršteni; da svojim životom svjedočimo za Krista raspetoga i uskrsnuloga. – Molimo te. 5. Za mlade; da križ Kristov ne nose samo kao ukras, nego kao znak spasenja. – Molimo te. 6. Za one koji su pod vlašću zla; da snagom križa Kristova zadobiju slobodu djece Božje. – Molimo te. 7. Za naše pokojne da snagom križa budu privedeni k slavi uskrsnuća. – Molimo te. Bože, Oče svemogući; ti si nam dao svoga Sina za naše spasenje. Daj da tražimo snagu njegove otkupiteljske žrtve u euharistiji i da mu neprestano zahvaljujemo na tom neizmjernom daru. To molimo po istom Kristu Gospodinu našem. Amen. |
