propovijedi
02.09.2014., utorak
UZVIŠENJE SV. KRIŽA nedjelja 14. rujna
 N 14 24. NEDJELJA KROZ GODINU, Uzvišenje sv. Križa P 15 BDM Gospa Žalosna U 16 Ciprijan S 17 Robert Bellarmin, kvatre Č 18 Josip Kupertinski P 19 Januarij, Željko, kvatre S 20 Andrija Kim, Svjetlana N 21 25. NEDJELJA KROZ GODINU, Sv. Matej ap. i ev. 1. čitanje: Br 21,4b-9 Psalam: Iz Ps 78 2. čitanje: Fil 2,6-11 Evanđelje: Iv 3,13-17 Staru izreku, kako nema izlječenja bez gorkog lijeka, moderna je farmaceutska industrija gurnula u zaborav. Svjesni činjenice da je suvremen čovjek u svemu razmažen, pa tako i kada su u pitanju lijekovi, inače gorke pilule, obukli su slatkim ovojem kako bi ih sa slašću mogli uzimati, premda je možda upravo ''presladak život'' razlog zbog kojih ih moramo uzimati. Nemam namjeru govoriti o tjelesnim boljkama i njihovom liječenju, no, kada sam pročitao današnje prvo čitanje iz Knjige brojeva palo mi je napamet kako sam neki dan izliječio moj ponekad nervozni želudac, koji, ako mu neka hrana ili neka nervoza zasmetaju, šalje vrlo jasne znakove nezadovoljstva u obliku glavobolje i drugih njegovih ''protestnih nota''. Pokušao sam s pilulama koje se preporučuju u takvim slučajevima, ali nije išlo, međutim, gorka čajna mješavina u trenu je izliječila moj nervozni želudac i bolovi su prestali. Onaj koji je kojim slučajem pio barem jedan od tih čajeva, dobro zna da im okus nije ugodan, ali imaju iznenađujuće ljekovito djelovanje. Na svojem putu iz Egipta kroz pustinju Izraelci su naišli na područje u kojem je bilo zmija otrovnica više nego bilo gdje u pustinji. U tim krajevima i danas ima više od 30 vrsta ljutih otrovnica. Arheološka iskopavanja otkrila su da su još u XIII. st. prije Krista od mjedi lijevali male zmije, slične opisu iz Knjige brojeva, kojima se pripisivala moć zaštite od zmija ljutica. Narod je u pustinji mrmljao protiv Boga i Mojsija. Čudesnu hranu, manu, koju im je Bog dao kao hranu nazvali su ''bijednim jelom''. Stigla ih je kazna. Počele su ih ujedati strašne otrovnice koje su na hebrejskom jeziku opisane kao ''nehešim serafim'' – zmije plamene. Tada su shvatili da su pogriješili, a Mojsije naređuje da se postavi na stup mjedena zmija i tko bi u nju pogledao bio bi izliječen. Mi bismo rekli: klin se klinom izbija, premda to nije baš najprikladniji odgovor. Odgovor je vjera naroda i Božja domišljatost da ih podsjeti kako njihova primarna zadaća nije traženje zadovoljstva i sitnih užitaka na tom putu, nego konačni izlazak iz ropstva i ulazak u Obećanu zemlju. Danas, kada se slavi blagdan našašća relikvije sv. Križa, Crkva pred nas stavlja Isusov križ kao sredstvo spasenja i ''uzdignuća''. Prvo Krist, a potom i mi ostali. To je pouka koju Isus daje Nikodemu, uglednom Židovu, koji je noću, u strahu pred Židovima dolazio k Isusu da mu protumači otajstvo spasenja. Kao što je Mojsije uzdigao na stup zmiju u pustinji, tako ima biti uzdignut Sin čovječji… Ta usporedba na prvi pogled izaziva osjećaj oporosti, posebno kod onih koji vjeru vole promatrati s one njezine ljepše strane. Lakirano kršćanstvo, jer jedino tako možemo privući u Crkvu, posebno mlade; poručuju nam oni koji od vjere traže još jednu dodatnu razbibrigu i priliku za razna slavlja i fešte. Križ Kristov je bio i ostao stup srama, strašna vješala; za Židove sablazan, a za pogane ludost. Ludost križa gorki je lijek koji spašava one koji su shvatili što to znači biti rođen odozgo' – od Boga. Stoga križ nije i ne smije biti ukras; niti na našem tijelu niti bilo gdje drugdje. Križ je znak spasenja koji vodi k otrježnjenju od slatkastih zabluda ovoga svijeta i koji nas uvodi u tajnu Kraljevstva nebeskoga. Stoga nije dovoljno ljubiti taj sveti znak spasenja i klanjati mu se, treba ga prihvatiti kao jedini ključ kojim se ulazi u Kraljevstvo nebesko. Križ, s kojega je potekla predragocjena krv Kristova, dar je Očev palom čovječanstvu. Njegovom presvetom krvlju zapečaćen je Novi savez koji nam je Otac ponudio kao neprocjenjiv dar. Kad god se okupljamo oko stola Gospodnjega i blagujemo Tijelo Kristovo mi zahvaljujemo na tom daru, jednako tako tada smo najbliže Kristovoj žrtvi i toga trebamo uvijek biti svjesni kad pristupamo Izvoru života vječnoga. Amen. Molitva vjernika Spašeni križem Kristovim i njegovom predragocjenom krvi iznesimo svoje molitve Ocu, koji je dao da na tom križu nikne plod spasenja. 1. Za svetu Crkvu katoličku; da ljubav, koju nam je Otac po svetom križu očitovao, naviješta cijelom svijetu. – Molimo te. 2. Za papu, biskupe i svećenike; da budu svjedoci neizmjerne ljubavi koja je potekla s križa. – Molimo te. 3. Za progonjene zbog vjere; da u križu Kristovom crpe snagu vjere i ustrajnosti. – Molimo te. 4. Za sve nas koji smo kršteni; da svojim životom svjedočimo za Krista raspetoga i uskrsnuloga. – Molimo te. 5. Za mlade; da križ Kristov ne nose samo kao ukras, nego kao znak spasenja. – Molimo te. 6. Za one koji su pod vlašću zla; da snagom križa Kristova zadobiju slobodu djece Božje. – Molimo te. 7. Za naše pokojne da snagom križa budu privedeni k slavi uskrsnuća. – Molimo te. Bože, Oče svemogući; ti si nam dao svoga Sina za naše spasenje. Daj da tražimo snagu njegove otkupiteljske žrtve u euharistiji i da mu neprestano zahvaljujemo na tom neizmjernom daru. To molimo po istom Kristu Gospodinu našem. Amen. N 7 23. NEDJELJA KROZ GODINU, Marko Križevčanin P 8 Mala Gospa U 9 Petar Claver S 10 Grgur Veliki Č 11 Hijacint, Cvjetko P 12 Ime Marijino S 13 Ivan Zlatousti N 14 24. NED. KROZ GODINU, Uzvišenje sv. Križa Čitanja: 1.čitanje: Ez 33, 7-9 Psalam: 95, 1-2. 6-7ab. 7c-9 2.čitanje: Rim 13, 8-10 Evanđelje: Mt 18, 15-20 ''Tebe sam, sine čovječji, postavio za stražara domu Izraelovu: Kada čuješ riječ iz mojih usta, opomeni ih u moje ime…'' (Ez 33,7) U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: ''Pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo. Ako te posluša stekao si brata. Ne posluša li te, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, neka na iskazu dvojice ili trojice svjedoka počiva svaka tvrdnja. Ako ni njih ne posluša, reci Crkvi. Ako pak ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik.'' (Mt 18, 15 – 17). Nema tome tako davno, došla neka gospođa po potvrdu za svoga supruga. Išao bi, kaže, za krizmanog kuma svom nećaku. Mali je baš njega izabrao i to mu ne možemo odbiti. Dok je ona tako pripovijedala gdje i kada će biti krizma, vidio sam da oni nisu crkveno vjenčani, stoga sam joj rekao da mi je žao ali da ne može dobiti potvrdu. Bila je jako iznenađena, jer njezin suprug ima sve uvjete: bio je na prvoj pričesti i na firmi… ''Ali vi niste crkveno vjenčani'', odgovorio sam joj, ''postoji neka zapreka za vjenčanje; možda je on bio rastavljena osoba?'' Odgovorila je, da doduše ne postoji nikakva zapreka i njezin suprug vjeruje u Boga, ali on principijelno ne želi pripadati niti jednoj crkvi. Pola ozbiljno, pola u šali pitao sam tu gospođu; zar nije u suprotnosti s principima njezinog supruga tražiti jednu crkvenu potvrdu, kad on principijelno ne želi pripadati niti jednoj crkvi. Tada mi je počela govoriti o vjeri svoga supruga, kako on čita Bibliju, ali i Kuran i neke svete budističke knjige…. Prekinuo sam ju i rekao joj da su to samo izgovori. Njezin se suprug možda zanima za razna vjerovanja i u dokolici pregledava Bibliju, kao i navedene knjige, ali on nije spreman prihvatiti obavezu vjere, jednako kao što je previdio da je Biblija Božja objava u kojoj piše da je Bog poslao Sina svoga koji je osnovao Crkvu i dao joj vlast: ''Zaista, kažem vam, što god svežete na zemlji, bit će svezano i na nebu; i što god odriješite na zemlji, bit će odriješeno na nebu.'' (Mt. 18, 18). Mi smo ta Crkva, nastavio sam; Crkva koje se vaš suprug odrekao, a vjera vašega supruga, o kojoj mi pričate, nije ni nadomjestak za pravu vjeru, jer on iz raznih vjerovanja pabirči ono što mu se sviđa, bez osjećaja odgovornosti da to i vrši. Stoga to i nije vjera, to je razbibriga za dokolicu vašem suprugu. Jasno, da joj se moj odgovor nije svidio, ali postoje momenti kada trebamo ljudima kazati istinu kako god ona bila bolna. Dapače, u duhu današnjih liturgijskih čitanja trebamo prekoriti grješnika. Gola istina ljudima, doduše, para uši, ali je zdravija nego laži upakirane u slatkasto milozvučje koje vodi u propast. U odlomku iz Matejevog evanđelja koji smo danas čitali, odmah nakon upute koju Isus daje učenicima kako postupiti prema bratu koji pogriješi, slijedi snažno posvješćivanje crkvenosti. Već sama riječ ''tvoj brat'' opominje nas da smo mi u Crkvi u pravom smislu braća i sestre, a što je od toga ostalo? Tek u liturgijskom obraćanju vjernicima koriste se riječi; braćo i sestre, a da pri tome ne dopire do svijesti da mi doista jesmo, po pripadnosti Crkvi, braća i sestre. 'Rod smo izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod tebi stečen..': Riječi su svete liturgije, koje bi nas u isti mah trebale ispuniti i ponosom i strahopoštovanjem, ali i odgovornošću da svojim vjerničkim stavom pokažemo da smo svjesni ranga na koji nas je Gospodin uzdigao. Pavao u odlomku iz poslanice Rimljanima tumači što je to istinska kršćanska ljubav. Neka nas ne zavede površnost kojoj su ljudi današnjeg vremena toliko skloni, kada je u pitanju ljubav. Za njih je Isus bio divna osoba, jer je govorio samo o ljubavi. Pri tome im ne pada napamet prihvatiti dosljedno sve što kršćanska ljubav traži. ''Uistinu: ne čini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne poželi! I ima li koja druga zapovijed , sažeta je u ovoj riječi: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga.'' ( (Rim 13, 9-10). Zapovijedi, križ, odricanje; sve su to nepoznanice za jeftino i površno kršćanstvo kojim smo okruženi i u kojemu sudjelujemo, jer smo i sami pod vlašću grijeha. No, nemamo pravo i nitko nas nije ovlastio da možemo zamagljivati istinu i otupljivati oštricu vjere. Prvo trebamo biti iskreni prema samima sebi i priznati svoje slabosti i grijehe, a potom i druge upućivati na pravi put. Amen. Molitva vjernika Braćo i sestre, čuli smo kako Isus kaže: ako dvojica od vas na zemlji zatraže što mu drago, dat će im Otac moj koji je na nebesima. Stoga, uputimo svoje molitve Ocu nebeskom. 1. Crkva je zajednica braće i sestara i svi smo dužni jedni druge opominjati, ali i jedni drugima opraštati; daj Gospodine svojoj Crkvi proročkih duša koje će jasno, bez uvijanja, naviještati tvoju Riječ. – Molimo te. 2. Za one koji su na vlasti; da im je pred očima dobro svih građana, a posebno onih koji su najugroženiji. – Molimo te. 3. Roditelji i učitelji imaju odgovornu dužnost odgajati mlade za svijet koji je pred nama. Neka ne pokleknu ispraznom diktatu vremena koji kreiraju ljudi bez kompasa i vjere, nego, neka ih hrabro suoče s propastima u koje ovaj razmaženi svijet uvlači mlade i truje njihove duše. – Molimo te. 4. Daj, Gospodine, da s tvog oltara riječi i euharistije crpimo snagu za život. – Molimo te. 5. Utješi ojađene i bolesne, pomozi siromašnim obiteljima. – Molimo te. 6. One koji su zalutali privedi ponovno u Crkvu. – Molimo te. 7. Našim pokojnima daruj vječni život u društvu svetih. – Molimo te. Dobri Oče, jačaj našu vjeru, da ti iskreno služimo i daj nam snage i strpljenja, da uvijek budemo vidljivi znakovi tvoje ljubavi za svakoga čovjeka. Po Kristu Gospodinu našem. Amen. UZVIŠENJE SV. KRIŽA 14.rujna, godina A 1. čitanje: Br 21,4b-9 Psalam: Iz Ps 78 2. čitanje: Fil 2,6-11 Evanđelje: Iv 3,13-17 Staru izreku, kako nema izlječenja bez gorkog lijeka, moderna je farmaceutska industrija gurnula u zaborav. Svjesni činjenice da je suvremen čovjek u svemu razmažen, pa tako i kada su u pitanju lijekovi, inače gorke pilule, obukli su slatkim ovojem kako bi ih sa slašću mogli uzimati, premda je možda upravo ''presladak život'' razlog zbog kojih ih moramo uzimati. Nemam namjeru govoriti o tjelesnim boljkama i njihovom liječenju, no, kada sam pročitao današnje prvo čitanje iz Knjige brojeva palo mi je napamet kako sam neki dan izliječio moj ponekad nervozni želudac, koji, ako mu neka hrana ili neka nervoza zasmetaju, šalje vrlo jasne znakove nezadovoljstva u obliku glavobolje i drugih njegovih ''protestnih nota''. Pokušao sam s pilulama koje se preporučuju u takvim slučajevima, ali nije išlo, međutim, gorka čajna mješavina u trenu je izliječila moj nervozni želudac i bolovi su prestali. Onaj koji je kojim slučajem pio barem jedan od tih čajeva, dobro zna da im okus nije ugodan, ali imaju iznenađujuće ljekovito djelovanje. Na svojem putu iz Egipta kroz pustinju Izraelci su naišli na područje u kojem je bilo zmija otrovnica više nego bilo gdje u pustinji. U tim krajevima i danas ima više od 30 vrsta ljutih otrovnica. Arheološka iskopavanja otkrila su da su još u XIII. st. prije Krista od mjedi lijevali male zmije, slične opisu iz Knjige brojeva, kojima se pripisivala moć zaštite od zmija ljutica. Narod je u pustinji mrmljao protiv Boga i Mojsija. Čudesnu hranu, manu, koju im je Bog dao kao hranu nazvali su ''bijednim jelom''. Stigla ih je kazna. Počele su ih ujedati strašne otrovnice koje su na hebrejskom jeziku opisane kao ''nehešim serafim'' – zmije plamene. Tada su shvatili da su pogriješili, a Mojsije naređuje da se postavi na stup mjedena zmija i tko bi u nju pogledao bio bi izliječen. Mi bismo rekli: klin se klinom izbija, premda to nije baš najprikladniji odgovor. Odgovor je vjera naroda i Božja domišljatost da ih podsjeti kako njihova primarna zadaća nije traženje zadovoljstva i sitnih užitaka na tom putu, nego konačni izlazak iz ropstva i ulazak u Obećanu zemlju. Danas, kada se slavi blagdan našašća relikvije sv. Križa, Crkva pred nas stavlja Isusov križ kao sredstvo spasenja i ''uzdignuća''. Prvo Krist, a potom i mi ostali. To je pouka koju Isus daje Nikodemu, uglednom Židovu, koji je noću, u strahu pred Židovima dolazio k Isusu da mu protumači otajstvo spasenja. Kao što je Mojsije uzdigao na stup zmiju u pustinji, tako ima biti uzdignut Sin čovječji… Ta usporedba na prvi pogled izaziva osjećaj oporosti, posebno kod onih koji vjeru vole promatrati s one njezine ljepše strane. Lakirano kršćanstvo, jer jedino tako možemo privući u Crkvu, posebno mlade; poručuju nam oni koji od vjere traže još jednu dodatnu razbibrigu i priliku za razna slavlja i fešte. Križ Kristov je bio i ostao stup srama, strašna vješala; za Židove sablazan, a za pogane ludost. Ludost križa gorki je lijek koji spašava one koji su shvatili što to znači biti rođen odozgo' – od Boga. Stoga križ nije i ne smije biti ukras; niti na našem tijelu niti bilo gdje drugdje. Križ je znak spasenja koji vodi k otrježnjenju od slatkastih zabluda ovoga svijeta i koji nas uvodi u tajnu Kraljevstva nebeskoga. Stoga nije dovoljno ljubiti taj sveti znak spasenja i klanjati mu se, treba ga prihvatiti kao jedini ključ kojim se ulazi u Kraljevstvo nebesko. Križ, s kojega je potekla predragocjena krv Kristova, dar je Očev palom čovječanstvu. Njegovom presvetom krvlju zapečaćen je Novi savez koji nam je Otac ponudio kao neprocjenjiv dar. Kad god se okupljamo oko stola Gospodnjega i blagujemo Tijelo Kristovo mi zahvaljujemo na tom daru, jednako tako tada smo najbliže Kristovoj žrtvi i toga trebamo uvijek biti svjesni kad pristupamo Izvoru života vječnoga. Amen. Molitva vjernika Spašeni križem Kristovim i njegovom predragocjenom krvi iznesimo svoje molitve Ocu, koji je dao da na tom križu nikne plod spasenja. 1. Za svetu Crkvu katoličku; da ljubav, koju nam je Otac po svetom križu očitovao, naviješta cijelom svijetu. – Molimo te. 2. Za papu, biskupe i svećenike; da budu svjedoci neizmjerne ljubavi koja je potekla s križa. – Molimo te. 3. Za progonjene zbog vjere; da u križu Kristovom crpe snagu vjere i ustrajnosti. – Molimo te. 4. Za sve nas koji smo kršteni; da svojim životom svjedočimo za Krista raspetoga i uskrsnuloga. – Molimo te. 5. Za mlade; da križ Kristov ne nose samo kao ukras, nego kao znak spasenja. – Molimo te. 6. Za one koji su pod vlašću zla; da snagom križa Kristova zadobiju slobodu djece Božje. – Molimo te. 7. Za naše pokojne da snagom križa budu privedeni k slavi uskrsnuća. – Molimo te. Bože, Oče svemogući; ti si nam dao svoga Sina za naše spasenje. Daj da tražimo snagu njegove otkupiteljske žrtve u euharistiji i da mu neprestano zahvaljujemo na tom neizmjernom daru. To molimo po istom Kristu Gospodinu našem. Amen. |
