------------------------------------------------------------------------------------------------------
Mala skupina graničara je na vratima vojarne izmjenila par riječi sa gardistima i ušla u prostrano dvorište preko kojeg je vodila škriljevcem popločana staza.
S lijeve i desne strane staze bio je nasut pijesak vježbališta sa drvenim i slamnatnim Quintanama za vježbu gađanja i borbe. Staza je vodila do glavne zgrade nadsvođene trijemom koji je prekrivao cijelo pročelje od oko 150 stopa . Teška hrastova vrata bijahu širom otvorena dok su dvojica gardista unosila masivni ormar od orahova drva pod budnim okom učitelja.
-Polako stim, stoko seljačka! Nisu vam to vreće repe!-Pazi! Malo lijevo! Vojnici su se znojili u teškim žičanim košuljama pažljivo manevrirajući između vratnica.
-Dobro ! Sad ispravi…još malo… i samo ravno! Dolje stavite u kut moje sobe. Oh, pa to je moj prijatelj Ulrik! -veselo klikne učitelj ugledavši graničare.
-Kojim dobrom, ratni druže? - upita srdačno se rukujući sa zapovjednikom.
-Dobar ti dan učitelju! Orkovi se po granici bez tebe ugojili i razmnožili pa slave što te nema! -Reče Ulrik uz široki osmijeh prepun zajedničkih sjećanja.
Reglef je bio niži od Ulrika , ali širi i čvršći. nosio je duge pletenice kukuruzne boje tek malo prošarane sjedinama. brkovi su mu , i zalisci bili već odavna bijeli a lice boje lješnjaka od sunca i stalnog boravka vani na vjetru i kiši. Nosio je jednostavni kožnati oklop koji mu je omogućavao lagano kretanje kod dnevnih zadaća. I izgledao je kao čovjek koji mrzi sputanost. Za pojasom je nosio mač koji je privlačio ljubomorne poglede. bijaše to lijepo ukrašeni "Safir Pustinje" , egzotično oružje pustinjskih šeika s oštricom od opsidijana .
Njegove tvrde koščate ruke počivale su prekrižene na jabuci mača.
Pogledavši iza ulrikovih leđa, lagano kimne glavom -...Momci ... graničari mu odzdraviše.
-Dovodim ti jednog novaka na obuku po zapovijedi kneza. Ti si prava osoba koja može od ove seljačke gline napraviti bojni čelik. -
Vargazarin je sa strepnjom gledao učitelja koji ga je s pažnjom promatrao i nekako dubinski ulazio u njegov um pokušavajući prodrijeti u sadržaj.
Pogledavši ostale u društvu Ulrika, bez greške priđe Vargazarinu ne skidajući oštri pogled .
-Ovaj, znači...dobro.. - onako , bez posebnog značenja dobaci Reglef obilazeći momka sa svih strana mjereći ga od glave do pete.
-Kako se zoveš? Brad...ovaj ...Vargazarin, Gospodine!- Zbuni se mladac i hroptavo pročisti grlo.
Dobro... ponovi učitelj tajanstvenim ,ali sada manje prjetećim tonom.
-Ovdje ćeš naučiti kako ostati živ koristeći se oružjem. To je sve. Sve ostalo morat ćeš sam dokučiti...ako ostaneš živ, naravno.
-Uzmi vremena koliko ti treba - reče Ulrik- Ni ne sumnjam da ćeš to obaviti odlično. Njegovi kopljanici sa smješkom kimnuše glavama . I oni su bili prošli Reglefovu obuku i bili su ponosni na to. Reglef im se nasmije kutom usana kao da je prepoznao to sjećanje i njihove zajedničke dane vježbe i učenja.
Okrene leđa Vargazarinu udaljavajući se sa Ulrikom u razgovoru.
-Ima li nešto o ovom malom što trebam znati? Upita Ulrika.
_Da , definitivno. Samo ime ti kaže tko je . On inače, jaši Varga i.....
-Sto mu crnih vragova!- Prasne Reglef i ispali još koješta nepristojno.... Baš Varga?
-Da, prijatelju . Baš čudovište iz noćne more kojima su nas mame plašile kad smo bili zločesti, ali znaj da je u potpunosti ispravan i dobar momak. Što je još važnije : Na našoj je strani i knez ima za njega važnu zadaću.
Dok su polako hodali prema izlazu Reglef je zapalio lulu i ponudio duhanom Ulrika koji sa zadovoljstvom prihvati.
-Ići će u rat protiv Goblina kao prevodilac i izviđač. Zato ga nauči svemu što treba znati za borbu.
- Mislim kako tu neće biti problema. Ako jaši Varga, onda nema straha ni od čega , a da bi ga zajahao treba mu slonovsko strpljenje. To mi je za njega najbolja preporuka!
Mislim da će se od ove gline ispeći jako dobra i čvrsta cigla!
-Naravno , prijatelju ! Da nije tako ne bih ti ga ni dovodio! I ja u njega vjerujem pa sam siguran da , uz tvoje stručno vodstvo s njegovom naobrazbom neće biti problema.
Sad moramo ići. Znaš kakva je granica! kao laka žena - ni trenutka je nesmiješ ostaviti samu , odmah se usele susjedi i nezvani gosti dok te nema! -
Reglef se nasmije - Ha! Da , tu si u pravu . Mogu ti reći da mi prilično nedostaje onaj vaš graničarski život. Ovdje u gradu nije loše , ali svetog mi Torma , birtija mi izbi sve dukate iz džepa pa mi se čini da bi na granici možda i mogao nešto uštedjeti.
-Ma ne ! Ništa od toga! -razuvjeri ga Ulrik ...
-Da je tako, sad bi pred sobom imao imućnog plemića , a na ubogog neoženjenog kapetana u staroj žičanoj košulji !-zaškilji na jedno oko pućkajući lulu.
-Mi sad idemo. Pobrini se za njega i nemoj ga štedjeti . Ni život neće!-
-Budi mi pozdravljen , prijatelju ! Čuvaj se lakih žena!- pozdrave se starim ratnim pozdravom Agedirskih graničara koji je iz šale prerastao u tradiciju.
(Doista je mnogo graničara nastradalo u bordelima i zbog prostitutki gotovo kao i na bojnom polju.)
Ulrik se još kratko , pozdravi s Vargazarinom...
-Eto , mali ovo je tvoj novi dom za neko vrijeme. Preporučam ti da ga što bolje iskoristiš i od Reglefa naučiš što više možeš. Zapamti jedno: Ovakvog učitelja više nećeš imati prilike sresti!-
Vargazarin srdačno kapetanu stisne ruku ...
-Hvala vam na svemu što ste za mene učinili! U mom životu ćete zauvijek imati počasno mjesto!-
Ulrik se malo zbuni , ali to ne pokaže. ganula ga je mladićeva riječ. Učini mu se kako je učinio nešto jako dobro i važno.
-Ma da, dobro. Hajde, nećemo sad cmizdriti. Zbogom mladiću i pazi na sebe! - Okrene se u brzo udalji prema kapiji gde su bila ona dva kopljanika. I oni mahnuše Vargazarina i izgubiše se u vrevi grada.
Reglef ga nakon kraćeg upoznavanja s vojarnom odvede k patuljku Hanamiju u oružarnicu.
-Tko to tako kasno lupa na moja vrata kad se pošten svijet sprema za odmor?- prasne mrzovoljni patuljak gegajući se prema željeznim vratima.
Ja sam ! Reglef! Otvori da nas poslužiš!-
-Sad si rek'o: Reglef , a sad vas je odjednom nekoliko! odluči se koliko vas je ili ne otvaram! - i dalje je grintao patuljak ne otvarajući vrata.
Ma daj otvori, mrki medvjede! Trebam opremu za jednog novaka.
Vrata se otvore samo tri prsta između kojih se vidio debeli lanac i nos obrastao korovom brade i brkova mrzovoljnog oružara.
-Dakle, u kakav rat taj dugonja treba hitno večeras pa mu treba oprema? Jel' ne može sačekati danje svjetlo k'o sav normalan svijet? -
Reglef je bio već nestrpljiv, ali nije bio ljut! Vargazarinu se učini da je bio spreman na takvu dobrodošlicu.
-Ne! Nemože čekati sutra, jer večeras mora imati opremu. Knez je tako naredio!-
Na spomen kneza, onaj debeli lanac zazveči i vrata se otvore bez škripanja.
-Uđite!- šturo reče patuljak krenuvši prema dugom niskom pultu prilagođenom njegovoj visini. Čak je i oružarnica bila nekako čudno niska za vargazarinov ukus. stalno je razmicao metalne komade ispred očiju koji su visili sa stropnih klinčanica u strahu da ne udari u nešto u ovom polumraku.
-Što trebate? - Upita Hanami paleći još tri luči da pojača svjetlost u polumračnoj prostoriji.
Luči obasjaše lijepo ulaštene komade oklopa, štitove, mačeve , helebarde i još svu silu željeza i čelika koje služi ubijanju ili štiti od ubijanja.
-Trebamo početnu opremu.- reče Reglef a patuljak bez riječi odgega između polica vadeći neke stvari sad s lijeve, sad s desne strane i trpajući ih u čvrstu kožnatu vreću s razmrljanim grbom kraljevstva.
vreća za spavanje, tri baklje, konopac, tobolac s dvadeset strijela, nož, čizme, surka, kabanica, kožnate hlače
-Prsluk imaš?-
-Imam .- reče Vargazarin
Rukavice?-
-Može jedan par.-
-Kapuljaču? - Pa ne znam- ...
- Daj mu jednu - dobaci Reglef. Trebat će ti.
Plašt imaš?
-Imam.- ponosno reče Vargazarin.
Patuljak rutinski odšeta do druge prostorije i poče prebirati mačeve pogledavajući čas oružje , čas momka kao da ocijenjuje koji bi mu mač pristajao. Nisu ništa govorili . Samo se čuo zveket prebiranog oružja u znalčevim rukama.
nakon minute i na kraju police s mačevima Hanami izvuče jedan dugi mač iz korica i detaljno mu pregleda oštricu.
-Probaj ovaj.- Vargazarin uze oružje koje je bilo dvostruko duže od onog što je imao i gotovo dvostruko teže.
I on , kao , znalački pogleda u oštricu mada pojma nije imao što gledati i kako. Taj detalj ne promakne Hanamiju i ote mu se smješak na kraju usana kojeg vješto sakri brkovima.
-Ha! Ljudi, stručnjaci za ništa!- promrmlja sebi u gustu bradu punu ostataka večere.
Pred drugom policom donese male ljestve i ispruži se dokučiti luk kojeg je jednim pogledom izabrao.
Luk je bio od jasena . Ni dug ni kratak. Onako, nekako više lovački. Vargazarin ga uze okušavajući težinu i napetost.
Hanami ga pogleda i kaže:
- Ne! daj to 'vamo! - ocijenio je da će mu biti prekrut pa mu pruži drugi , iste dužine samo mekši i graciozniji od tisovine.
-Ovaj će , majstore, biti dobar.- Reče Vargazarin gradeći se vještim u ocjenjivanju lukova. Hanami mu ne odgovori ništa nego krene prema polici nakrcanoj štitovima i izabere jedan rabljeni ali u dobrom stanju i pruži mu ga.
-To je to!- reče Hanami strogo poslovno.
-Daj Hanami razvedri se malo! -pokušavao se šaliti Reglef.
-Mladić je tek došao . Ne treba ga na smrt prepasti! Još će pomisliti da si ti neki grintavi mrgud koji se ne zna ni nasmijati! -
Ajde, ajde! - spremajući sitnice pribora u ladicu reče Hanami . Za ovo izvanredno otvaranje si mi dužan pivo sutra!-
-Samo to? Pa to smo onda riješili! Sutra u krčmi imaš pivo za ovaj tvoj velikodušni ustupak. Hvala prijatelju!-
-Nismo mi nikakvi prijatelji - i dalje mrgodno protiska kroz zube patuljak.... -a ti, mali čuvaj opremu . Naknadne reklamacije ne uvažavam!-
-Odmah vidim , gospodine da to neće biti ni potrebno! Vaše stručno oko izabralo mi je najbolje komade. -Pokušavao mu se dodvoriti Vargazarin.
- Prave komade! ... prasne Hanami... Prave komade, moj sinko nećeš nikada u životu vidjeti! Ako i i vidiš, nećeš ih imati , a ako ih ludom Moradinovom srećom budeš i imao , vjerojatno će te doći glavi jer ih svaki lopov sa zahrđalim nožem želi! Zato koristi ono što imaš. Najbolje što znaš.- Vargazarin u djeliću sekunde bistro zaključi da je ovo jedan dobar savjet stručnjaka i upamti ga.
-Hvala majstore. Imat ću to na umu.- majstor se malo smekša.
-Hajde , evo ti da ne kažeš da sam neka orkovska mrzovoljna hulja... i pruži mu lijepu malu mjedenu britvu ukrašenu ugraviranim jelenima i srnama.
-...To kad se budeš brijao , kako to vi ljudi činite!-Reglef se nasmije jer je znao da je Hanami ,u stvari, duša od patuljka i da mu je strogost jedna vrsta omiljene poze.
Hvala majstore! to je više nego što sam se nadao.- pažljivo umota britvu u maramicu i stavi je u torbicu na lijevom boku.
-Doviđenja , i oprostite što smo ovako kasno smetali.- Reglef samo mahne rukom Hanamiju na što mu ovaj odmahne i vrata se ponovo tiho za njima zatvore uz poznati zvuk katanca i lanca.
Post je objavljen 20.04.2006. u 23:35 sati.