Propuh

utorak , 21.04.2009.

Ovo pišem kao nekad, olovkom;
u kupatilu
podupirući bijeli papir Životinjskom farmom.
Toplina pare zagrijava
slijevajući se niz pločice
kap po kap.
Eros je davno umro,
pokoj mu duši....
Ali još uvijek živi Animal
moga života,
u vjetru koji lomi grane
i kiši što prijeti neobaveznoj frizuri...
Ako pustim suzu
stopit će se s beskrajem
ponosa, gluposti pa opet ponosa....
Žudim te kao pun mjesec
i zeleni pogled u ništa;
uvijek tako opuštajuće.
I poći ću
jer ti si hrana mojoj ludosti
i jedini opstanak nekoj budućnosti...