iz arhive...

utorak , 02.12.2008.

TKO MI JE KRIV ?

Pa tko mi je kriv
što sam se prostrla
kao crveni tepih po kojem ćeš hodati
zaštićen od mračnih dubina
što se kriju pod našim nogama...
Davanje je blagoslov i dar
i ne traži zauzvrat
ali u neki čas,
kada te boli duša,
kada sustaneš od briga i obveza,
u neki čas kada ti treba podrška
i neki znak pažnje,
osjećaš se ništavno
ako voljeni to ne prepoznaju...
Tko mi je kriv što sam u žaru
zaljubljena u ljubav
blistavost dana i tamne sjenke noći
željela tebi pokloniti svijet.
Ti nisi to od mene tražio,
niti sam ja to morala dati,
reći ćeš kada pukne snaga
kojom ispunjavam ovozemaljski život...
I kako onda ne tražiti sreću
u sjeti nekih prošlih dana,
kako se ne hraniti emocijama
koje netko drugi,
još manje od tebe može dati,
kako ne popuniti,
kada me uhvati praznina,
kako ju ne ispuniti slutnjom ?
Tko mi je kriv do same sebe,
do osjetljivosti kada dođe
neko ovakvo vrijeme,
nitko, baš nitko, to sam ja.
Ali proći će i ovaj varljiv dan,
ispunit će blagi povjetarac ove ljetne zime,
ispunit će dušu
i dati nove rime,
odgovor će dati kad tad,
blagoslov sa neba
i netko poseban, drag...