sensesest
četvrtak, 19.07.2007.
linčina uzvraća udarac II deo
pozdrav vama svitu moj od mene, nadasve plodnog i još nadasvejije produktivnijeg mladog (ne baš toliko) perspektivnog blogera!
biti robom nije u modi. zato sam ja rob mode.
moje pisanje je izgubilo svoj smisao. tek sad kužin da je imalo smisla.
Ne, neću van ga reć, onda tek ne bi ima šta pisat. je kad bi ga zapisa nestalo bi ga. Podsjeća me na onu: "Izgovori mi ime i nestat će me!" Aj da vidin zna li iko šta je to.
Podnaslov 
Moj smisao je otiša daleko. Ne javlja se baš. A i kad se javi rijetko kad, nije baš sretan činjenicom da ja postojim. Valjda mu ta činjenica nema smisla...
Moj smisao je imao smisla za razne stvari. Otišao je za jenom od njih. Onom koja mene najviše pila na ovome svitu i uopće mi nema smisla.
Ostali su neki manji smislići iza njega, ali oni su kao kora od stabla koja nema stabla. zaštita ničemu. kao sunčane cvike bez očiju, tu su samo za prikrivanje praznog pogleda.
PodNas PodLov 
Ljetne rane nosimo ponosno. Zimske rane skrivamo i trudimo se da šta prije zarastu. Proljetne brzo zaboravimo. A jesenske pamtimo.
Unutarnja nesigurnost gura ljude u gomilu. To nema veze sa ljudima kao takvima. To je priča o nesigurnosti kao entitetu koji se isto želi razmnožavati. Teži uvjetima u kojima se multiplicirati može. A gdje nego u masi može ljudska nesigurnost bolje procvasti. Gdje nego u sigurnosti mase postoji bolje gnjojivo, pa ovo je materijal za reklamu - prirodno gnjojivo - od najčistijih produkata truljenja osobnosti.
Nemojte se zavaravati - nema tu ljubavi. Ima privrženosti. Ima odanosti. Posvećenosti cilju čak. Ne čak, nego i pretežno. To van je ka lanac sreće. Ka mrežna prodaja. Ali s jedinim ciljem da svoju sigurnost povećaju privodeći JOŠ jedinki u svoju tvornicu nesigurnosti. To van je osnova, ne teorije kaosa, nego potrebe da se ta teorija stvori, promisli i obrazloži.
Šesto čulo nema više smisla. Dok danas šesto čulo nešto skuži već je u novinama izašlo.
p.s. Smišle moj! Znan ja da ti mene voliš, da te nije briga ne bi se ni ljutija! 
--->
petak, 06.07.2007.
zvizdan
meni neke stvari nikad neće bit jasne, zapravo jasne su mi al, kad vidin koliko su jasno jasne, pomislin jel to i drugima jasno ili san ja stvarno natprosječni genijalac i čudo od djeteta, pa vidin - šteta, jasno je svima. i onda mi više nije ništa jasno.
ako je svima to sve jasno, kako je uopće došlo do toga? ne mislin sa evolucijsko-religijsko-filozofsko-itd strane. čisto uzročno posljedične. kako svi mogu to i vidit i predvidit i svejedno - eto ga na.
kako to da se na kraju dogodi, i da su skoro svi protiv toga? nije bitan slučaj, nego princip.
to su u svim slučajevima slučajevi - koji su jednostavno mogli bit spriječeni. di je kvar? čini mi se uglavnom da pitanje daje i odgovor. zakašnjela reakcija. dogodi se i onda ništa, gotovo je, a vi sad pizdite, izgledajte sami sebi ka luzeri koji se ne mogu nosit sa trendovima ili izgledajte ka pobjednici i počnite govorit svima kako to i nije toliko loše ka šta se čini i još iljadu opravdanja.
i tako laganini sve ode u lipi kua.
dobri ljudi ne vide smisla dicu pravit, a #@%&# (&%$ *#@.
fakulteti su puni žohara.
moj post pozitive.
drob mineralne.
glava rješenja.
obala apartmana.
popis problema.
povijest primjera.
imenik imena.
novine slika.
jebeš ti sve to, iden i ja postat manekenka. napituraću nokte i izblajhat mozak. od njega nema koristi ovakvog. eto, pa se veselite i volite. Ironija/ne.
--->
