meni neke stvari nikad neće bit jasne, zapravo jasne su mi al, kad vidin koliko su jasno jasne, pomislin jel to i drugima jasno ili san ja stvarno natprosječni genijalac i čudo od djeteta, pa vidin - šteta, jasno je svima. i onda mi više nije ništa jasno.
ako je svima to sve jasno, kako je uopće došlo do toga? ne mislin sa evolucijsko-religijsko-filozofsko-itd strane. čisto uzročno posljedične. kako svi mogu to i vidit i predvidit i svejedno - eto ga na.
kako to da se na kraju dogodi, i da su skoro svi protiv toga? nije bitan slučaj, nego princip.
to su u svim slučajevima slučajevi - koji su jednostavno mogli bit spriječeni. di je kvar? čini mi se uglavnom da pitanje daje i odgovor. zakašnjela reakcija. dogodi se i onda ništa, gotovo je, a vi sad pizdite, izgledajte sami sebi ka luzeri koji se ne mogu nosit sa trendovima ili izgledajte ka pobjednici i počnite govorit svima kako to i nije toliko loše ka šta se čini i još iljadu opravdanja.
i tako laganini sve ode u lipi kua.
dobri ljudi ne vide smisla dicu pravit, a #@% (&%$ *#@.
fakulteti su puni žohara.
moj post pozitive.
drob mineralne.
glava rješenja.
obala apartmana.
popis problema.
povijest primjera.
imenik imena.
novine slika.
jebeš ti sve to, iden i ja postat manekenka. napituraću nokte i izblajhat mozak. od njega nema koristi ovakvog. eto, pa se veselite i volite. Ironija/ne.


---> 
Post je objavljen 06.07.2007. u 21:57 sati.