sebi pripadam

29.08.2007., srijeda


Mudrost iz vrtića
Jedna od meni dragih knjiga završava ovako:
"Sve što treba da znam o tome kako valja živjeti, što činiti i kakav biti, naučio sam još u vrtiću. Mudrost me nije čekala na vrhu planine, na kraju dugog uspona školavanja, nego se krila u pješčaniku dječijeg igrališta. A evo što sam ondje naučio:
Sve podijeli s drugima.
Igraj pošteno.
Ne tuci ljude.
Svaku stvar vrati gdje si našao.
Počisti za sobom.
Ne uzimaj što nije tvoje.
Kad nekog povrijediš, ispričaj se.
Peri ruke prije jela.
Pusti vodu u zahod.
Topli keksi i hladno mlijeko su zdravi.
Živi uravnoteženo: malo uči, malo razmišljaj, crtaj, pjevaj i pleši, igraj se i radi - svaki dan od svega pomalo.
Svakog poslijepodneva odspavaj.
Kad izađeš u svijet, budi oprezan u prometu, drži se za ruke i ne udaljavaj se od svog druga.
Ne zaboravi da čudo postoji."
I moja kćer je dokazala već u svojoj drugoj godini da nikad nije prerano za mudre zaključke. Išle smo kod doktora - i na sva njegova pitanja ostala je nijema. Nije htjela izgovoriti ni svoje ime, baš ništa... Nakon nekog vremena išle smo samo baki po lijekove, ostavile smo spisak medicinskoj sestri i nismo ni ulazile u ambulantu. To ju je zabrinulo, pitala me je zašto nismo ušle, odgovorila sam da je to zbog toga što nije htjela prošli put izgovoriti kako se zove. Malo je razmišljala pa rekla: "Treba reći Cvita kada te neko pita - a ne zajebavati."
Mislim da je to bila njena prva lekcija!
I sama već dugo znam da je to istina, da su pravila jednostavna i čista, i da je ono što sam odavno naučila ono što je u meni najsnažnije i prvo vidljivo. Zbog čega sam u zadnje vrijeme na ovo zaboravila, život vidjela posve drugačijim očima i zakomplicirala ga svojim vlastitim snagama - ne znam ni sama. Vrijeme je možda da obnovim gradivo.
- 08:07 - Komentari (20) - Isprintaj - #

27.08.2007., ponedjeljak


Vikend
U prosjeku svakih sedam dana padam na istom ispitu koji se zove: vikend! Ma i sama riječ u prijevodu znači da je rad završio, i Bog je ostavio sedmi dan za odmor, nekako mi je i logično nakon šest dana rada (u svim smjenama) pronaći neko vrijeme namjenjeno samo za mene, ali ne ide mi baš najbolje. Svašta sam probala... isplaniram pažljivo svaki dan, osmislim ga, probudim se sa širokim osmjehom na licu... i ugazim u jezerce duboko 20-tak centimetara. Pukla nam je cijev od vode! I bez plana mi baš ne ide. Uletim u vikend nepripremljena a muž, ničim izazvan krene očistiti dimnjak. Uskoro je svaki komad namještaja prekriven finom, masnom, crnom prašinom. Probali smo zvati i majstore, neka malo rade i oni... ali, i iza njih eto nešto posla za mene. Sinovi su pronašli neki poslić preko ljeta, neće valjda pomagati i u kući? I muž mi se izmori u firmi, a još mora iza posla uloviti nešto ribe za večeru - da ne pomislite da uživa! I kćer pomogne na svoj način - docrta temperama po tepihu koju šaru-baru.
Naći ću ja to svoje vrijeme, iskoristiću ga za sve što volim! Kada bi bar na brzinu znala što je to? Juče sam usred nekog posla uzela svoju Cvitu za ruku i otišle smo na plažu. Još nije sve izgubljeno, znam uživati! Dokazano!
- 09:08 - Komentari (9) - Isprintaj - #

24.08.2007., petak


Upoznavanje
Ne, nemojte misliti da smo potpuni neznanci... Dio sam vaših života mjesecima, sa vama se smijem i patim, čekam da se javi Marko, brinula sam se zašto se ne javlja Prilagodba, obožavam Zonine priče (o svakom bih mogla reći ponešto, neka oproste svi koje sam izostavila - toliko vas ima!) Sa vama započinjem dan ali, ne komentiram vas, ne prilazim vam...Gledam vas kao dijete kolače kroz prozore slastičarnice, osluškujem kao starija gospođa ispod haube boljeg frizerskog salona... ne nisam voajer (ne dao Bog). Ne znam šta bi vam rekla? Do juče sam sinove učila glavne gradove i rješavala sa njima zadatke iz matematike, danas me oni savjetuju kako da ulažem u dionice i nagovaraju me da putujem. Imam sreće, još uvijek imam jedno malo dijete koje misli da ja sve znam. Mislila sam da je biti zbunjen privilegija pubertetlija - sada znam da je to stanje dozvoljeno svakome od nas. I drago mi je što ste ranjivi, osjetljivi i spremni pogriješiti (i to priznati!), što ste topli, dragi i tako obični. Tako ću lakše naći put do nekih od vas i na kraju pripasti sebi... Eto ti moj prvi post Sanja, sad je možda kasno da se kaješ što si me na ovo nagovarala.
- 08:40 - Komentari (11) - Isprintaj - #

23.08.2007., četvrtak


jedan mali poklon...

Draga moja, ovo ti poklanjam.
Ako ikad posegneš za ovim mjestom, nitko sretniji od mene.
Da u miru kažeš što želiš.
Sve možeš promjeniti, dizajn, ime, opis bloga, ali ne možeš promjeniti činjenicu da te puno volim i da uvijek, baš uvijek, želim čuti što misliš...ok, čitati, izgleda da tako bolje komuniciramo.
Znaš, listam blogove mojih miljenica, ali uvijek mi među njima fali tvoja riječ, ti bi to ljepše napisala....
Istresi sve što imaš, ja čekam...


- 11:09 - Komentari (4) - Isprintaj - #