istinit naslov. priblizno znam kako ti je. znam kako ti je, ali na drukciji nacin. ili mozda cak isti? ne bih bas rekla ... ali znam otprilike kako ti je ... drz' se :*)
04.02.2008. (16:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
užas... žao mi je zbog tog :( a tko ti je umro? i znam taj osjećaj tek kad izgubiš nekog shvatiš zapravo, koliko ti je vrijedio u životu :-( meni je djed (s tatine strane) umro kad sam tek krenula u drugi razred, početak 10. mjeseca a mamina najbolja prijateljica od djetinjstva je umrla negdje godinu poslije, a ta žena je bolovala od raka dosta dugo ono, plakala sam kad su umrli a djed mi umro od raka pluća (cigarete... zato sam i protiv njih, uvijek.) ma ono... i smrt je dio života... drž se
07.02.2008. (18:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
stvarno mi se sviđa post. iako ne znam o kome pišeš. ja se stvarno često tako osjećam. pola života ja sam provela u nostalgiji. uvijek mi netko fali. ah.
tebi očito neko jako fali. a nakon toliko vremena, i još uvijek ne znam što da kažem na takve stvari. bit će bolje. uvijek bude bolje.
17.02.2008. (13:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
An airplane child *
istinit naslov. priblizno znam kako ti je.
znam kako ti je, ali na drukciji nacin. ili
mozda cak isti? ne bih bas rekla ... ali
znam otprilike kako ti je ... drz' se :*)
04.02.2008. (16:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hladna vatra
jep znan kako je valjda..evo doznala nekidan,moj dido ima rak gusterace i ne daju mu vise od misec-dva zivota... :'(
06.02.2008. (15:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Victoria Goldelion
užas...
žao mi je zbog tog :(
a tko ti je umro?
i znam taj osjećaj
tek kad izgubiš nekog shvatiš zapravo, koliko ti je vrijedio u životu :-(
meni je djed (s tatine strane) umro kad sam tek krenula u drugi razred, početak 10. mjeseca
a mamina najbolja prijateljica od djetinjstva je umrla negdje godinu poslije, a ta žena je bolovala od raka dosta dugo
ono, plakala sam kad su umrli
a djed mi umro od raka pluća (cigarete... zato sam i protiv njih, uvijek.)
ma ono...
i smrt je dio života...
drž se
07.02.2008. (18:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Miss freedom of speach
stvarno mi se sviđa post.
iako ne znam o kome pišeš.
ja se stvarno često tako osjećam. pola života
ja sam provela u nostalgiji. uvijek mi netko
fali. ah.
tebi očito neko jako fali.
a nakon toliko vremena, i još uvijek ne znam što da kažem na takve stvari.
bit će bolje.
uvijek bude bolje.
17.02.2008. (13:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...