MONTGOMERY DESIGNS Pikachu HTML kod _______________________________________ Wish I had an angel
kažu da je
subota, 29.04.2006. - 00:00

u sjeni, davno zaboravljena...

kažu da je bila dobra i blaga...

kažu da je bila najboja od svih...

kažu da je bila uzor...

kažu da je bila jednostavna...

kažu da je bila spremna boriti se...

kažu da je bila...

kažu da je nestala u bjeloj haljini, u plavom svjetlu...

ja kažem, da je sve to tocno!!!
prijatelji...
utorak, 25.04.2006. - 00:00

bio je jednom jedan machak koji je živio u kraljevskom dvorcu, spavao u svilenim posteljicama i jeo samo najbolje za machke...
jednom mu se tako dogodila nesreca. kada je išao kochijom sa svojim gospodarima u šetnju (pa kochijom), kako bilo...
presrela ih je još jedna kochija... sva ofucana i nikakva... iz nje je izašla jedna žena, otvorila vrata i izvela machkove (tj. Machkove) gospodare vani, ali je zaboravila Machka (ili nije)...

Machak je shvatio... mora u Mission Inpossible... izašao je hitro i u 2 skoka se našao na krovu kochije (trenirao je karate)... sišao je s kochije i krenuo u šumu... nije ništa vidio, vec je bio sumrak... hitro se popeo na stablo i razgledao... odjednom je nešto cuo i popeo se još više i zavukao u veliku krošnju... zatim se sledio... sjeo je na nešto mekano, dlakavo i toplo... ako je gepard ili leopard, pa machke su i pustit ce ga, ako nije ni jednoni drugo? Što ce onda?

Okrenuo se i pogledao, vidio je psa koji je svojim ochima gledao u njega... vrisnuo je i pao sa stabla.. pas se odmah digao i u dva pokreta bio kod Machka... uzeo ga je u usta i odveo na stablo do jutra... kada se Machak probudio i vidio psa kako koracha do njega.. opet se sledio...

"Zašto se bojiš? Pa necu ti ništa!!! Ne volim mache!!!"
"Ne?"
"Ne!!! Nisu psi strojevi za ubijanje machaka. Kako se zoveš?"
"Machak, a ti?"
"Pas!!!"
"Pa chudno. Ti Machak, a ja Pas!!!"
"Da! Jako chudno!!!" - odvati Machak misleci se zašto je to tako chudno.
"Kako si dospio ovamo?"
"Gospodar i gospodarica su mi došli tocho tamo s kochijom i ostavili me."
"Živio si u dvorcu ¨Minonelajevom dvorcu¨ zar ne?"
"Da! Kako znaš?"
"To se dogodilo i meni... živio sam u tom dvorcu i puf... isto to..."
"Simpa si mi... iako si pas."
"I ti meni! Ochemo zajedno nastaviti put?"
"Može!"

I tako su Pas i Machak nastavili put za Nigdje. Nakon nekoliko godina, došlo je vrijeme za slavlje. Zvalos e Indijankso slavlje u Nigdje. Došli su u Nigdje. Napokon!

"Nigdje je stvarno lijepo mjesto!!! Zar ne, Pas?"
"Da najlijepše je na svijetu!!!"

Tako su Pas i Machak ostali zauvijek zajedno.

Ovo bi ste trebali protumachiti na ljudski nachin i unijeti vaše emocije i osjecaje u ovo. Trebali biste razmišljati o tome što su sve oni proživljavati te godine do Nigdje, a u Nigdje. Možda bude i nastavaka...
razlika...
nedjelja, 23.04.2006. - 00:00

koja je razlika izmedu morskih dubina i obale...
koja je razlika izmedu mladosti i starosti...
koja je razlika izmedu djevojcice i žene...
koja je razliak i zmedu života i smrti...
nije dobro boraviti u snovima... i zaboraviti živjeti...
petak, 21.04.2006. - 00:00

mislimo da je sve moguce, a zapravo nije...
previše maštamo...
mislimo da bi nam se trebalo sve stvoriti chim to zamislimo...
nismo više svoji... nismo oni stari...
zauvijek smo izgubljeni, u oblacima sumnje i patnje...

za Ugljan smo...
Bogu je kanuo čaj... Svud je prsnuo sjaj..
srijeda, 19.04.2006. - 19:23

dragulji su se rasuli po podu...
iz oka je suza potekla...
rijeka se zaledila...
na nebu munja...

kosa se zaplela...
tresak stakla...
jak i prodoran vrisak...
na nebu...

tornado života...
ovo bi trebao biti prikaz naše životne partije
ponedjeljak, 17.04.2006. - 15:35

životne partije karata, koje se slažu u piramidu jedna za drugom. ako stavimo jednu kartu previše ili ako ju stavimo neoprezno sve se ruši...
onda opet partiju krechemo ispochetka. slažemo karte. jednu na drugu, gradimo s mukom. stavljamo karte oprezno, jednu preko druge... lijepimo ih, tamo gdje su se poderale... zaboravljamo, pa ih se opet sjetimo kada se dogodi kakva situacija.
idu godine... dani... desetljeca...
pa onda padnemo i više se nikada ne pomaknemo, samo naš duh, iako umoran... ostaje budan... i zna... da je sve to bilo uzaludo...
kada sam...
nedjelja, 16.04.2006. - 22:43

kada san sretna, u dubini duše plačem...
kada volim, u dubini duše mrzin...
kada san netko drugi, onaj netko, koga svi znaju kojime poznaju...
u dubini duše sam ja, netko drugi, onaj netko...
tvoj neko...
PLAVI ORKESTAR- ODLAZIM
subota, 15.04.2006. - 13:02

Otkad si otišla, sav sam u suzama,
opet boli stara raaana.
Otkad si otišla, sav sam u suzama.
Ti si svjetlo moga daaana.

Nisu valjda dukati, i njegovi pokloni.
Nekad, nekad davno tebe meni oteli.
Ja sam srca ranjiva, ti si mala tvrdava,
ne vidim ti oci iza tvojih zidova.

Odlazim, odlazim s planete putjem.
Putujem, putujem Mjesecu se radujem.

Nikada se necu vratiti!

Otkad si otišla, sav sam u suzama,
opet boli stara raaa-a-a-na.
Otkad si otišla, sav sam u suzama.
Ti si svjetlo moga daaana.

Nisu valjda dukati, i njegovi pokloni.
Davno, davno jednom tebe meni oteli.
Ja sam srca ranjiva, ti si mala tvrdava,
ne vidim ti oci iza tvojih zidova.

Odlazim, odlazim s planete putjem.
Putujem, putujem Mjesecu se radujem.

Nikada se necu vratiti!

-------------------------------------------------

zauvijek, i uvijek... nikad... više...
ah...
ljudi
petak, 14.04.2006. - 19:39

ljudi su ka magneti... na jednoj se strani razdvajaju, a na drugoj opet iznova spajaju...

ljudi su mrtvi dok su živi, a kad su mrtvi onda su živi...

ljudi su mrtva, ali i živa bicha...

ljudi su ono što jesu...

ljudi su ono što ja nisan...
Stare rane opet peku, moje bitke dalje teku…
četvrtak, 13.04.2006. - 21:16

Krecem, napokon, drugchija…
to cu prihvatiti, suochit cu se sa chinjenicama da sam drugachija…
Boli me briga za njih, bit cu onakva kakva jesan..

Sve još miriše na nju:
i dan i jutro što ce doci..
Nakon ove noci, noci bez san..
i dvjesto godina da ih brojim u samoci
otkako je otišla

sa tvojeg izvora,
moja se duša napila
žedan tvojih godina
i sada mamurna pita
gdje je utjeha,
gdje je mladost nestala

u mojim venama još je njenog otrova,
još je doza prejaka,
a tebe ljubim da ne poludim,
samo da za boravim…


nema toga što me može utješiti…
nema toga kome bih se mogla povjeriti…
drukchija, ali cu se suochiti s tim…
bit cu ono što jesam…
bit cu metalac…
bit cu ono što jesam, i neka me takvu trpe…
Necu se praviti da san nešto što nisan…
takva san kakva jesan…
i takva chu ostati,

I walk this empty street,
on the boulevard of broken dreams…


Moj je život samo moj…

With first snow I`ll be gone
srijeda, 12.04.2006. - 13:29

ovaj stih is pisme Higher hope... ima smisla... a sve je u prijevodu...

My loving heart, lost in the dark... for hope i'd give my evrything
ja i Nemo smo tako slichni i nimalo razlichiti...

Dying swans twisted wings, beauty not needed here
Lost my love, lost my life, in this garden of fear
I have seen many things, in a lifetime alone
Mother love is no more, bring this savage back home

Wilderness house of pain, makes no sense of it all
Close this mind dull this brain, Messiah before his fall
What you see is not real, those who know will not tell
All is lost sold

Dragon kings dying queens, where is salvation now
Lost my life lost my dreams, rip the bones from my flesh
Silent screams laughing here, dying to tell you the truth
You are planned and you are damned in this brave new world

sve je u richima...

p.s. oprostite zbog ne razumnog posta, ali malo promislite, pa che te shvatiti

eh, eh, eh...
utorak, 11.04.2006. - 19:46

stvarno je život koma... kao što bi Mudri Zli reka (na njegovom blogu)
- Nevolja i Nesrecha su zanimljive stvari. - naravno da jesu, ali su bash Nevolja i Nesricha. Nitko ih ne voli...

ja bih se tribala naviknuti na njih (iako san vec nesto malo), ali opet...
Cilo mi se vrime dogadjaju nevolje, a s nevoljon dodje i nesrica...

nije mi se nista dogodilo, ali opet... kada se osvrnem i pogledan iza sebe...
vidim samo pustiš s ponekom slikom gjde je moj osmjeh...
ali sve je samo pustiš uzrokovan nevoljon i nesrichon...
sve je tako koma...

opet, kako kaže moja pisma - Život -

ma život je bez veze... headbang
pun uspona i padova...
iako je više padova nego uspona, ali ipak se uspijemo oduprijeti i krenuti dalje...


opet... nista mi ne pomaže... znan da ljudi nikada ne mogu sve reci drugin judima, ali opet...

Nemo, san zauvijek i uvijek chu ostati...


BRING ME TO LIFE!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Što ako...
ponedjeljak, 10.04.2006. - 20:41

što ako više nikada nechu osjetiti vjetar?
što ako više nikada nechu vidjeti beskrajne morske dubine?
što ako se više ne uspijem uspraviti, osloniti se i krenuti dalje?
što ako više nikada nechu osjetiti?
što ako je pred mojim ochima tama?
što ako padam sve dublje i dublje?
što ako više nikada ne vidim zalazak sunca?
što ako sam dosegla hladno i mrachno dno?
što ako nije ništa vjechno?
što ako je život samo igra?
što ako više nikad nechu udahnuti?
što ako sam... mrtva???
Slap...
subota, 08.04.2006. - 15:34

kamena litica...
istrunula trava... istrunulo cvijece...
voda...
s litice u rijeke, u mora...
kapljica s kapljicom, ruka s rukom...
kao jedna...
modrina dok teku mirno...
bjelina dok padaju...
bez jedne kao da ih nema...

chine cjelinu... chine sve na svijetu...
pred njima je jedna velika pustolovina...
vrijede malo, a opet tako puno...
jer...
bez jedne kao da ih nema...

Nemo
petak, 07.04.2006. - 17:12

This is me for forever
One of the lost ones
The one without a name
Without an honest heart as compass

This is me for forever
One without a name
These lines the last endeavor
To find the missing lifeline

Oh how I wish
For soothing rain
All I wish is to dream again
My loving heart
Lost in the dark
For hope I`d give my everything

My flower, withered between
The pages 2 and 3
The once and forever bloom gone with my sins

Walk the dark path
Sleep with angels
Call the past for help
Touch me with your love
And reveal to me my true name

Oh how I wish
For soothing rain
All I wish is to dream again
My loving heart
Lost in the dark
For hope I`d give my everything
Oh how I wish
For soothing rain
Oh how I wish to dream again
Once and for all
And all for once
Nemo my name forever more

Nemo sailing home
Nemo letting go

Oh how I wish
For soothing rain
All I wish is to dream again
My loving heart
Lost in the dark
For hope I`d give my everything
Oh how I wish
For soothing rain
Oh how I wish to dream again
Once and for all
And all for once
Nemo my name forever more

Name forever more…


Koja je razlika izmedju mene i Nemo-a iz Nightwish -ove pisme, kad prochitate pismu i prevedete je, shvatit cete... nema je...

Nemo my name forever more....
za nekoga, bilo koga... nije važno za koga...
četvrtak, 06.04.2006. - 20:23

Ljubav, zajedništvo,
kucanje srca
ici u novi svijet
s najvećim emocijama i osjecajima
o, moje zaljubljeno srce tuče za tebe...


(napomena!!! ovo nijesu moji stihovi, ovo su stihovi s ¨čestitke¨, a sada moji stihovi...)

kad nekog voliš, otvaraju ti se sva vrata...
kad nekog voliš, ljubav te zaslijepi...
kad nekog voliš, ne znaš gdje si...
kad nekog voliš, drukchija si...
kad nekog voliš, jednostavno... voliš...
haiku
srijeda, 05.04.2006. - 21:14

munja zlata, grom boli
oblaci patnje -
a chuje se samo plach
smisao života
utorak, 04.04.2006. - 19:23

kad mi se sve popne na vrh glave
poželin biti negdje daleko od drugih sama da me nitko ne dira...
i nakon nekoliko dana, mjeseci, godišnjih doba...
uspijem...
nova san osoba, nisan vise onakva...
vec nekako...
drugacija...
drukcije razmišljan, bolje shvacam i što je najbitinije...
oslobođena san od onih okova nesrece oko mene...
nisu vise tu, ali znan...
opet ce doci, znan...
kao i obicno...

nesreca je nesto sto je dio mog zivota...
neman srece kao ostali...
cili moj kratki zivot od...
11 godina, 10 miseca, 4 dana 10 sati i 47 minuta i nesto sekunda...
potopljene su nesrecom i sazeti u ovoj pismi...
neznan vise što je bit cilog života...

onda pogledan lijevo i vidin poznatu priliku kako sijedi za kompijutorom i tipka do nocnih sati...
shvatila san bit svog zivota...
shvatila san tko mi je najvazniji na svijetu...
za koga bih sve ucinila...
moj brat...
onda san također shvatila...

pa ja san najbogatija na svijetu...
ovih dana...
ponedjeljak, 03.04.2006. - 19:08

petak...

dosadno

škola ujutro, svi ka letve... kraj tjedna... svi zivcani ka babe... svi se vuku ka puzevi i nitko nije društven... svi zele da ih se pusti na miru... tako je bilo n 1. satu taj dan... engleski.... koja dosada...
tjelesni je bio nešto bolji... skacemo u dalj... zabavno, ali i dosadno... nije kao ni prethodni sat vrijedno spomena, ali san spomenila tek tako... usput...
matematika, tu smo se do suza nasmijali, iako je meni jedinoj to bilo malo glupo... rugat se... moja frendica koja mi zan puno tajni nije zanal rijesit jedan zadatak koji je bio malo tezi, ali meni (najboljoj matematicarki u razredu), nije bia tezak... njoj pak je... svi su ga kuzili osim nje i nekolicina losih ucenika... i to je nesto smisno... to je zalosno... pa nije ona kriva za to sto ne kuzi matematiku... ne triba svak biti savrsen u svemu...
odmor.. dosadno... hrvatski... dosadno... nema sata razrednika... weeeeeeeeeeeeeee

jedva san cekala vikend, ali je ispa prava nocna mora...

subota

ne smin vanka, a najboljoj prijateljici (ne onoj gore vec jednoj drugoj) san bila obecala da cemo ici... imala san temperaturu... fala Bogu, pa san sad ok...

nedilja

ko nedilja, ujutro u 10 u crkvu, obiteljsko druženje, rucak... ucenje... pakao opet ne mogu vanka... burninmadburninmadburninmad

jednostavno bi me trebalo bang

ponediljak

ko ponediljak... ujutro na net, oko bloga, na forum... zezanje s bracom... pa glupa majmunska koju toliko mrzin, ali mi da je dobro... SKOLA... Evo vratih se iu skole nema 20 min, i vec san na blogu... ko da to ima kakve veze...

petak

zasto se na njega vraćan... vridan je spomena... ipak, baren jos malo onaj najvazniji detalj...

iden na zbor u skoli i tamo mi takoder ide najbolji prijetelj, to mi i je... kako smo si jaaaaaaaaaaaaako dobri svi nas zajebavaju da smo CURA I DECKO!!! Ma sve su to gluposti (reklas an njima u sebi), sžza nas dvoje mozete zamisliti kiss... nema sanse ili ipak... ma ne...

p.s. ovo je za malo osvjezenje mom blogu... oprostite na preeeeeeeeeeeedugackom tekstu... SORRYTE!!!
Život
ponedjeljak, 03.04.2006. - 10:59

ma život je bez veze... headbang
pun uspona i padova...
iako je više padova nego uspona, ali ipak se uspijemo oduprijeti i krenuti dalje...
ljudi su jaka bica... no
nikad ne odustajemo, znamo zastati i okrenuti se i shvatiti što smo ostavili iza sebe...
no nakon toga shvatimo: to je prošlost, a prošlost se ne zaboravlja vec sprema u jedan kutak srca i zauvjek tamo ostane...
osvrcemo se i posrcemo, ali nastavljamo živjeti... život...
Circle
subota, 01.04.2006. - 10:22

She will come
Again. Her,
Mother will kill her...
Again. ???
Replay!!! She will be killd
Again.

Dead people don't sleep.
She hear evrithing.
She hear until we sleep.
She will come for...
SEVEN DAYS!!!

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>


this blog is opened since:
28.03.2006. (21:05)

characters

- Amaen
- Hikary
- Damian
- Vonruil
- Rah
- Caelas
- Ta
- Tahl



Credits

MontgomeryDZ