Oduvijek je maštala da je obljubi neznanac. Nikad mašti nije dozvolila da se razbukta, da postane stvarnost. Svoje fantazije ostavljala je za neka druga, bolja vremena. Već dugo nije mogla usnuti san iz kojeg se budi sretna.
Često je znala otići noću na svoju omiljenu plažu. Voljela je noćno plivanje. Otišla se odmoriti.
Plivala je nježno klizeći po mirnom moru. Nikog nema u blizini. To je ono što najviše voli, mir, tišina, more i ona. More ju je osvježilo i dalo snagu. Mogla je krenuti kući. Presvukla se i samo malo legla da zbroji što joj sutrašnji dan donosi. Utonula je u san.
Probudilo ju je lagano škakljanje po tijelu. Otvorila je snene oči, sva bunovna, sva zbunjena. Susrela je predivan osmijeh, tople oči. Oči su govorile da se ne boji. Osmijeh je bio iskren, pun veselih neizgovorenih poruka.
Osmjehnula se, promeškoljila, ni riječ nije prozborila. Ovaj san se nikako ne smije prekinuti. On je poljubio ovlaš njene usne. Srce joj je zabubnjalo ratnički ples. Ukočila se.
- Moram biti smirena, moram se predati ovom snu. Ne smijem se probuditi.
Ljubio ju je nježno i polako, razotkrivajući polagano dijelove njenog tijela. Predavala se stenjući i jecajući. Svaki njen mišić trzao se pod njegovim rukama. Odjednom su joj potekle suze.
- Bože, zar si mi ti poslao ovo divno stvorenje?
Poljubio je svaku njenu suzu. Promrsio joj kuštravu kosu i potražio njene usne. Odgovorila je, jedva dolazeći do daha. Kroz tijelo joj je prolazila struja slatkih valova. Skidao ju je polako, tako pažljivo kao da bi se svaki tren mogla razbiti.
Njegovo tijelo je taklo njeno. Naježila se. A onda se legnuo svom težinom. Odgovarala joj je težina. Upijala je njegov miris, jedva čekala njegov dah. Predala se, u potpunosti, bez srama, bez kočnica. Bila je presretna, bila je luda.
- Bože samo da se ne probudim.
Ljubio ju je, ljubio i ljubio. Nigdje se nije žurio. Ona je promatrala njega, da ga ne zaboravi, da ga memorira. On je promatrao nju, pridavao je važnost svakom dijelu tijela, uzbuđivao se na njene trzaje.
Utroba joj je gorjela. Nije više mogla iščekati trenutak spajanja. Najprije lagano, a zatim ratnički rovao je po njoj poput ratara. Slijevali su se i stapali jecaji u tihoj moći. Sva mamurna povijala se pod njim u žestokom ritmu slatke boli. Svršila je prvi put s muškarcem.
Prubudila ju je lagana treskavica. Ogrnula se. Zagledala u zvjezdano nebo. Bila je još uzbuđena.
- Oh koji je to bio san! Da ih je bar više.
U polumraku mjesečine, sjedio je na kamenu muškarac. Prepoznala je leđa, kosu, ruke. Sjedio je i šutio. Zanijemila je. Da bi riječ rekla. Bez riječi mu je prišla, udijelila brzi poljubac i odjurila u more da se rashladi.
