Kada muškarac uzme ženu zdravo za gotovo „moja je, tu je, imam je“ kao neki dio osobnog inventara to je početak kraja. Žene su bez obzira na izgled, bile krhke ili ko od brda odvaljene, u biti krhka nježna bića koja traže zadovoljenje svih svojih potreba. Osjetljive su, romantične, željne pažnje, ljubavi i naravno dobrog seksa.
Većina je muškaraca zbog preobilnog posla kojem su posvetili skoro cijeli dan i zbog umora s kojim su dolazili svakodnevno kući – ostala bez svojih žena. Kad biste upitali ženu bi li radije da budu i bez manje prihoda, a da ima muža uza se, većina bi rekla da joj je važnija prisnost, zajedničko druženje, posvećenost i odmoran muž, muškarac. „Nije u novcima sve, ostani tu kraj mene…“
Bio mlad, sredovječan ili star svaki muškarac uzima da je on taj koji mora doprinositi kućnom budžetu, da je on taj koji se mora žrtvovati da dobrobit obitelji, za dobar standard i egzistenciju. I onda se u jednom trenutku zajedničkog života dogodi, da se muž i žena, partner i partnerica, sreću samo u prolazu u domu i zajedničkom spavanju u krevetu. Nema se vremena za sve ono čime je muškarac ženu na početku veze osvojio: vrijeme za razgovore, vrijeme za maženje, vrijeme za zajedničko smijanje, vrijeme za seks, vrijeme za odmaranje…
I žene rade i to na poslu i kod kuće. I one privređuju. One koje su dale sve za svoju karijeru, događa im se isto, ostaju bez svojih muževa, partnera.
Što žena želi?
- Muškarca koji će zadovoljiti njene intelektualne, emocionalne i seksualne želje.
- Muškarca koji će je vedriti, zabavljati, nasmijavati.
- Maštovitog muškarca koji će je svakodnevno osvajati iznenađenjima, originalnošću, romantikom i osobnošću.
- Muškarca s kojim može plakati, koji će je tješiti.
- Snažnog muškarca koji će je poticati, bodriti i davati joj krila.
- Muškarca koji ima vremena za nju.
Nježna bića željna su maženja, dugih sati ljubljenja, posvećenosti, masiranja, ćaskanja… Zajedničko gledanje filma uz dodirivanja, držanja za ruke; šetnjica uz more uz iznenadni sočni poljubac, nježni ili vatreni ples… postaju dio neke davne prošlosti jer muškarac današnjeg vremena više nema vremena za te pizdarije.
Osvojio je svoju odabranicu slatkim riječima, nježnim dodirima, dobrim seksom, romantikom i originalnošću. Sada je ona tu. Ima je za sva vremena. A haaaaaaaaaa!
A žena se jednog dana okrene oko svoje osi, promijeni se, sabere se, shvati da je kućanski predmet i traži novog partnera. I naći će ga, onoga koji će joj posvetiti svu svoju pažnju da je osvoji. A što će biti poslije? Tko to zna? Hoće li se prošlost ponoviti?
Ovaj puta, kada je slobodna i sama, zrelija i pametnija, neće tražiti muža, jer to znači vraćanje istoj priči koju je već imala. Zašto bi ona opet bila inventar, netko tko čuva kućni mir i uz to još čisti, kuha, pere, glača, glanca?
Ovaj puta je mudrija, sada zna što joj je potrebno, sada zna što točno želi, kakav njen izabranik mora biti. U međuvremenu joj je prošlo pola života.
Idealni ljudi ne postoje. Težeći svojemu idealu, tražeći osobu koja će ispuniti barem dio očekivanja, neke žene: izgube kompas, neke odustanu, neke su uporne, a neke padaju u depresiju.
U novo doba postoje one koje su lukavo riješile svoje potrebe. Ne našavši svojeg idealca druže se i viđaju s dva ili više muškaraca. Tako zadovoljavaju sve svoje potrebe. A ako bude imala sreće, naći će svojega 6 u 1 ili 10 u 1, koji ima sve ono što joj treba i bit će mu vjerna dokle ga god ima, bez papira, bez zavjeta.
To što današnje žene imaju slobodu, koju nekoć nisu imale, to je ono što su muškarci oduvijek radili. Van svojeg doma i pored svoje žene, zadovoljavali su svoje potrebe s više družica. Došlo je vrijeme, hvala bogu, kada žena ima pravo izbora, kada žena zna što hoće, kada se znamo izboriti za sebe.
Kaže se tko traži, taj i nađe. Puno godina sam bila razočarana u muškarce. Toliko puno godina sam života odbacila. Vrijeme je da krenem tražiti onoga koji mi odgovara. I naći ću ga, kad-tad. Jedan po jedan – delete, jedan po jedan- delete, jedan po jedan – delete… Moj izbor je jadan na jedan, al' ako ne ide, uvijek ima rješenja, zar ne.
