Wish I had an angel

tek kad nešto izgubiš shvatiš koliko ti je to nešto vrijedno bilo (part 2)

nedjelja, 17.02.2008. - 13:50

pokraj Save, breze male
tvoje oči vesele
ove noci cudno sjaje
mene više ne vole

šetam stazama svog života. mislim da su prazne. mislim da je sve izgubljeno. ipak znam da su tu. bar neki. bar neki su tu. da, morala sam njega vidjeta. njega za koga više ne želim čuti. normalno mi se obraćao. kako je mogao? gad... gadi mi se. dao bog da propadne u kanalizaciju gdje pripada.

nije meni, što te moram
što te moram gubiti
već je meni, da`l ćeš moći
poslije mene, ljubiti

ko ga jebe. ja ne, to sigurno. okrenula sam mu leđa. da, to smo napravili u isto vrijeme. dvoje Bon Joviaca se okrenulo jedno od drugo. tj. jedno protiv drugog. sad imam novi život. tj. isti, ali s novim ljudima. shvatila sam što sam izgubila i shvatila da nije bilo to/on vridno/vridan ičeg.

Sava tiho teče
zadnje nam je veče
draga ostala si sama

Sava tiho teče
zadnje nam je veče
draga postala si dama

gotovo je. točno kad pomislim. nema više. stvori se nova osoba. osoba za koju nikad nisan mislila da bi, ali opet je. da...

slomile se, naše grane
više nemam prava ja,
na te tvoje, oči male
nisi moja curica

vezani. sad. za godinu, misec? tko zna.

nije meni sto ja neću
više tebe vidjeti,
već je meni, neće mi se
nove oči svidjeti

pomislila san da neću moći nove oči voljeti. ali da. volim.

Komentiraj [1] On/Off

tek kad nešto izgubiš shvatiš koliko ti je to nešto vrijedno bilo (part 1)

ponedjeljak, 04.02.2008. - 16:00

ja. stojim u sutonu svojih snova. gledam u sunce kako zalazi iza mora. stojim na malom mulu na Kolovarima. sama. bez ikoga. sama u tom spokoju i miru. u moru plivaju ruže. ne, one plutaju. svaka za svaku osobu mog života koja je otišla. otišla, ali je tu. ili jednostavno otišla. zauvijek! da se više nikada neće vratiti. znate već, otišla na bolji svijet. jednostavno ne mogu doći sebi, to prihvatiti da mu više neću čuti glas niti onaj otočki naglasak kojeg sam tako obožavala. iako ga skoro niti nisam znala, obožavala sam ga. taj mi je čovjek bio tako drag, a sad mi tako nedostaje. tko će se sad diviti mojim zamorcima i govoriti kako i sebi mora kupiti jednog ili mene nagovarati da mu dam svog manjeg zamorca? tko??? netko drugi? možda, ali to neće više biti isto.
a i on. drugi tata, ali ovaj put moj. otišao je iako znam da je tu. nije više tu, ali je. znam da je tu svaki put kad ga zovem, ali isto tako i moj brat. iako nije tu, znam da je. još više i bliže nego tata.
ewo, ovaj post je trebao biti nešto dug, ali jednostavno ne mogu sad o svemu tome pisati pa ću uzeti pauzu ili će moj život na blogu uzet pauzu.

Komentiraj [4] On/Off

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>