propovijedi
25.06.2014., srijeda
TRINAESTA NEDJELJA KROZ GODINU a SV. PETAR I PAVAO
N 29 13. KROZ GODINU - SV. PETAR I PAVAO P 30 Rimski prvomučenici U 1 Aron, Šimun S 2 Oton, Višnja Č 3 Toma apostol P 4 Elizabeta Portugalska S 5 Sv. Ćiril i Metod N 6 14. KROZ GODINU SVETI PETAR I PAVAO APOSTOLI Dvojicu apostolskih prvaka nije teško prepoznati. Petar u ruci drži ključeve. Ključevi nisu samo simboli vlasti, više su od toga. Oni ne znače samo imati vlast pustiti nekoga u ''raj'', kako se to naivno zamišlja. U duhovnoj simbolici ključ je umijeće kojim se otključava brava kraljevstva nebeskog. Zapravo postoje dva ključa. Jedan simbolizira ulazak u vidljivu, zemaljsku crkvu ili crkvu putujuću, dok se drugim ''otvara'' nebeska crkva. On, prvo-odabrani, Petar (stijena) osoba je za koju je Spasitelj smatrao da je najprikladnija biti prvakom apostolskim i ujedno poglavarom crkve. Na toj i takvoj stijeni Gospodin utemeljuje Crkvu. Postavlja se pitanje, zar Gospodin zbilja nije imao prikladniju osobu za tu službu? Nagao, pomalo prevrtljiv. Čovjek osjećaja, koji bi umro za svoga Učitelja, a potom ga zatajuje. Taj neuki ribar mora da je imao neke posebne kvalitete koje su zasjenile sve njegove slabosti ili je možda Gospodin imao sasvim drugačije kriterije od naših? I jedno i drugo: Isus je ne jedanput pokazao da najviše cijeni iskrenost, djetinju prostodušnost i povjerenje. Njega ne zanima mudrost ovoga svijeta. Ne zanima ga diplomatska hladnokrvnost i menedžersko umijeće. Stoga je njegov prvi učenik Petar itekako prikladan da nam u svojim rukama pokazuje ključeve kojima se ulazi u Kraljevstvo nebesko. Pavao, koji u jednoj ruci drži knjigu, a u drugoj mač, zauvijek će ostati obavijen tajnom, premda je najviše napisao i premda o njemu znademo više nego li o bilo kojem drugom učeniku. Tajna nikad otkrivena sastoji se u pitanju: zašto iskorak u Prvoj crkvi prema poganskom svijetu nije došao od onih koji su Isusa i njegov nauk daleko bolje poznavali od Pavla (Savla) obraćenika? Pavlovo obraćenje bio je snažni prodor Isusovog Duha u svijet osobe koja je do tada u svojoj iskrenosti služila Bogu misleći da čini dobro djelo progoneći Crkvu Kristovu.. Isusov Duh nalazi u Pavlu vjernog, upornog i osposobljenog suradnika, koji će se u svoj iskrenosti suprotstaviti prvim strukturama vlasti u Crkvi, ali ujedno i poštivati tu vlast šireći uz njezin blagoslov Crkvu po svem ondašnjem svijetu, da bi zajedno s prvakom Crkve, Petrom krvlju posvjedočio ono što je naučavao i u što je vjerovao. Apostolski prvaci, Petar i Pavao vrlo jasno svjedoče kako strukture vlasti i Duh Kristov mogu i trebaju ići zajedno na radost nebeske i zemaljske Crkve. Amen. Molitva vjernika Zahvalni na daru i primjeru života svetih apostola Petra i Pavla, iznesimo svoje molitve nebeskom Ocu. 1. Za sveti Crkvu, da po zagovoru svetih apostola Petra i Pavla raste i napreduje u miru i slozi. – Molimo te. 2. Za pastire Crkve, da poput apostolskih prvaka šire Evanđelje ispunjeni radošću i Duhom Kristovim. – Molimo te. 3. Za one koji progone crkvu ili su neprijateljski raspoloženi prema njoj, da po zagovoru svetih apostola sami upoznaju ljubav Božju i svjetlo Kristova evanđelja. – Molimo te. 4. Za ovogodišnje mladomisnike da budu revni apostoli u suvremenoj Crkvi. – Molimo te. 5. Za mlade vjernike, da se odazovu pozivu Učitelja u svećeničku službu. – Molimo te. 6. Z sve koji trpe, da im ublažiš njihove patnje. – Molimo te. 7. Za naše pokojne, da ih uvedeš u prostranstva svjetlosti i mira. – Molimo te. Primi Gospodine naše molitve koje ti danas upućujemo po apostolskim prvacima, svetom Petru i Pavlu. Po Kristu Gospodinu našem. Amen. TRINAESTA NEDJELJA KROZ GODINU 1.čitanje: 2 Kr 4, 8-11, 14-16a Pripjevni psalam: 89 (88), 23. 16-17. 18-19 2.čitanje: Rim 6, 3-4. 8-11 Evanđelje: Mt 10, 37-42 Tko izgubi svoj život, naći će ga. U toj kratkoj misli sažeta je sva mudrost vjere. Isus u današnjem evanđelju to kaže ovako: ''Tko nađe život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi mene, naći će ga''. Volio bih da sam u krivu, ali nažalost je činjenica kako većina mladih ljudi na pragu života ne zna koje zvanje izabrati. Dijelom je tu kriv sam školski sustav, što znači da većina učenika ne zna hoće li se uspjeti upisati na željeni fakultet ili školu, dok neki jednostavno ne znaju što bi htjeli, jer ono o čemu maštaju izgleda im nedostižno, a sve ostalo je banalno i dosadno. A što bi to, uz neke iznimke, mladi ljudi najviše željeni? Od pamtivijeka odgovor je isti. Da budu bogati i slavni! Nije toliko bitno na koji način, samo da nije prezahtjevno. Uspjeti u životu za njih znači imati veliku plaću, tako da si mogu puno toga priuštiti. Zatim, to je ujedno put kako se najlakše ili jedino može u visoko društvo. Biti netko! Tako razmišljaju ''ljudi ovoga svijeta'', kako za njih kaže Evanđelje, Ivan apostol, zapravo, sav Isusov nauk prožet je mudrošću koja jasno razlučuje ''sinove ovoga svijeta'' od ''sinova Božjih'' ili ''sinova svjetlosti''. Ovi prvi imaju ''svoju mudrost'' koja je utilitarna, ne poznaje Boga i put koji vodi k Bogu. Slijede koristoljubive orijentire koje ne treba otkrivati, jer su vidljivi na svakom mjestu, u svakoj ustanovi.... Put koji vodi u otajstveni život s Bogom, naprotiv, treba otkriti. To je jednostavna životna mudrost koja za ''sinove ovoga svijeta'' izgleda kao ludost., jer govori o odricanju, skromnosti... jer slijedi neke zakonitosti kojima nije cilj biti bogat, slavan... Premda i slava, pa i bogatstvo trče za njima. Nekima su čak i balast kojega se teško oslobađaju. Jer oni imaju unutarnje bogatstvo koje ih ispunja, jer piju ne studencu ''žive vode'' od koje se više ne žeđa – ne žudi. Istinski, pravi život je ispunjenje svih naših plemenitih težnji, dok je život koji daje ovaj svijet praznina, a na koncu života i prijevara. Tako je poruka današnje Božje riječi nedvosmisleno jasna; dozvoliti da se izgubi, zaboravi život koji smo ''isplanirali'' bez Boga. Potražiti životni put kojim se ide s Bogom prema punini života i sreće. Tko će to uputiti mlade ljude kako svako zvanje, neovisno o njegovoj atraktivnosti, može čovjeka ispuniti i učiniti sretnim ako rad prihvate kao sredstvo koje nas oplemenjuje.? Sigurno ne one osobe koje već svojom vanjštinom žele pokazati društvenu ili crkvenu ljestvicu na kojoj se nalaze. Kako nam lijepo pojašnjava sv. Pavao u odlomku današnje poslanice Rimljanima, kako smo krštenjem ukopani u smrt Kristovu da bismo izronjeni iz krsne vode uskrnuli na novi život koji s prijašnjim više nema nikakve veze. Posebno to vrijedi za duhovne osobe koje bi umjesto sjaja statusnog znakovlja trebali zasjati, poput sinova i kćeri svjetlosti, sjajem skromnosti i jednostavnosti, sjaj, koji ovaj svijet niti poznaje niti cijeni. Amen. Molitva vjernika Gospodin Isus poziva nas punini života. Pokazuje nam put koji vodi k Ocu. Put koji je ispunjenje svih naših skrivenih težnji za srećom. Uputimo mu, stoga, svoje molitve da nas vodi tim putem, kako bismo i mi sami bili putokaz svojoj braći i sestrama. 1. Rasvijetli put Crkve da bude vidljiv svima koji traže puninu života. – Molimo te. 2. Službenike Crkve nadahnjuj poniznošću i jednostavnošću, da svjedoče ono što propovijedaju. – Molimo te. 3. Nadahnjuj nas duhom služenja kako bismo postali tvoja omiljena svojina. – Molimo te. 4. Oslobodi nas , Gospodine, duha ovoga svijeta, da se ne uznosimo nad druge; duha bahatosti i umišljenosti. – Molimo te. 5. Pomozi našim mladima da se odvaže krenuti u život putem koji ti pratiš i blagosljivlješ. – Molimo te. 6. Svima koji trpe udijeli duha jakosti da mogu nositi svoje životne križeve patnje. – Molimo te. 7. Našim pokojnima daruj dioništvo u prostranstvima tvoga nebeskog kraljevstva. – Molimo te. Svemogući, vječni Bože, primi ove naše molitve. Oslobodi nas napasti da nas zaslijepi varljivi sjaj ovoga svijeta, već daj da hodimo putem koji vodi u vjećnu sreću. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen. |
19.06.2014., četvrtak
DVANAESTA NEDJELJA KROZ GODINU god. A
N 22 12. NEDJELJA KROZ GODINU P 23 Sidonija, Zdenka U 24 Rođenje Ivana Krstitelja S 25 Vilim ( Dan državnosti) Č 26 Ivan i Pavao P 27 Presv. Srce Isusovo, Čiril Aleksandrijski S 28 Bergrješno Srce Marijino, Irenej N 29 13. NEDJELJA KROZ GODINU, sv. Petar i Pavao Čitanja: 1. čitanje: Jr 20, 10-13 Psalam: 69, 8-10. 14 i 17. 33-35 2. čitanje: Rim 5, 12-15 Evanđelje: Mt 10, 26-33 U crkvenoj godini imamo dva stožerna blagdana: Božić i Uskrs, kojima prethode priprave; došašće i korizma. To je diptih ''jakog vremena'' koje nam živopisno oslikava najvažnije događaje iz Isusovog života i njegovog otkupiteljskog djela spasenja. Izvan toga redaju se nedjelje kroz godinu, koje, onako, neliturgijski zovemo obične nedjelje kroz godinu. Međutim, niti jedna nedjelja nije ''obična''. Svaka je blagoslovljeno vrijeme susreta s Uskrsnulim na najsvečaniji način. Poput Marije sjedamo do nogu Učiteljevih i slušamo što nam on to želi kazati kroz liturgijska čitanja. Kako je obično prvo čitanje iz Starog zavjeta postavlja se pitanje tumačenja starozavjetne poruke u suodnosu s novozavjetnom koja je opečaćena izravnim Isusovim naukom. Krivo čine oni koji cjelokupnu Objavu (Stari i Novi zavjet) uzimaju kao svojevrsni kodificirani zakonik u kojemu svaki redak ima jednaku nosivost i spasensku vrijednost. Takav pristup Objavi čest je kod nekih kršćanskih sekti, koje pabirče po Bibliji tražeći citate kojima bi mogli potkrijepiti neku svoju 'istinu' ili poruku. Za Crkvu vrijedi pravilo da je Isus Krist centar cjelokupne Objave i u svjetlu njegova evanđelja mi tumačimo poruku Svetog pisma. Bez osobe Isusa Krista, za nas bi Stari zavjet bio tek povijest jednog naroda, a njegovo literarno bogatstvo bilo bi daleko bolje zastupljeno u svjetskoj beletristici nego što je to danas. Razlog što se cjelokupno biblijsko literarno bogatstvo namjerno zapostavlja već nekoliko stoljeća je njegova prenaglašena religiozna poruka koja iritira i plaši razmaženog zapadnjačkog intelektualca nevjernika, jer ispituje savjest. Ona nas proročki suočava s Bogom i razgoličuje naše nedosljednosti i nevjeru. Tako nam Isus u današnjem evanđelju dovikuje: '' Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga, koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu'' ( Mt 10, 28-29). To je neprijatelj čovjeka napasnik, đavao koji je, doduše, pobijeđen na križu, ali ne do kraja u svijetu gdje i dalje ima moć nad onima koji ili ne poznaju spasiteljsku Kristovu moć i milost ili su ju prezreli odričući se vječnosti u korist vlastitog ''kraljevstva'' na zemlji, a koje je iluzija prepoznata uglavnom uvijek prekasno. Molitva vjernika Pomolimo se Ocu nebeskome koji nam daruje Kruh s neba i potiče nas da taj dar spasenja dijelimo braći ljudima. 1. Za Crkvu sabranu od mnogih naroda i plemena, da radosno i sa zahvalnošću blaguje kruh spasenja i da bude znak tvoje dobrote prema svakom čovjeku, - Molimo te. 2. Za one kojima je povjerena skrb za opće dobro, da odbace sve što je sebično, nečasno i nedostojno čovjeka, te budu promicatelji mira i pravde, - Molimo te. 3. Za ljude cijeloga svijeta, da ih oslobodiš ropstva tame i zablude, te ih obasjaš svojim svjetlom i povedeš putem istine, - Molimo te. 4. Za nas, da budemo ponizni služitelji tvojih dobara, kako bi po našem životu mnogi upoznali Kristovo evanđelje, - Molimo te. 5. Za mlade kršćane, da im budeš izvor prave radosti, sreće i nade, - Molimo te. 6. Za bolesne, nemoćne i umiruće, da u svetoj popudbini osjete spasonosni lijek i nadu u vječni život, - Molimo te. 7. Za vjerne mrtve koji su se nadali vječnom životu, da ih po svome milosrđu primiš u prostranstva svjetlosti i mira, - Molimo te. Svemogući Bože, ti nas na ovoj euharistijskoj gozbi ljubavi i zajedništva hraniš kruhom s neba. Obdari nas svojim Svetim Duhom da budemo graditelji onakvog svijeta kakav si ti zamislio. To molimo po Kristu Sinu tvojem, koji s tobom i Duhom Svetim živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen. |
17.06.2014., utorak
TIJELOVO – BLAGDAN PRESVETOG TIJELA I KRVI KRISTOVE
Blagdan Tijelova zasigurno karakterizira tijelovska procesija, jer je blagdan i nastao kao želja Crkve da se na izvanjski način proslavi Isusova prisutnost među nama u otajstvu Kruha. Tijelovska procesija nije bila iznimka jer Srednji vijek je volio procesije i hodočašća. Procesija ima jednu posebnu draž. Iako poznajemo svoj grad, mjesto ili ulicu, kad uđemo u procesiju, kao da nam naše mjesto djeluje svečanije. Promatramo ga u jednom sasvim drugačijem svjetlu. U svakodnevici prolazimo tim istim ulicama i putevima ali tada smo opterećeni brigama i žurbom. Sada mirno hodamo i gledamo nakićene prozore, izloge, primjećujemo neke detalje koje inače ne bismo zapazili. I hodamo svečano. Jer to nije obično hodanje, ono ima jedan poseban smisao. Njime posvješćujemo svoj hod prema vječnosti, onostranom. Procesiji je najsličnije hodočašće. U davnini kada su se poduzimala velika i duga hodočašća; u Rim, poznata marijanska svetišta, u st. Iago de Campostella u Španjolskoj, pa čak i u Svetu zemlju, ta bi hodočašća trajala i po nekoliko mjeseci, a ponekad i nekoliko godina. Hodočasnik je obukao posebno hodočasničko odijelo što je značilo da je kroz to vrijeme napustio uobičajene zemaljske brige i postao isključivo Božjim putnikom. Kada su se takvi hodočasnici vratili kući tada su živopisno pripovijedali o krajevima, običajima, a posebno crkvama i samostanima gdje su svraćali. Mlađarija je napeto slušala i u mašti si zamišljala te silne zanimljivosti i sigurno da je njihova najveća želja bila jednog dana krenuti na neko takvo hodočašće kojemu je uvijek bio konačni cilj doći u neko veliko svetište i zadobiti oprost. Otuda i naziv proštenje. Tijelovska procesija ipak ima nešto specifično svoje. To nije prvenstveno hod prema nečemu nego s nekim. Taj netko je Krist prisutan u svetom Otajstvu. Stoga je tijelovska procesija samo produžetak euharistijskog bogoslužja u kojemu je centralno događanje Lomjenje kruha – naziv iz Prve Crkve za sv. misu. II. Vatikanski koncil u svom prvom dokumentu o svetoj liturgiji kaže da je euharistija vrhunac kojemu teži sva djelatnost Crkve i ujedno izvor iz kojega proistječe sva njezina snaga. Tu se dobro prisjetiti Isusovog razgovora sa Samarijankom na Jakovljevom zdencu. Euharistija je ta živa voda, tko nju pije ne će ožednjeti. Ona je kruh, koji, oni koji ga blaguju ne će ogladnjeti. I uvijek je tu prisutno otajstvo – tajna. Jer euharistija je otajstvena točka u kojoj se sastaje zemaljsko s nebeskim i obratno. Za naše tjelesne oči vidljivo uvodi nas u nevidljivo. Dobro je u duhu ponizne i iskrene pobožnosti pročitati himan ili posljedicu sv. Tome Akvinskog ''Hvali, Sion, Spasitelja'' koji se čita na blagdan Tijelova prije Evanđelja u kojemu je u sažetku cjelokupni nauk i pobožnost prema Presvetom oltarskom sakramentu. Molitva vjernika Prinoseći ovu žrtvu hvale uputimo svoje molitve Kristu Gospodinu koji nam je naredio slaviti ova sveta otajstva. 1. Hrani, Gospodine, svoju Crkvu svetim Kruhom i blagoslovi je Vinom Saveza da ti ostane uvijek vjerna do konca svijeta, - Molimo te. 2. Obdari svoje službenike, koji prinose Kruh i Vino za naše spasenje, mirom i ustrajnošću na putu prema tebi jedini i vječni Oče, - Molimo te. 3. Euharistija je i poziv na služenje, daj, da ti služimo pomažući onima koji su potrebiti naše pomoći kako bismo ti bili što sličniji, - Molimo te. 4. Kruše živi, hrano anđeoska, daj da za tobom čeznemo i da te dostojno primamo, - Molimo te. 5. Ne pljeva koju vjetar raznosi, nego, daj da budemo zrnje od od kojega će nastati i rasti kruh – Crkva, - Molimo te. 6. Sve prvopričesnike svijeta privuci k sebi po svetom Kruhu i blagoslovom saveza zaruči ih Crkvi da oduševljeno svjedoče o čudesnim djelima tvojim, - Molimo te. 7. Nebeskoj gozbi pridruži naše pokojne, - Molimo te. Gospodine Isuse, ti nas hraniš svojim Tijelom i Krvlju na ovoj gozbi ljubavi. Ojačaj nas da ne klonemo pred naletima zla. Osnaži nas svojim Duhom da ti u radosti i ustrajnosti služimo, koji živiš i kraljuješ po sve vijeke vjekova. Amen. |
13.06.2014., petak
NEDJELJA NAKON DUHOVA - PRESVETO TROJSTVO
N 15 PRESV. TROJSTVO , Vid P 16 Gvido U 17 Adolf, Laura S 18 Marko i Marcelijan Č 19 TIJELOVO P 20 Silverij S 21 Alojzij Gonzaga N 22 12. NEDJELJA KROZ GODINU Čitanja: 1. čitanje: Izl 34, 4b-6. 8-9 Psalam: Dn 3, 52. 53. 54. 55. 56 2. čitanje: 2 Kor 13, 11-13 Evanđelje: Iv 3, 16-18 Za današnji blagdan voli se tvrditi kako je to čisto teološki blagdan, što bi nas moglo odvesti krivim putem kao da je on tek plod teološke spekulacije. Naprotiv, čovjek se nikada ne bi mogao vinuti do njegove spoznaje da nam to nije objavio Isus: ''Nitko ne poznaje Oca doli Sin i onaj kome se Sin hoće objaviti'' (Mt. 11,27). Ili: ''Kada dođe Branitelj kojega ću vam ja poslati od Oca – Duh istine koji od Oca izlazi – on će svjedočiti za me'' (Iv. 15, 26). ''Ja i Otac jedno smo'' (Iv. 10. 30). Kada Isus govori o Ocu ''Abba'' što na aramejskom, koji je bio Isusov materinski jezik, onda je to govor krajnje nježnosti, koji se mogao čuti samo iz usta dječice – tatice! I kada Isus u Getsemanskom vrtu u žarkoj molitvi doziva Oca zove ga ''Abba'' - Tatice. I premda je Isus tako jasno naviještao jednoboštvo u troosobnosti, a Crkva tu objavu pokušala objasniti u pojmovima ljudske mudrosti, pa ipak tajna zasjenjuje ljudski izričaj, samo ostaje osjećaj naše nemoći pred velikim otajstvom Božje neizmjernosti i neizrecivosti. Tu zapravo i počinje prava vjera. Kad kažemo prava vjera tu se ne misli prvenstveno na ispravnost vjere, nego na ono što vjera jest. A što je to vjera? Neki će odmah kazati da je to onaj osjećaj vjere koji je u nama. Čak postoji mišljenje da smo genetski uvjetovani s obzirom na to imamo li taj osjećaj za vjeru ili ne. Međutim, taj se osjećaj vjere ili za vjeru zbog odgojnih ili nekih drugih predispozicija može prometnuti u ne-vjeru koja onda postaje svojevrsno ispovijedanje ne-vjerovanja do neke vrste borbenog ateizma. U jednom i u drugom slučaju još uvijek smo na području osjećaja, odnosno svojevrsnog nagnuća prema ili protiv vjere, premda ti unutarnji poticaji za ili protiv još uvijek nisu vjera u smislu religio – vezivanje uz, za. Tako unutarnji osjećaj za vjeru još nije vjera u njezinoj punini. Vjernikom postajem onda kada sam svjestan svoje pripadnosti Bogu kroz Objavu i kroz praksu u okviru Crkve. Vjera se prenosi tradicijom, predajom od roditelja na djecu. To je još uvijek jedan od najčešćih oblika, premda su mnogi mladi ljudi prisiljeni tražiti oblik vjere jer im ga nisu znali ili nisu htjeli baštiniti njihovi roditelji. Kako to zna biti bolno znaju samo oni koju su prošli taj put. U punoj iskrenosti, ne tražeći jeftina rješenja i odgovore, ispovjedili su mi mladi ljudi u razgovoru svoje dileme. Iskreno žele vjerovati, muči ih Božja šutnja, raznolikost vjerovanja i spoticaji koji dolaze od onih koji opravdavaju svoju nevjeru. Prvi i bezuvjetni stupanj, da tako kažemo, je odgovoriti na poziv - biti čovjek. Čovjek kao etično biće koje ne želi i ne čini nikome zlo i koje je otvoreno pozitivnim poticajima. Drugi potez nadovezuje se na ovaj prvi, a to je otvorenost prema svjetlu ''odozgor''. Ako i potraje svojevrsna agonija traženja, iskonsko Svjetlo ''odozgor ne će izostati. Najveća pogreška i zastranjenje na tom putu je idolopoklonstvo vlastitom ograničenom umu. Budem li sam počeo sebi graditi vjeru birajući ono što mi se sviđa a odbacujući ono što moj um odvagne kao nelogično, na sigurnom sam putu vlastite propasti kao vjernika, jer tada prestaješ biti tražitelj, dakle putnik prema, a postaješ zarobljenik svoje vlastite ''kule babilonske''. Ima takozvanih vjernika i članova Crkve koji su postali ''suha grana'' na njezinom zelenom stablu, jer su idolopoklonstvom vlastitog uma presjekli milosne sokove koji u vjeri znače život. Izlazak Sina iz Oca i Duha iz Oca i Sina božanska je dinamika koja nam se očituje kroz Crkvu. Krstom u ime Oca i Sina i Duha Svetoga nastaje Crkva, a svaki pojedini član Crkve je uronjen (baptizein), dakle, kršten u sam intimni suživot Boga Oca i Sina i Duha Svetoga. ''Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji'' (Rim. 8, 14). Kojemu ćeš se duhu dati voditi ovisi i tvoj put kojim ćeš ići. Hoće li to biti ''kula babilonska'' kao umotvorina tvoga ograničenog duha ili sinovstvo Trojedine Ljubavi koja nas ohrabruje da se Bogu obraćamo s Abba – Tatice, dakako, ovisi o tebi samome. Put postoji, odlučnost ići tim putem tvoj je izbor i jedina zasluga koja će te odvesti u milosni zagrljaj Presvetog Trojstva. Molitva vjernika Osnaženi milošću Duha Svetoga s pouzdanjem u ljubav nebeskoga Oca, molimo zajedno s Kristom. 1. Za Crkvu; da nepotamnjenim sjajem odražava svjetlost kojom tvoj Sin prosvjetljuje svakoga čovjeka, - Molimo te. 2. Za upravitelje država da uvijek promiču pravednost i mir, - Molimo te. 3. Za mlade da osjete darove Trojedinoga i za njima teže, - Molimo te. 4. Za sve ljude da im otvoriš srca za lahor tvoje Riječi koji liječi i ispunja svetim mirom, - Molimo te. 5. Za sve nas koji slavimo ova sveta otajstva da nas ispuni zanos i slava Trojedinoga, - Molimo te. 6. Za bolesne i nemoćne da osjete tvoju utjehu i pomoć, - Molimo te. 7. Za naše pokojne, da ih uvedeš u vječnu radost, - Molimo te. Gospodine tvoja je želja da svi ljudi dođu do spoznanja istine koja vodi vječnom životu. Ispuni nas svojom milošću da odlučno idemo putem tvoga Sina Isusa Krista, koji živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen. |
06.06.2014., petak
NEDJELJA PEDESETNICE – DUHOVI
N 8 NEDJELJA PEDESETNICE - DUHOVI P 9 Marija Majka Crkve U 10 Margareta, Biserka S 11 Barnaba ap. Č 12 Ivan Fakundo P 13 Sv. Antun Padovanski S 14 Elizej N PRESV. TROJSTVO, Vid Pročelna pjesma današnjeg misnog slavlja glasi: ''Duh Gospodnji ispunja svemir, i sve što on drži ima dar govora. Aleluja.'' To je onaj Duh koji je u početku lebdio nad vodama (Post 1, 1-2). To je životvorni i živodajni Duh, jer on je sam Život. Tako Duh Božji nije isključivo vezan uz jednu zajednicu, kulturu ili religiju. On je svuda, pripada svima, sve nadahnjuje, sve oživotvoruje i sve vodi. Iskru njegove prisutnosti naziremo u svemu dobromu i plemenitom što je čovjek napravio ili u što je vjerovao. Veliki, sveti i pravedni ljudi, koji su bili ili jesu pripadnici drugih religija, bili su, na svoj način, vođeni Svetim Duhom. Konačno, on je vodio i doveo čovječanstvo do punine Objave po Isusu Kristu, Sinu Božjemu, koji nam je na današnji dan poslao svoga Duha. Taj je Duh doslovce natjerao učenike da iz anonimnosti iskorače u javnost. Oslobodio ih je straha. Nadahnuo im što će govoriti. Otvorio je srca onih koji će ih slušati i poslušati; i tako je rođena Crkva. Stoga mi danas kličemo: Sretan ti rođendan Crkvo! Danas je duhovni rođendan i svakoga od nas, kako veli sv. Pavao: ''Hramovi ste Duha Svetoga!'' Sama pomisao da Duh Božji prebiva u nama trebala bi izazvati u nama osjećaj strahopoštovanja. Jer, život po Duhu nije tek neka euforija. On od nas traži samozataju. Ako želim biti duhovan ponekad se trebam suprotstaviti samome sebi – svojim zlim sklonostima. Vrhunac svekolike Pavlove teologije zasigurno je zgusnut u osmom poglavlju poslanice Rimljanima u kojem Pavao tumači kako Duh Sveti donosi slobodu, snagu i slavu. ''Oni koji žive po tijelu teže za tjelesnim stvarima, dok oni koji žive po Duhu teže za onim što je duhovno. Težnja tijela jest smrt, a težnja Duha život i mir. Zato je težnja tijela neprijateljstvo prema Bogu jer se ne pokorava Božjem zakonu, niti to može. Oni koji su u tijelu ne mogu ugoditi Bogu. Ali vi niste u tijelu, već u Duhu, ako zbilja Duh Božji prebiva u vama.'' (Rim 8, 5-8) Život po tijelu je nemogućnost uzdignuti pogled prema Stvoritelju. To je oboren pogled prema dolje, prema zemlji, prema sebi. Takvi će sva otkrića na području znanosti, kulture i svekolikog napretka pripisati isključivo čovjeku. Dok oni koji žive po Duhu dobro znaju da čovjek sam po sebi ništa novo nije kadar stvoriti jer sam Bog otkriva u nama svoja čudesna djela koja stvara, dok je čovjek sustvaratelj. Duh Sveti je Život. (Rim 8,11). On daje život, obnavlja život. U psalmu 103 (104) kličemo: ''Pošalji Duha svojega, Gospodine, i obnovi lice zemlje!'' Život bez Duha vodi u smrt. Nije ni čudno da se današnja zapadna civilizacija bez Boga pretvara u civilizaciju smrti. Izumiranje zbog sebičnosti. Jedno dijete, u kojemu roditelji vide centar svijeta, odgaja se u egocentrično biće. Želja da se pod svaku cijenu što više produlji život, taj se pretvara u vegetiranje bez nade, jer to je tunel bez izlaza i svjetla, pa je za takve eutanazija jedino smisleno rješenje. Gomilanje bogatstva bez mjere i moralnih mjerila zapravo je bijeg pred crnom rupom bez smisla, jednako kao i uzimanje raznih opijata već kod mladih ljudi, koji su još zapravo djeca. Seksualna razuzdanost do najodvratnijih perverzija ne samo da uživa slobodu, već se postavlja i na pozornice s pretenzijom da zamjeni umjetnost koja se proglašava mrtvom, jer je ona uz vjeru jedino kadra dotaknuti i posredovati tajnu protkanu Božjim Duhom. U takvom svijetu kršćanin može opstati kao navjestitelj života i nade samo uz pomoć Duha Svetoga. Život po Duhu čini nas vjerodostojnim, izvornim i svježim. Oni koji su poslušni Duhu, po njima sam Bog progovara, jer mi – u Duhu Svetomu primamo ''moć'' (Iv. 1, 13 – 14), a to je unutarnje osposobljenje po kojemu se ''djeca Božja zovemo i jesmo'' (1 Iv. 3,1). Ako pak djeca onda i baštinici zajedništva s Bogom kroz svu vječnost. Konačno, Duh Sveti je Duh istine i u njemu će nam zasjati sva istina od postanka svijeta. On će oživjeti memoriju Crkve, a samu Crkvu očistiti svojim svetim ognjem od grješnosti. Pravednici će tada zasjati poput zvijezda na nebu. Stoga otvorimo vrata svoga srca da uniđe Kralj slave, pa da kličemo od radosti jer: ''Ljubav je Božja razlivena u srcima našim. Amen! Aleluja. Sretan ti rođendan Crkvo. Meditativno uranjanje u blagdan Duhova. Na početku ovog kratkog uranjanja u današnji blagdan čestitajmo svojoj prečasnoj majci Crkvi njezin rođendan. Onoj koja je na današnji dan rođena po Duhu i u Duhu od Oca i Sina. Njezina slika žene u pustinji (svijetu), okrunjene s dvanaest zvijezda s Djetićem u ruci koja se bori sa zvijeri, starom zmijom, koja joj želi oteti Dijete. Simbolika koja pravilno istumačena ostaje uvijek aktualna. Krštenjem smo Majko po tebi ponovno rođeni za vječnost. S tobom i u tvome milosnom krilu živimo. S tobom se radujemo Životu, koji je iza svake vidljive manifestacije života, Duhu Svetomu. On, vječna iskra Oca i Sina trajno se objavljuje u treptajima života svakog bića, svakog cvijeta, svake kapi vode. Kao nebeski biser zrcali se u osmjehu majke koja prvi puta prima svoje čedo u ruke, u ljepoti oka djeteta koje trči za leptirima svojih maštanja, u oku mladića koji zaneseno gleda svoju ljubljenu, u oku staraca ispunjenih ljubavlju dok gledaju razdraganu mladost prisjećajući se svoje vlastite. On je cjelov Oca i Sina ovome svijetu, kojemu vraća podijeljene jezike naroda kule babilonske jezicima Božanske vatre jedinstva i cjeline, koji se očituje u jedinstvu jezika i naroda. Nisu Duhovi zabuna u nekoj množini od riječi «duh», već je to prisjećanje na vrijeme kada se blagdan Duha Svetoga slavio tri dana – Duhovi dani ili u nekim kajkavskim krajevima Trojaki – od trodnevnog slavljenja. To nas ujedno upućuje u poruku Duhova kao cjeline, punine, savršenstva. Tri, pa sedam darova, brojevi koji svojom simbolikom veličaju dan «obećanja Očeva» na koji upućuje Uskrsli svoje učenike da čekaju «krštenje Duhom Svetim». Dok čovjek gleda svoju malešnost u zrcalu «Sile odozgor» i dok postiđeno mora priznati da nema ama baš nikakav dar kojim bi mogao darivati nebeskog Gosta kad ga posjeti, jer sve što ima i što je njegov je dar, pa i sami smo njegova svojina. Ne preostaje mi drugo nego otvoriti skromnu izbu svoje duše i ponizno primiti Kralja nad kraljevima, Njega koji je Sve jer je punina svega i čekati da se priberu strune srca koje će na Njegov dodir zatitrati pjesmu vječnog zanosa i neizmjerne radosti. Znam da mi On neće zamjeriti što mi odjeća nije po mjeri duhovnih skuta već je sličnija prosjačkoj i što će moja usta tada zanijemiti umjesto da pjevaju ode radosti, jer dijete sam neuko pred prijestoljem mudrosti. Kako da vam danas govorim o Tajni koju tek naslućujem? Stoga ću ponizno moliti da moja nedostojna usta budu u službi nebeskog Tješitelja žalosnih. Tješitelju tako blag, Ti nebeski Goste drag, Pun miline, hlade tih. Umornima odmore, u vrućini lahore, razgovore žalosnih. Sjaju svjetla blaženog, sjaj u srcu puka svog, napuni nam dušu svu. Nečiste nas umivaj, suha srca zalivaj, liječi rane ranjenim. Mekšaj ćudi kamene, zagrij grudi ledene, ne daj nama putem zlim.. - - - Dođi, Duše Presveti, sa neba nas posjeti zrakom svoje milosti. Dođi, Oče ubogih, djelitelju dara svih, dođi, srca svjetlosti. Amen. Aleluja. Molitva vjernika Pomolimo se Bogu Ocu koji nam po Kristu neprestano daje svoga Duha koji mijenja lice zemlje i ljude okuplja u zajedništvo istine, pravednosti i mira. 1. Za papu našeg Franju, biskupe i svećenike da njihove odluke i pothvati budu vođeni ljubavlju i zalaganjem za cijelu Crkvu. – Molimo te. 2. Za sve koji vjeruju u Krista, da znaju osjetiti i prepoznati poticaje Duha Svetoga u svom svagdašnjem životu. – Molimo te. 3. Za one koji su ove godine primili ili će primiti sakrament sv. Potvrde: da svojim životom svjedoče spremnost živjeti prema poticajima Duha. – Molimo te. 4. Za ljude s kojima živimo, radimo ili se susrećemo: da ih obdariš svojim Duhom i vodiš na životnom putu. – Molimo te. 5. Za sve narode svijeta: da uz pomoć Duha izgrađuju društvo pravednosti, mira i slobode. – Molimo te. 6. Za našu zajednicu: da raste u prihvaćanju, zbližavanju, zajedništvu i ljubavi. – Molimo te. 7. Za naše pokojne: da ih po svome Duhu pozoveš na vječnu radost u zajedništvu svetih. – Molimo te. Gospodine, ti si na današnji dan ispunio obećanje dano po Sinu i apostole obdario Duhom Svetim osposobivši ih za djelo svjedočenja sve do na kraj zemlje. Primi ove naše molitve i pomozi nam osluškivati poticaje istoga Duha čuvajući nas od nemara za njegova nadahnuća. To te molimo po Kristu Gospodinu našem. |