opet ja... - Wish I had an angel

opet ja...

subota, 27.05.2006. - 14:05

Sjedim u sobi, na krevetu, naslonjena na zid. Osluškujem, chujem sat u svojoj sobu, u dnevnom i budilicu. Prekrasna tišina, sama u stanu. Chujem svoje misli. Na ochi mi naviru suze, bez ikakve veze. Okrećem glavu u desno i gledam, cijelu sobu osvjetljava svjetiljka. Gasim ju. Dižem pokrivach i legla sam. Dižem glavu, sad se sve bolje chuje. Gledam u trak srebrne svjetlosti mjesechine na zidu, kroz glavu mi prolazi: "Bogu je kapnuo chaj, svud je prsnuo sjaj.", "I walk this empty street", te "This is me, for, forever one without neme...". Zaklapam ochi i shvaćam, sve je iluzija, ništa nije stvarnost. Chujem djecu, i njihov smijeh. Preglasan je. DAJ ZAŠUTITE!!! Više ne chujem svoje misli od te sreće, obuzima me, daj šutite, nije mi do sreće više nikada. Zašto ne isparim i nestanem... zašto??? Smijeh i sreća su prestali, a ja sam zaklopila ochi i utonula u mrak i dotakla dno...

Komentiraj [2] On/Off

<< Arhiva >>