SAGRANIJSKI LJETOPIS
20.04.2006., četvrtak
KOD UČITELJA
|
------------------------------------------------------------------------------------------------------ Mala skupina graničara je na vratima vojarne izmjenila par riječi sa gardistima i ušla u prostrano dvorište preko kojeg je vodila škriljevcem popločana staza. S lijeve i desne strane staze bio je nasut pijesak vježbališta sa drvenim i slamnatnim Quintanama za vježbu gađanja i borbe. Staza je vodila do glavne zgrade nadsvođene trijemom koji je prekrivao cijelo pročelje od oko 150 stopa . Teška hrastova vrata bijahu širom otvorena dok su dvojica gardista unosila masivni ormar od orahova drva pod budnim okom učitelja. -Polako stim, stoko seljačka! Nisu vam to vreće repe!-Pazi! Malo lijevo! Vojnici su se znojili u teškim žičanim košuljama pažljivo manevrirajući između vratnica. -Dobro ! Sad ispravi…još malo… i samo ravno! Dolje stavite u kut moje sobe. Oh, pa to je moj prijatelj Ulrik! -veselo klikne učitelj ugledavši graničare. -Kojim dobrom, ratni druže? - upita srdačno se rukujući sa zapovjednikom. -Dobar ti dan učitelju! Orkovi se po granici bez tebe ugojili i razmnožili pa slave što te nema! -Reče Ulrik uz široki osmijeh prepun zajedničkih sjećanja. Reglef je bio niži od Ulrika , ali širi i čvršći. nosio je duge pletenice kukuruzne boje tek malo prošarane sjedinama. brkovi su mu , i zalisci bili već odavna bijeli a lice boje lješnjaka od sunca i stalnog boravka vani na vjetru i kiši. Nosio je jednostavni kožnati oklop koji mu je omogućavao lagano kretanje kod dnevnih zadaća. I izgledao je kao čovjek koji mrzi sputanost. Za pojasom je nosio mač koji je privlačio ljubomorne poglede. bijaše to lijepo ukrašeni "Safir Pustinje" , egzotično oružje pustinjskih šeika s oštricom od opsidijana . Njegove tvrde koščate ruke počivale su prekrižene na jabuci mača. Pogledavši iza ulrikovih leđa, lagano kimne glavom -...Momci ... graničari mu odzdraviše. -Dovodim ti jednog novaka na obuku po zapovijedi kneza. Ti si prava osoba koja može od ove seljačke gline napraviti bojni čelik. - Vargazarin je sa strepnjom gledao učitelja koji ga je s pažnjom promatrao i nekako dubinski ulazio u njegov um pokušavajući prodrijeti u sadržaj. Pogledavši ostale u društvu Ulrika, bez greške priđe Vargazarinu ne skidajući oštri pogled . -Ovaj, znači...dobro.. - onako , bez posebnog značenja dobaci Reglef obilazeći momka sa svih strana mjereći ga od glave do pete. -Kako se zoveš? Brad...ovaj ...Vargazarin, Gospodine!- Zbuni se mladac i hroptavo pročisti grlo. Dobro... ponovi učitelj tajanstvenim ,ali sada manje prjetećim tonom. -Ovdje ćeš naučiti kako ostati živ koristeći se oružjem. To je sve. Sve ostalo morat ćeš sam dokučiti...ako ostaneš živ, naravno. -Uzmi vremena koliko ti treba - reče Ulrik- Ni ne sumnjam da ćeš to obaviti odlično. Njegovi kopljanici sa smješkom kimnuše glavama . I oni su bili prošli Reglefovu obuku i bili su ponosni na to. Reglef im se nasmije kutom usana kao da je prepoznao to sjećanje i njihove zajedničke dane vježbe i učenja. Okrene leđa Vargazarinu udaljavajući se sa Ulrikom u razgovoru. -Ima li nešto o ovom malom što trebam znati? Upita Ulrika. _Da , definitivno. Samo ime ti kaže tko je . On inače, jaši Varga i..... -Sto mu crnih vragova!- Prasne Reglef i ispali još koješta nepristojno.... Baš Varga? -Da, prijatelju . Baš čudovište iz noćne more kojima su nas mame plašile kad smo bili zločesti, ali znaj da je u potpunosti ispravan i dobar momak. Što je još važnije : Na našoj je strani i knez ima za njega važnu zadaću. Dok su polako hodali prema izlazu Reglef je zapalio lulu i ponudio duhanom Ulrika koji sa zadovoljstvom prihvati. -Ići će u rat protiv Goblina kao prevodilac i izviđač. Zato ga nauči svemu što treba znati za borbu. - Mislim kako tu neće biti problema. Ako jaši Varga, onda nema straha ni od čega , a da bi ga zajahao treba mu slonovsko strpljenje. To mi je za njega najbolja preporuka! Mislim da će se od ove gline ispeći jako dobra i čvrsta cigla! -Naravno , prijatelju ! Da nije tako ne bih ti ga ni dovodio! I ja u njega vjerujem pa sam siguran da , uz tvoje stručno vodstvo s njegovom naobrazbom neće biti problema. Sad moramo ići. Znaš kakva je granica! kao laka žena - ni trenutka je nesmiješ ostaviti samu , odmah se usele susjedi i nezvani gosti dok te nema! - Reglef se nasmije - Ha! Da , tu si u pravu . Mogu ti reći da mi prilično nedostaje onaj vaš graničarski život. Ovdje u gradu nije loše , ali svetog mi Torma , birtija mi izbi sve dukate iz džepa pa mi se čini da bi na granici možda i mogao nešto uštedjeti. -Ma ne ! Ništa od toga! -razuvjeri ga Ulrik ... -Da je tako, sad bi pred sobom imao imućnog plemića , a na ubogog neoženjenog kapetana u staroj žičanoj košulji !-zaškilji na jedno oko pućkajući lulu. -Mi sad idemo. Pobrini se za njega i nemoj ga štedjeti . Ni život neće!- -Budi mi pozdravljen , prijatelju ! Čuvaj se lakih žena!- pozdrave se starim ratnim pozdravom Agedirskih graničara koji je iz šale prerastao u tradiciju. (Doista je mnogo graničara nastradalo u bordelima i zbog prostitutki gotovo kao i na bojnom polju.) Ulrik se još kratko , pozdravi s Vargazarinom... -Eto , mali ovo je tvoj novi dom za neko vrijeme. Preporučam ti da ga što bolje iskoristiš i od Reglefa naučiš što više možeš. Zapamti jedno: Ovakvog učitelja više nećeš imati prilike sresti!- Vargazarin srdačno kapetanu stisne ruku ... -Hvala vam na svemu što ste za mene učinili! U mom životu ćete zauvijek imati počasno mjesto!- Ulrik se malo zbuni , ali to ne pokaže. ganula ga je mladićeva riječ. Učini mu se kako je učinio nešto jako dobro i važno. -Ma da, dobro. Hajde, nećemo sad cmizdriti. Zbogom mladiću i pazi na sebe! - Okrene se u brzo udalji prema kapiji gde su bila ona dva kopljanika. I oni mahnuše Vargazarina i izgubiše se u vrevi grada. Reglef ga nakon kraćeg upoznavanja s vojarnom odvede k patuljku Hanamiju u oružarnicu. -Tko to tako kasno lupa na moja vrata kad se pošten svijet sprema za odmor?- prasne mrzovoljni patuljak gegajući se prema željeznim vratima. Ja sam ! Reglef! Otvori da nas poslužiš!- -Sad si rek'o: Reglef , a sad vas je odjednom nekoliko! odluči se koliko vas je ili ne otvaram! - i dalje je grintao patuljak ne otvarajući vrata. Ma daj otvori, mrki medvjede! Trebam opremu za jednog novaka. Vrata se otvore samo tri prsta između kojih se vidio debeli lanac i nos obrastao korovom brade i brkova mrzovoljnog oružara. -Dakle, u kakav rat taj dugonja treba hitno večeras pa mu treba oprema? Jel' ne može sačekati danje svjetlo k'o sav normalan svijet? - Reglef je bio već nestrpljiv, ali nije bio ljut! Vargazarinu se učini da je bio spreman na takvu dobrodošlicu. -Ne! Nemože čekati sutra, jer večeras mora imati opremu. Knez je tako naredio!- Na spomen kneza, onaj debeli lanac zazveči i vrata se otvore bez škripanja. -Uđite!- šturo reče patuljak krenuvši prema dugom niskom pultu prilagođenom njegovoj visini. Čak je i oružarnica bila nekako čudno niska za vargazarinov ukus. stalno je razmicao metalne komade ispred očiju koji su visili sa stropnih klinčanica u strahu da ne udari u nešto u ovom polumraku. -Što trebate? - Upita Hanami paleći još tri luči da pojača svjetlost u polumračnoj prostoriji. Luči obasjaše lijepo ulaštene komade oklopa, štitove, mačeve , helebarde i još svu silu željeza i čelika koje služi ubijanju ili štiti od ubijanja. -Trebamo početnu opremu.- reče Reglef a patuljak bez riječi odgega između polica vadeći neke stvari sad s lijeve, sad s desne strane i trpajući ih u čvrstu kožnatu vreću s razmrljanim grbom kraljevstva. vreća za spavanje, tri baklje, konopac, tobolac s dvadeset strijela, nož, čizme, surka, kabanica, kožnate hlače -Prsluk imaš?- -Imam .- reče Vargazarin Rukavice?- -Može jedan par.- -Kapuljaču? - Pa ne znam- ... - Daj mu jednu - dobaci Reglef. Trebat će ti. Plašt imaš? -Imam.- ponosno reče Vargazarin. Patuljak rutinski odšeta do druge prostorije i poče prebirati mačeve pogledavajući čas oružje , čas momka kao da ocijenjuje koji bi mu mač pristajao. Nisu ništa govorili . Samo se čuo zveket prebiranog oružja u znalčevim rukama. nakon minute i na kraju police s mačevima Hanami izvuče jedan dugi mač iz korica i detaljno mu pregleda oštricu. -Probaj ovaj.- Vargazarin uze oružje koje je bilo dvostruko duže od onog što je imao i gotovo dvostruko teže. I on , kao , znalački pogleda u oštricu mada pojma nije imao što gledati i kako. Taj detalj ne promakne Hanamiju i ote mu se smješak na kraju usana kojeg vješto sakri brkovima. -Ha! Ljudi, stručnjaci za ništa!- promrmlja sebi u gustu bradu punu ostataka večere. Pred drugom policom donese male ljestve i ispruži se dokučiti luk kojeg je jednim pogledom izabrao. Luk je bio od jasena . Ni dug ni kratak. Onako, nekako više lovački. Vargazarin ga uze okušavajući težinu i napetost. Hanami ga pogleda i kaže: - Ne! daj to 'vamo! - ocijenio je da će mu biti prekrut pa mu pruži drugi , iste dužine samo mekši i graciozniji od tisovine. -Ovaj će , majstore, biti dobar.- Reče Vargazarin gradeći se vještim u ocjenjivanju lukova. Hanami mu ne odgovori ništa nego krene prema polici nakrcanoj štitovima i izabere jedan rabljeni ali u dobrom stanju i pruži mu ga. -To je to!- reče Hanami strogo poslovno. -Daj Hanami razvedri se malo! -pokušavao se šaliti Reglef. -Mladić je tek došao . Ne treba ga na smrt prepasti! Još će pomisliti da si ti neki grintavi mrgud koji se ne zna ni nasmijati! - Ajde, ajde! - spremajući sitnice pribora u ladicu reče Hanami . Za ovo izvanredno otvaranje si mi dužan pivo sutra!- -Samo to? Pa to smo onda riješili! Sutra u krčmi imaš pivo za ovaj tvoj velikodušni ustupak. Hvala prijatelju!- -Nismo mi nikakvi prijatelji - i dalje mrgodno protiska kroz zube patuljak.... -a ti, mali čuvaj opremu . Naknadne reklamacije ne uvažavam!- -Odmah vidim , gospodine da to neće biti ni potrebno! Vaše stručno oko izabralo mi je najbolje komade. -Pokušavao mu se dodvoriti Vargazarin. - Prave komade! ... prasne Hanami... Prave komade, moj sinko nećeš nikada u životu vidjeti! Ako i i vidiš, nećeš ih imati , a ako ih ludom Moradinovom srećom budeš i imao , vjerojatno će te doći glavi jer ih svaki lopov sa zahrđalim nožem želi! Zato koristi ono što imaš. Najbolje što znaš.- Vargazarin u djeliću sekunde bistro zaključi da je ovo jedan dobar savjet stručnjaka i upamti ga. -Hvala majstore. Imat ću to na umu.- majstor se malo smekša. -Hajde , evo ti da ne kažeš da sam neka orkovska mrzovoljna hulja... i pruži mu lijepu malu mjedenu britvu ukrašenu ugraviranim jelenima i srnama. -...To kad se budeš brijao , kako to vi ljudi činite!-Reglef se nasmije jer je znao da je Hanami ,u stvari, duša od patuljka i da mu je strogost jedna vrsta omiljene poze. Hvala majstore! to je više nego što sam se nadao.- pažljivo umota britvu u maramicu i stavi je u torbicu na lijevom boku. -Doviđenja , i oprostite što smo ovako kasno smetali.- Reglef samo mahne rukom Hanamiju na što mu ovaj odmahne i vrata se ponovo tiho za njima zatvore uz poznati zvuk katanca i lanca. |
