Kolumne drugog kruga pakla

Upravo sam se vratio s kave. Istina, ova rečenica u mom slučaju vrijedi svaka tri sata, a vremenski prostor između rezerviran je za te – kave. Kolegica me zvala, i rekla kako kafić ne radi. Odgovorio sam joj da ću ipak malo kasniti – shvativši da sam potpuno zaboravio na sljedeći unos kofeina.
Vjerojatno vas zanima kako je prošlo s Mr. Possibly Right-om. Spoj je zakazan za ovaj tjedan. A mene hvata tipična pri-date panika. Što ako mu se ne svidim? Što ako u međuvremenu nađe cruiser? Jer naspram njega ja sam čamac. Ne samo čamac, nego čamac s prethistorijskim motorom i deformiranim putnicima. Mogao sam i pretpostaviti da lik ima neki psihički problem – očiti simptom: sviđam mu se.
No dobro, prije nego svojom panikom otjeram odličnog frajera, odlučio sam promijeniti masku pod kojom se skrivam već neko vrijeme. Sakrivam piercing, oblačim nešto u čemu se vide crte tijela, a ne služi kao velika vreća za smeće u privlačnim bojama, šišam se. Frizerku još nisam nazvao s obzirom da je sutra neradan dan, no sve će se srediti. Društvu sam strogo zabranio ulazak u određeni kafić u određeno vrijeme.
Pitao me je netko zašto sam stavio jednu od najlošijih fotki u profil. Jednostavno – ako je predobra, javljat će mi se likovi koje samo zanima fizički izgled. Ako stavim prosječnu, javit će se normalni likovi s prosječnim izgledom i (nadajmo se) natprosječnom inteligencijom. Possibly Right javio se kada još nije niti bilo fotke.
Moja teorija o prosječnoj fotci i prosječnim likovima koji se javljaju vidjevši takvu pala je u vodu onog trena kad su mi počele pristizati poruke likova koje sam već odbio. Istina, shvatili su da mogu odustati tek kad sam im napisao da smo već vodili taj razgovor i da se ishod neće promijeniti, no…
Ne znam što treba ići nakon no, to me samo panika puca. Eto, netko je zbunio Sebastiana, svijet je spašen…do petka. A onda tko živ, tko mrtav…

Sebastian Wright