Wish I had an angel

moj rođendan i chestitka za pmaćenje...

srijeda, 31.05.2006. - 11:59

budim se u 4 sata i vidim na radiju nekakvu crvenu vrećicu... otvorim ju, a unutra figrica cjeverice/dabra/zamrca/hrchka/medvjeda/vuka/lisice... i jedna prekrasna chestitka za pamćenje, od koje sam na karaju i zaplakala.. neću otkriti sadržaj, ali ću vam reći tko ju je napisao... moj braco...

p.s. briga me hoćete li komentirati, ovo sam napisala samo kako bih mu rekla jedno veeeeliku HVALA i... I JA TEBE!!!!

Komentiraj [3] On/Off

zašto???

ponedjeljak, 29.05.2006. - 19:05

je sve iluzija
ništa nije stvarno
ne mogu jednostavno pocheti voljeti
ne mogu gledati na život sa svijetle strane
gledam život tmuran i taman
moj život nije poput ostalih mojih vršnjakinja

me svi napuštaju
nikoga nije briga za mene
me nitko ne želi saslušati
nikome nemam hrabrosti reći što osjećam
sam ovako sama u ovome paklu od života
sam drugima samo problem, pa i onima koji me chitaju jer me moraju ohrabriti...

DOVRAGA!!!

ZAŠTO ONDA POSTOJIM!!!!!!!!

Komentiraj [3] On/Off

opet ja...

subota, 27.05.2006. - 14:05

Sjedim u sobi, na krevetu, naslonjena na zid. Osluškujem, chujem sat u svojoj sobu, u dnevnom i budilicu. Prekrasna tišina, sama u stanu. Chujem svoje misli. Na ochi mi naviru suze, bez ikakve veze. Okrećem glavu u desno i gledam, cijelu sobu osvjetljava svjetiljka. Gasim ju. Dižem pokrivach i legla sam. Dižem glavu, sad se sve bolje chuje. Gledam u trak srebrne svjetlosti mjesechine na zidu, kroz glavu mi prolazi: "Bogu je kapnuo chaj, svud je prsnuo sjaj.", "I walk this empty street", te "This is me, for, forever one without neme...". Zaklapam ochi i shvaćam, sve je iluzija, ništa nije stvarnost. Chujem djecu, i njihov smijeh. Preglasan je. DAJ ZAŠUTITE!!! Više ne chujem svoje misli od te sreće, obuzima me, daj šutite, nije mi do sreće više nikada. Zašto ne isparim i nestanem... zašto??? Smijeh i sreća su prestali, a ja sam zaklopila ochi i utonula u mrak i dotakla dno...

Komentiraj [2] On/Off

prijatelji part 2

srijeda, 24.05.2006. - 17:26

godina 2. - part 2

Machak je išao iza Haskija, Samojeda i Psa. Bio je odbachen i više se nije osjecao vrijednim. Nije ga bilo briga, znao je da mu je bolje samom, ali se prevario. Dok su tako išli, mislio je da je chuo nekakvo mjaukanje. Ali takoder je mislio da halucirina, aliga je onda opet zachuo i vidio prekrasnu bijelu macu kako je na nekakav neopisiv nachin došla na stablo i tamo ostala. Machak se je spretno popeo na to stablo i pokazao machi da kuda da ide. Machka je krenula za njih i uspjela sici na zemlju: "Bok! Hvala, ti.. tko god ti bio... Ja sam Fracessca di Minonelaje. Ti?"
"Francessca di Minelaju, je li? Ja sam nekad bio Francessco di Minelaje. Živjela si u Minelajevom dvorcu."
"Da! Ali tko si ti? Kakose zoveš? I odkuda znaš takve stvari?"
"Dodi!"

I tako su zajedno pošli, i prešli Haskija, Samojeda i Psa. A oni su se zachudili zbog njegove odvažnosti. I nda su vidjeli machku ijoš se višerasrdili, ali Machak je Francessci pocheo pripovijedati: "To je bilo priej dvje godine. Krenuo sam u šetnju sa svojim gospodarima. Ostavili sume, i sluchajnost je ta što sam upravo živio u tom Minelajevom dvorcu, a i ta što sve životinje koje su izbachene iz nekih domova, su zapravo živjele u Minelajevom dvorcu. I sve idu u Nigdje. Kladim se da i ti! Chekaj malo!!!" - Machak je zastao. "Haksi! Samojed! Vas dvije idete u Nigdje, a jeste li kojim sluchajem kao nas troje (i usput je pokazao na na Psa, Francesscu i sebe) živjele u Minelajvemo dvorcu." No nakon tih mu je rijechi Haski kao iz topa odgovorila: "Da!"
"Naravno da smo živjele u tom raskošnom dvorcu." odvrati Samojed, kao da je to nešto što se pofrazumjeva.
"Kako bismo inache bile ovako..." Haski je zastala.
"...profinjene." dovrši Samojed.
"Ne cete više biti nakon ovog što chujete." reche im Machak i pochne pripovijedati. Svi su slušali zaprepašteno i nisu došli do daha. Od tog trenutka su se zajedno probijali kroz olujei mecave...

ma što ja to pišem!!! bla, bla, bla.. pustolovina je njigova gotova. MA NARAVNO DA NIJE!!! vidimo se...

Komentiraj [0] On/Off

MRZIN TE!!!!!

nedjelja, 21.05.2006. - 19:46

KAKO SI MOGLA??? KAKO??? KAKO SI MOGLA BETTY PRESTAT PISAT BLOG!!! MRZIN TE!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

evo i mene malo tmurnin postom, ali i evo nekoliko moji tipichnih stihova:

Sve je moj život. Svaka napisana ili izrechena rijech. Svaki zarez, tochka. Svaka napisana crta. Svaki pogled. Svaki osmjeh. Svaka suza.

Komentiraj [5] On/Off

prijatelji part 2

srijeda, 17.05.2006. - 12:07

2. godina - part 1

išli su i išli, vidjeli svakojaka chudesa, ali nisu nikada više bili onako dobri. Machak nije više htio Psu na leda i cijelo vrijeme su progovorili dnevno jedan drugome 2-3 rechenice. Oba dva su bila povrijedena. Machak je bio povrijden jer je povriejdio Psa, i sebe kada je bio bez Psa. A Pas je bio povrijeden jer ga je Machak povriejdio i zato što je njega ostavio samog. U glavnom oba dva su nauchila dobru lekciju.

Machak je odjednom rekao: "Zalazi sunce, stani, ovdje cemo ostati."
"Savršeno mjesto za piknik!!!" odvrati Pas. i to je bilo sve što su si rekli taj dan. I uistinu sunce je uskoro zašlo, a njih su dvojia ostala ležati na stijenama.

Sunce je zašlo i izašlo, ali kada se je Machak probudio nije bilo Psa. Potražio ga je, ali ga je našao kod rijeke kako pomaže nekoj maloj ženki haskija: "Hajde dodi, nece te voda pojesti!!!"
"Ali kako cu??? PREbrza je.." odvrati mu ona.
"Ma hajde jacha si!!!" i tako je ženak haskija preskochila rijeku. Zapravo je skakala po kamenjima kada se skuspila nekih 3-4 metra dalje. I samo rekla: "Hvala! Ja sam usput Haski. A ti??? I jesi li vidio moju najbolju prijateljicu samojeda, koja se zove Samojed."
"Haski!!! To sam ja Samojed... Uuuuu, vidim da si sebi vec našla prigodno društvo."
"Zovem se Pas, a evo tvoje prijateljice. Zbogom!" odgovori Pas na Hakijivo pitanje.
"Mi idemo u Nigdje, a vi. Ti i machak."
"Hvala što si dobro rekla moje ime."
"I vi idete tamo??? I mi isto!!! Hajdmo zajedno."

Haski, Samojed i Pas su išli ispred Macha kao da on ne postoji. No kada se noc spustila i bilo je vrijeme za pochinak Machak je otišao do Psa i zazvao ga:
"Pas! Pas!" ali ga on nije chuo. Machak je pognuo glavu i okrenuo se i otišao leci. Kada je legao zaplakao je, sklopio ochi i zastao u suzama.

Komentiraj [1] On/Off

prijatelji... part 2

subota, 13.05.2006. - 21:38

sigurno se pitate što su radili onih nekoliko godina. To su zapravo bile 2 godine.

1. godina - part 2

Machak se opustio i samo je dobivao sve više od psa, a za uzvart mu je davao prijateljstvo i mislio je da je to sve u redu... da je to dovoljno, ali se prevario...

chim su došlina onaj otok, u jutro ga je Pas zamolio da mu donese malo vode iz izvora pitke vode u šumi, ali Machak je rekao:
"Idi si donesi sam!"
"Znaš što?" - upita ga Pas.
"Ne! Što?"
"Ti si obichan ljigavac. Ja tebi sve dajem. Chak sam te na glavi pevezao do ovg otoka. A ti si tako bezobrazan. Znaš što? Opet!!!"
"NE! ŠTO?" - upita ga vec iznervirani Machak nakon svih tih optužaba.
"Sada su 2 mj. do kraja godine. 2 najhladnija. Ja odlazim, ti ne ideš sa mnom. Ostavljam te!!! Neceš ih preživjeti, a to mi je plan."
"Što? Da preživim?"
"Ne, budalo!!! Vec da umreš, tj. crkeš, u najvecim mukama."

Tako su se posvadali i Pas je otišao. Machku je ispochetka bilo lako, ali je nakon 2-3 dana trebalo naci hranu. Nije znao kako, te se zaputio u Nigdje. Tako je išao 2 - 3 tjedna i vec se spremao na smrt, kada se je susreo sa Psom, koji je prošao pored njega kao da ga nije vidio. A Machka je to naljutilo, te se zatrchao (negdi je našao snagu) i našao hranu. Te se šepireci otišao ispred Psa desnim putem, a Pas lijevim. Takos u prošli još nekih 2-3 mjeseca, anjih se dva nisu srela. Obadvojici im je falilo društvo i zaželili su da se opet vide. Te su se sreli tamo gdje su se spajala dva puta. Oprostila su jedan drugome, te je Machak ovaj put nauchio svoju lekciju. "Neka svako za sebe lovi!!!" rekao je, i Pas je tako potvrdio. "Jer, do vraga, nisam se bez veze muchio nauchiti loviti u ovih 3 - 4 miseca" samo je nadodao.

Evo! 1. je godina gotova. Sada slijedi part 2, 2. godina part 1. :)

Komentiraj [4] On/Off

petak, 12.05.2006. - 16:52

Zauvijek osatvljena u kutku samoće, bez ikoga, ali s ni kim tu, kraj mene. ne znam tko sam, ni s kim sam sada jer ne obraćam pozornost. drugima dajem potporu, a ne vidim da se svijet oko mene ruši. ni s kim, sama... zapravo.. sa samom sobom, tj. ni s kim. evo, pisma, tj. stihova, da dochara:

Ho are you???
Man condemned to shine a salvation
throughout the centuries
Why ?
Was the wine of the grail
too sour for man to drink

zauvijek, nestaa, u naruchuj tom... blizu sam bila, 1000 puta... u naruchum tom, iz kojeg me nitko ne može izvuci.. moram sama pokušati...

Departed by the guillotine of death
I received a letter from the depth
The dream of my lover it carried inside

Caressed by the sharpest knife
I asked you to be my wife
Rays of the setting sun
were my tears wept upon promises undone

i naravno... tu su i ratovi,a ja uvijek sama.. nitko me ne razumije... zašto??? više me nitko ne chuje, ne chita, ali ipak.. pricham i pišem... da kažem i napišem... svoje misli i život...

An angelface smiles to me
Under a headline of tragedy
That smile used to give me warmth
Farewell - no words to say
beside the cross on your grave
and those forever burning candles

Not relieved by thougts of Shangri-La
Nor enlightened by lessons of Christ
I'll never understand the meaning of the right
Ignorance lead me into the light

Komentiraj [2] On/Off

that day-s

nedjelja, 07.05.2006. - 18:09

neki petak

bojala se, što ako izgube samo zbog nje... što ako... što ako... sve najgore... bilo je vrijeme... imala je veliku prednost, pocela je trcati... kroz maglu je cula "hajde!!!" nije obracala pozornost, prvi kut, dobar, drugi... skoro je pala. lagano se okrenula. sustižu je, opet je kroz maglu cula: "ne okreci se!" od nekud je izvukla snagu i tu ravninu prešla i napravila još vecu prednost, savršeno... pobijeda...

štafeta, opet!!!

opet je pocela trcati... ovaj j put dala sve svoje umorne i iscrpljene snage. pocela je trcati što je brže mogla, cula je svoju prijateljicu: "hajde metalac!!!" to joj je dalo snagu, osmjehnula se i pocela još brže trcati... kuteve je odlicno prošla, okrenula se, ali je cula prijatelja: "ne okreci se!!!" pocela je još brže trcati, kada je došla do cilja, predala je štafetu prijateljici i srušila se lijevo od staze... bilo joj je mucno... mutno je geldala priajteljicu kako trci, gubila je prednost, ali ipak... možeš ti to... i... da!!! skvrcila se, i suze su joj navrle na lice, ali nisu zbog toga što joj je bilo mucno, vec zbog toga što je bila presretna... digla se i svi su joj cestitali, bili su oduševljeni... od nje to nisu nikada ocekivali... pogledala je pema suncu, osmjehnula se i...

tada sam shvatila, da sam taj put zbilja uspjela...

5.05.2006.

tjelesni je opet na mom blogu, i opet petak... ali je ovaj tjelesni special one....

obukla sam se i izašla na prohladno proljetno popodne... malo vježbica i otišla sam na gornje igralište... prvo vodenje lopte, pa pucanje u koš i preskakanje vijace... sve to dok muški skacu u pijesak... onda i mi... ženske... jako sam slabo skocila samo 3m, ali nije bilo iz mjesta... jadno!!!! neke su nam se trecašice ili cetvrtašice pocele rugati i profesor ih je potira da i one skacu... hahahahahaha!!! tako im i treba!!! jadno su skocile, možda 2-2,5 m maksimalno, onda su se opet pocele rugati i profesor ih je potira trcati krug oko šumice... citiram sebe : "hahahahahaha!!! tako im i treba!!!", nama se rugaju, a nisu uspile niti cili krug, a da ne stanu.. posli toga su se rugale mojoj frendici iz razreda, opet se profesor izdera na njih... i opet sebe citiram: "hahahahahaha!!! tako im i treba!!!"... i treba im... kada smo se i vratile u svlacionice, tj. pred vrata jedne od dvije ženske svacionice uslijedio je vrisak, i to ne jedna vec jedno njih 10... sve su nam stvari bile pobacane po ciloj svlacionici, torbe otkopcane, knjige po svacionici... uf!!! mrzim ih, zaklat cu ih!!! muške... naravno!!! moja je majica završila kod jedne K.V., torba na drugom kraju, otvorena na jednom kraju... ovoj jednoj je torba bila u jednom kutu, patikau drugom, 2. patika u trecem, te jaketa u cetvrtom, a halce i majica su bili po sredini pobacani... bilo je tu prepiraka i svada, ali smo sve saznale... to su bili R.J. i M.T., a R.J. je sve stavri pobaca K.A. (to nije ona kojoj su sve stvari bile po kutevima....) što je najgore, razrednica ce doznati... :( a ja to ne želim... HAHAHAHAHAHAHAHA... dobra fora!!! naravno da želim...

vec su bili platili (ne smiju igrati nogomet, nacekat ce se zapravo za to), a još ce ih i razrednica... no iopak je malo lupo želiti dvije osvete...

što vi mislite o svemu ovome, moji najdraži blogeri!!! :)

Komentiraj [3] On/Off

prijatelji part 2

utorak, 02.05.2006. - 00:00

sigurno se pitate što su radili onih nekoliko godina. To su zapravo bile 2 godine.

1. godina - part 1

krenuli su jednom kamenom cestom, ali ih je skoro kochija pregazila, pa su zašli u jedan šumarak gdje su presjekli put, iako to nisu znali.. pa su prešli cestu i krenuli u šumarak do... vidjeli su razna cudesa: stabla, grmove, travu, sove, cukove, jelene... previše za njih...

onda je pocelo zalaziti sunce i došli su do mora gdje je zalazak sunca bio predivan...

"Hocemo se okupati?" - upita Machka Pas.
"Ja necu, bojim se vode!!!"
"Pa trebamo doci do onog otoka." - rece mu Pas i pokaza na veliki otok preko. "Znam! sjedni mi na leda i prebacit cu te do otoka."
"Pa dobro."

I tako je Pas skocio u more i zaplivao, ronio i nakon 15-ak minuta se vratio do Macha koji nije htio sjesti nego je rekao:
"Kako cu ti, zaboga, sjesti na leda, kada su u moru???"
"Dobro! Sjedni mi onda na glavu, lagan si."
I tako je Machak sjeo Psu na glavu. Krenuli su u noc.

Iduci ce nastavka biti onaj pravi. Njihovo putovanje preko mora, a na blogu ce biti objavljen u roku od 2-7 dana. Hvala na strpljenu! I komentirajte ako hocete, ako necete... Onda se gubite ca!!!

Komentiraj [4] On/Off

kiša...

ponedjeljak, 01.05.2006. - 00:00

bilo je prekrasno subotnje jutro... sunce nije davalo nikakav znak da che nesati za 1.
sat. ja i prijateljica smo se obukle, tipichno ljetno (majica na špalinice, biciklistichke
kratke crne hlache, i ispod toga kupaci kostim) i krenule na trening.
Idemo na trening samo ljeti, a ta nam je 1. godina treniranja, tj. to je bilo ovo, prošlo ljeto. I ,naravno, naoružale smo se: torbe, a u torbama: 2 dl (ona) vode i 1 l (ja) vode,
speedo naochale da moremo plivat prsno i crawl, šugamani i naravno rezervni kupaci kostimi, a da i naoružane novim, svježim vicevima. Zaputile smo se sa Smiljevca oko 7 h, do Kolovara. Otaj put, nismo išle s noge na nogu, jer smo tamo trebali biti u 8:30 jer smo imali natjecanje. Vrijeme je bilo prekrasno. I tako smo tamo stigle, ona je otišla kod svoje trenerice, a ja kod svog trenera. Rastezanje, pa na tribine. Onda je nastupila katastrofa.
Pochea je puhat vitar. Bilo je ka u filmovima. S live strane neba se primica jedan mali,ali crni i namrgodjeni oblak i kada je došao tochno do sredine našeg obzorja je iz njega puknula jedna munja. Onda se s Preka (dio otoka koji se vidi s Kolovara, tj. s onog bazena pokraj hotela Kolovare) pocela spuštati magla i išla je jako brzo. Ubrzo sam bila spremna, ali je problem bio taj što nisam mogla nac svoju prijateljicu. Onda sam pogledala prema Preku, a Preko se nije niti vidjelo, nije se ništa vidilo, magla je vec bila došla do bazena. Krenula sam. Uhvatio me strah (ne znam zašto). Izašla sam i pocela trchati, kao da bježim od neke zvijeri. Bila sam se toliko uplašila te magle, kao da je sastavljena od nekih duhova.
Onda se dogodilo nešto još gore, pochela je padati kiša. Što je još gore. Pochela je oluja, a ja nemam kišobran. Zamislite kako sam izgledala. Onako, mokra, do kože (vec), u japakama, majici na špalinice, biciklistichkim kratkim crnim gacama i ispod toga kupaci kostim i još torba na ledjima. Uh! Vec sam se uspanichila. Pochela sam još brže trchati. Mislim da sam tada najbrže trchala (iako sam bila u japankama). ¨Napokon! Parkiralište! Samo njega i cestu trebam preci i u dvorištu sam bolnice. Iza su otvorena ona vrata.¨ - sve sam tako mislila. A ono! Vrata zatvorena. Morala sam se skroz vratiti do pochetka i krenuti dalje.
Išla sam, ali nisam više trchala jer sam znala da je vec sve kasno. Hodala sam i pochela uživati u kiši, ali sam bila tužna. Gdje mi je prijateljica, zar je otišla bez mene? Nisam znala što je s njom. Hoce li se ljutiti na mene? Onda sam digla pogled i tamo vidjela visoku priliku, pod kišobranom, sva u crnom i jedna crna kapa na glavi. Stala sam u mjestu. Moj braco je došao pomene. Odmah mi je dao kišobran i krenuli smo. Onda sam tek skužila i rekla: ¨Bok, mama!¨ Onda sam tek shvatila da je i mama tu. Ubrzali smo korak, a u kuci mi je bilo lijepše nego ikad.
Unatoch mojem mrštenju odmah sam se trebala okupati, pa poslije toga chaj, pa društvene igre i zezancije s bratom.

Na kraju sam ipak zakljuchila da je taj dan ipak prekrasan.

Sigurno se pitate što je s mojom prijateljicom. Vec smo se sutra vidjele i sve isprichale, a ona mi je rekla kako je kad se ona obukla, mama došla po nju, pa je uzela stvari i pochela me s mamom tražiti. I neki kažu da je svijet mali!!!

Bash je život zabavna igra.

Komentiraj [0] On/Off

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>