jer mi tako užasno nedostaješ....

petak , 19.12.2008.

OPET

Opet ta pjesma.
Ne znam koliko još mogu podnijeti njen ritam
ali ne mijenjam stanicu.
Suza je preplavila oko ali nije još kanula.
Bolesno no uživam u tom iščekivanju.
Kada bi krenula,
kada bih bar mogla ridati
a da nitko ne naiđe.
Da zauvijek budemo zajedno...
Taj glas, ta melodija,
ponos opet...drži me visoko
a duša tone.
Što je sekunda u vremenu čovječanstva
a već me preplavilo osjećaja sto.
Između svega, nemir.
Kao da ćeš se opet, javiti.
Kao da ćeš ovoga trena otvoriti vrata
i šokirati me.
Slijedeći tren već, prošlo je
i ponovo dišem.
Opet do nove sekunde.
Melodije. Pjesme. (da mogu)