| < | prosinac, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Sudbino nepoznata
vrijemeruza@gmail.com
Pružimo Pauli šansu za život
Jean Jacques Rousseau
Počinjem pothvat kome nikada nije bilo primjera i u kojem me nitko neće slijediti. Hoću svojim bližnjima potpuno istinito prikazati jednog čovjeka, a taj ću čovjek biti ja.
Ja sam. Osjećam svoje srce i poznajem ljude. Nisam nalik ni na koga od onih ljudi koje sam vidio: usuđujem se misliti da uopće nisam nalik ni na koga na svijetu. Ako i ne vrijedim više, barem sam drugačiji. Tek onda kad ljudi pročitaju ono što sam napisao moći će prosuditi je li priroda učinila dobro ili zlo što je razbila kalup u kome me salila. Neka trublja sudnjeg dana zaječi kad hoće, ja ću s ovom knjigom u ruci stati pred najvišeg suca.
Reći ću glasno:
Evo što sam radio, što sam mislio, što sam bio.Govorio sam jednako iskreno o dobru i o zlu. Nisam prešutio ništa nevaljalo, nisam dodao ništa što bi za mene bilo povoljno, a ako sam slučajno gdje upotrijebio po koji nevažan ukras, učinio sam to samo za to da ispunim prazninu koja bi nastala kada bi me pamćenje izdalo.
Mogao sam uzeti da je istinito ono za što sam znao da bi moglo biti istinito, ali nikada za ono za što sam znao da je lažno. Prikazao sam sebe onakvim kakav sam bio: koji put vrijedan prezira i podao, koji put dobar, plemenit i uzvišen. Otkrio sam svoju unutrašnjost tako kao što si je vidjelo ti, vječno biće !
Sakupi oko mene nebrojeno mnoštvo mojih bližnjih, neka slušaju moje ispovijesti, neka škrguću zubima zbog mojih sramotnih djela, neka se crvene zbog mojih nevolja. Pa neka svaki od njih jednako iskreno otkrije svoje srce pred tvojim prijestoljem i neka ti samo jedan od njih kaže, ako se usuđuje:
ja sam bio bolji od tog čovjeka....
Gnothi seauton
Ne borim se. Prepuštena valovima sudbine nepoznate, tek plutam. Između suza i ponekog osmjeha. Kada sam izgubila nit koja me vodila kroz život ? Ne sjećam se trenutka. Možda u nekim snovima, čežnji za nepoznatim. I koliko god mislila da upravljam, postala sam lutka na koncu. Između nekih ljudi, s pravom mogu reći, koji me ne zavrijeđuju. Ne zbog umišljenosti i bogatstva duha. Zbog svega na što sam naučila i što od vajkada imam u sebi. Oko sebe.
Znam da nisam mala curica niti takvom trebam ostati. Sfinga u svom vječnom pogledu u daljine, to sam. Jer iza tih brda, iza svega vidljivoga postoji ono nešto. Sigurna sam u to. Ono nešto moje, što izgleda u ovom životu neću dotaknuti. Kako to očajno boli...spoznaja da ne možeš protiv sebe same.
Pružimo Pauli šansu za život
Jean Jacques Rousseau
Počinjem pothvat kome nikada nije bilo primjera i u kojem me nitko neće slijediti. Hoću svojim bližnjima potpuno istinito prikazati jednog čovjeka, a taj ću čovjek biti ja.
Ja sam. Osjećam svoje srce i poznajem ljude. Nisam nalik ni na koga od onih ljudi koje sam vidio: usuđujem se misliti da uopće nisam nalik ni na koga na svijetu. Ako i ne vrijedim više, barem sam drugačiji. Tek onda kad ljudi pročitaju ono što sam napisao moći će prosuditi je li priroda učinila dobro ili zlo što je razbila kalup u kome me salila. Neka trublja sudnjeg dana zaječi kad hoće, ja ću s ovom knjigom u ruci stati pred najvišeg suca.
Reći ću glasno:
Evo što sam radio, što sam mislio, što sam bio.Govorio sam jednako iskreno o dobru i o zlu. Nisam prešutio ništa nevaljalo, nisam dodao ništa što bi za mene bilo povoljno, a ako sam slučajno gdje upotrijebio po koji nevažan ukras, učinio sam to samo za to da ispunim prazninu koja bi nastala kada bi me pamćenje izdalo.
Mogao sam uzeti da je istinito ono za što sam znao da bi moglo biti istinito, ali nikada za ono za što sam znao da je lažno. Prikazao sam sebe onakvim kakav sam bio: koji put vrijedan prezira i podao, koji put dobar, plemenit i uzvišen. Otkrio sam svoju unutrašnjost tako kao što si je vidjelo ti, vječno biće !
Sakupi oko mene nebrojeno mnoštvo mojih bližnjih, neka slušaju moje ispovijesti, neka škrguću zubima zbog mojih sramotnih djela, neka se crvene zbog mojih nevolja. Pa neka svaki od njih jednako iskreno otkrije svoje srce pred tvojim prijestoljem i neka ti samo jedan od njih kaže, ako se usuđuje:
ja sam bio bolji od tog čovjeka....
Gnothi seauton
Ne borim se. Prepuštena valovima sudbine nepoznate, tek plutam. Između suza i ponekog osmjeha. Kada sam izgubila nit koja me vodila kroz život ? Ne sjećam se trenutka. Možda u nekim snovima, čežnji za nepoznatim. I koliko god mislila da upravljam, postala sam lutka na koncu. Između nekih ljudi, s pravom mogu reći, koji me ne zavrijeđuju. Ne zbog umišljenosti i bogatstva duha. Zbog svega na što sam naučila i što od vajkada imam u sebi. Oko sebe.
Znam da nisam mala curica niti takvom trebam ostati. Sfinga u svom vječnom pogledu u daljine, to sam. Jer iza tih brda, iza svega vidljivoga postoji ono nešto. Sigurna sam u to. Ono nešto moje, što izgleda u ovom životu neću dotaknuti. Kako to očajno boli...spoznaja da ne možeš protiv sebe same.
Linkovi
Nina Helana
Puknuto srce
Diana
Dida
Viam inveniam
Sewen
Dream maker
Treće oko
Insomniax
Azrael
Ključ tajni
Poezija duše
22 veljače
Zauzete misli
Dijete u meni
Otisak srca
Promatram, razmišljam
Tiha sjena
Posljednji mohikanac
1 step 2 far
Eruditna
Zagora
Zaštita od glupostiI
Bocaccio
Put u beskraj
Milica Š.
Prorok
Tisuće nečijih sretnih trenutaka bit će kao ovaj, ali ovaj nikada više.
Tisuće tuđih ljubavi bit će kao ova, ali ova nikada više.
Nikada, jedina konačnost.
Prvi put znam što je sreća, osjećam je, vidim, mirišem.
Cio svijet i cijeli svemir, nas dvoje. Nikog drugog osim nas nema.
I ima sreća.
Da li je mogu zadržati ?
Meša Selimović "Tvrđava"
Čovjek prolazi kroz sadašnjost vezanih očiju.
Smije samo naslućivati i nagađati što u stvari doživljava.
Tek kasnije, kad mu skinu maramu s očiju, može pogledati
u prošlost i ustanoviti što je proživio i kakvog to smisla ima.
Milan Kundera "Smiješne ljubavi"
U jesen sam joj predložio da se vjenčamo. Iskreno sam to želio, nisam mogao zamisliti da
će biti nekako drukčije, ali sam pošteno rekao da sam rđava prilika, nemam ništa niti ima
izgleda da ću ikad imati i ne dobija mnogo udajom za mene. Možda nije ni pravo što joj to
nudim ali mi ljubav daje pravo da budem nepravedan. Voljeću je i nećemo imati ništa,
je li joj to dovoljno ?
Ali ona je još luđa od mene.
Voljećemo se, rekla je ozbiljno, a to je mnogo, to je sve. Ništa mi drugo ne treba.
Meša Selimović "Tvrđava"
Voditi ljubav sa ženom i spavati sa ženom su dvije ne samo različite,
nego gotovo suprotne strasti, rekao je sebi.
Ljubav se ne izražava kroz čežnju za fizičkim sjedinjenjem (ta se čežnja odnosi na bezbroj žena), nego kroz
čežnju za zajedničkim spavanjem (ta se čežnja odnosi samo na jednu ženu).
Milan Kundera "Nepodnošljiva lakoća postojanja"
...često se govori o ljubavi na prvi pogled: i suviše sam dobro svjestan toga da ljubav uvijek teži da sama od sebe napravi legendu i povratno od svoga početka stvara mir, zato neću tvrditi da radilo o tako nagloj ljubavi....
...ništa ne zbližava ljude brže (doduše često samo prividno i varljivo) kao otužno, melankolično razumijevanje. Ta atmosfera smirene samilosti koja uspavljuje sve strepnje i zabrane podjednako je razumljiva i prostoj i profinjenoj duši, i neukom i obrazovanom, sigurno je najjednostavnija metoda za zbližavanje, a uz to i vrlo dragocjena. Potrebno je naime odbaciti kultivirano suzdržavanje duše, kultivirane geste i mimiku, i biti jednostavan, ne znam kako mi je iznenada, bez pripreme uspjelo to da postignem, kako je to moglo uspjeti meni, čovjeku koji je sljepački tragao za svojim umjetnim likovima; ne znam; gledao sam na to kao na neočekivani poklon i čudesno oslobođenje....
MIlan Kundera
***Mrak666***
Ovog jutra,
nemoguće je,
sakriti naviku našeg propadanja.
Miris nakvašene fasade,
postaje opijum.
Sjenke plišane puti,
nose darove života.
Danas je ponovo umrla.
bio sam čist, dok leži,
perem ruke, umivam lice.
Sklanjam sitnice sa stola i mrve,
preostale razgovore,
naše ćutanje
i sve one stvari,
koje započinju razgovor.
Njih je sve više.
Teme kojima tupimo poglede.
Misao pretvaramo u naviku.
Trošimo vrijeme,
da bi se udaljili od mirisa drugog tijela,
pitanja , osjećanja, istine.
Sve smo dalje , više smo sami.
Danas je mrtva. Cementirano lice.
Nakvašena maska, znojem,
kajanjem , suzama.
Ulazim u sobu ,
skrećem pogled.
Znam da leži.
Ostavljam , ne provjeravam.
Žao mi je, što nisam sretan
da joj poklonim mir.
Radjam se u mrtvom krilu,
iznova i još jednom .
Proždirem utrobu koja truli.
Vrpcu sveg života,
omču ravnodušnosti,
taj izvor sveg radjanja.
Ustajali izvor,
odgadjanja bez odluke.
Ne znam da li diše.
Toliko dugo ne provjeravam,
ipak siguran sam.
Ona je mrtva. Sreća.
Dajem ti mir,
uzmi,
zakopaj ga u svoj grob.***Mrak666***
Mrak66
Tisuće tuđih ljubavi bit će kao ova, ali ova nikada više.
Nikada, jedina konačnost.
Prvi put znam što je sreća, osjećam je, vidim, mirišem.
Cio svijet i cijeli svemir, nas dvoje. Nikog drugog osim nas nema.
I ima sreća.
Da li je mogu zadržati ?
Meša Selimović "Tvrđava"
Čovjek prolazi kroz sadašnjost vezanih očiju.
Smije samo naslućivati i nagađati što u stvari doživljava.
Tek kasnije, kad mu skinu maramu s očiju, može pogledati
u prošlost i ustanoviti što je proživio i kakvog to smisla ima.
Milan Kundera "Smiješne ljubavi"
U jesen sam joj predložio da se vjenčamo. Iskreno sam to želio, nisam mogao zamisliti da
će biti nekako drukčije, ali sam pošteno rekao da sam rđava prilika, nemam ništa niti ima
izgleda da ću ikad imati i ne dobija mnogo udajom za mene. Možda nije ni pravo što joj to
nudim ali mi ljubav daje pravo da budem nepravedan. Voljeću je i nećemo imati ništa,
je li joj to dovoljno ?
Ali ona je još luđa od mene.
Voljećemo se, rekla je ozbiljno, a to je mnogo, to je sve. Ništa mi drugo ne treba.
Meša Selimović "Tvrđava"
Voditi ljubav sa ženom i spavati sa ženom su dvije ne samo različite,
nego gotovo suprotne strasti, rekao je sebi.
Ljubav se ne izražava kroz čežnju za fizičkim sjedinjenjem (ta se čežnja odnosi na bezbroj žena), nego kroz
čežnju za zajedničkim spavanjem (ta se čežnja odnosi samo na jednu ženu).
Milan Kundera "Nepodnošljiva lakoća postojanja"
...često se govori o ljubavi na prvi pogled: i suviše sam dobro svjestan toga da ljubav uvijek teži da sama od sebe napravi legendu i povratno od svoga početka stvara mir, zato neću tvrditi da radilo o tako nagloj ljubavi....
...ništa ne zbližava ljude brže (doduše često samo prividno i varljivo) kao otužno, melankolično razumijevanje. Ta atmosfera smirene samilosti koja uspavljuje sve strepnje i zabrane podjednako je razumljiva i prostoj i profinjenoj duši, i neukom i obrazovanom, sigurno je najjednostavnija metoda za zbližavanje, a uz to i vrlo dragocjena. Potrebno je naime odbaciti kultivirano suzdržavanje duše, kultivirane geste i mimiku, i biti jednostavan, ne znam kako mi je iznenada, bez pripreme uspjelo to da postignem, kako je to moglo uspjeti meni, čovjeku koji je sljepački tragao za svojim umjetnim likovima; ne znam; gledao sam na to kao na neočekivani poklon i čudesno oslobođenje....
MIlan Kundera
***Mrak666***
Ovog jutra,
nemoguće je,
sakriti naviku našeg propadanja.
Miris nakvašene fasade,
postaje opijum.
Sjenke plišane puti,
nose darove života.
Danas je ponovo umrla.
bio sam čist, dok leži,
perem ruke, umivam lice.
Sklanjam sitnice sa stola i mrve,
preostale razgovore,
naše ćutanje
i sve one stvari,
koje započinju razgovor.
Njih je sve više.
Teme kojima tupimo poglede.
Misao pretvaramo u naviku.
Trošimo vrijeme,
da bi se udaljili od mirisa drugog tijela,
pitanja , osjećanja, istine.
Sve smo dalje , više smo sami.
Danas je mrtva. Cementirano lice.
Nakvašena maska, znojem,
kajanjem , suzama.
Ulazim u sobu ,
skrećem pogled.
Znam da leži.
Ostavljam , ne provjeravam.
Žao mi je, što nisam sretan
da joj poklonim mir.
Radjam se u mrtvom krilu,
iznova i još jednom .
Proždirem utrobu koja truli.
Vrpcu sveg života,
omču ravnodušnosti,
taj izvor sveg radjanja.
Ustajali izvor,
odgadjanja bez odluke.
Ne znam da li diše.
Toliko dugo ne provjeravam,
ipak siguran sam.
Ona je mrtva. Sreća.
Dajem ti mir,
uzmi,
zakopaj ga u svoj grob.***Mrak666***
Mrak66
Iz jedne knjige
***********
I pored svega te volim
i ne možeš mi ništa
***********
Na dan moje smrti, kada bude nošen moj tabut
ne mislim da ću osjećati bol za ovim svijetom.
Ne plači i ne govori, šteta, šteta
kada se mlijeko pokvari, veća je šteta.
Kada vidiš da me polože u grob, ja neću nestati
zar mjesec i sunce nestanu kad zađu ?
Tebi se čini smrt, a to je rađanje.
Grob ti se čini tamnica, a duša je slobodna postala.
Koje to zrno ne nikne kada ga staviš u zemlju ?
Pa zašto da sumnjaš u zrno čovjekovo ?
***********
Svake večeri i svakog jutra
neki se rađaju za jad
Svakog jutra i svake večeri
neki se rađaju za slatke užitke
Neki se rađaju za slatke užitke
neki se rađaju za vječitu noć
**********
Točno je, svatko bi rekao da sam blesav; sadašnjoj djevojci pričati o bivšoj !? I još joj u pismu o njoj pisati....
Ali, nisam ja blesav, nego moja filozofija koja kaže da mogu pred tobom praviti kakve god hoću gluposti, ti, ako me voliš, nećeš mi ništa zamjeriti, a ako me ne voliš, pravio ja gluposti ili ne pravio, isto mi se piše: ostavit ćeš me, pa ćeš me ostaviti.
Hm, a što ako ćeš to stvarno ?
Uostalom, baš me briga-ostavljeni i tako nisu svjesni sebe...
**********
Kad bi netko mogao sada nju voditi. Svi su dolazili i prolazili, doticali i otkidali. U zamjenu su ostavljali čičak, bodljikav, duboko zariven u dušu. Uzimati i davati. Za sve njih je to poslije avantura. Jer se nikada ne vrate. Čičak do čička. Da se zarije i ode. Možda joj i ti isto spremaš, isti čičak, isto zarivanje.
...Jer o nekom sudimo tek kad prođe, po tragu koji se zalelujao za njim. Sve ranije, lako može biti podla obmana vlastite posesivnosti. Otuda, vjerojatno strepnja. Stari se. Godine donose nesigurnost -nikako iskustvo.
-Kako da ti objasnim. Strah me je da me pogrešno ne shvatiš. Ne bih željela da te izgubim zbog svojih priča... Možda je pomalo i glupo... Ali ne, ne, nisi moja slamka, niti sam ja utopljenik, iako se neprestano koprcam. Iskreno, baš u to te želim uvjeriti. Nikada se ovako nisam osjećala i nikada me ovako nije bilo strah od svakog koraka, svake riječi. Možda zato što te ne poznajem koliko treba. Poznajem jedino ono zbog čega te volim. I dovoljno mi je samo to znati. Barem u ovom trenutku. Za sutra nije važno
Branimir Perić "Alkazar"
**********
još ništa sagradili nismo
a već mostove
rušimo za sobom.
i što ostaje od
tebe ili mene
u noćima praznine
i bježanja
od stvarnosti ?
goli kostur
izmaglicom prekriven
ili
duša koja želi spas
a nema snage,
da ga zatraži ?
**********
Kad umre ljubav
Kad umre ljubav, muzika nek' svira
nek' placu polja, svaki cvijet
a ti i ja, k'o prijatelja dva
tad pruzit' cemo ruke
i reci samo, hvala
ja, zbogom, moja mala
ti, zbogom, dragi moj
Kad umre ljubav, muzika nek' svira
k'o one davne godine
tad smo se mi u ljubav zakleli
i kad smo rekli, da, da, duso ti i ja
i kad smo posli stazom
stazom ljubavi
Sad kad je sve daleko iza nas
i kad su kose bijele, ja cujem glas
ne placi sad, ne placi, dragi moj
jer bilo nam je lijepo, a sad je kraj
a sad je kraj, a sad je kraj
A ti i ja, k'o prijatelja dva
tad pruzit' cemo ruke
i reci samo, hvala
ja, zbogom, moja mala
ti, zbogom, dragi moj
Ako znas bilo sto
Ne znam sto da radim sa sobom
na sto misli da bacim
eto stvaram polako pjesmu o tebi
gledam tvoje tijelo
ludujem za njim
i ponavljam u sebi samo jedno
Poljubi me
pa mi prste u kosu uvuci
i zagrli me
poljubi me
pa se privi tik uz mene i zapjevaj
ako znas bilo sto
Zelim da se stisnem uz tebe
da te milujem
da ti sapucem na uho bisere
da pricam o slobodi
da se glupiram
da ti kazem oh ti ludo jedina
Azra
**********
U modroj zori
U modroj zori, u mirisima tijela
ona je do mene, na mojim rukama spi
pod nas se prostrla postelja bijela
u zraku nad nama igraju njezini sni
Udahne glasno i naglo se prene
ruke mi stavi na dlan
primakne glavu jos blize uz mene
i opet klone u san
jutarnji san, ljubavni san
A ja sam zelio da budem sa njom
da zavirim malo u njezine sne
da zauvijek zaspem, da je zauvijek ljubim
i da nikad ne odem od nje
A vrijeme tece i ja moram poci
lagano ustajem, ne zelim buditi nju
zadnji put gledam usnule oci
mozda je susretnem u nekom buducem snu
U snu se okrece, usne mi nudi
poljubac jedan za kraj
zamolim sunce da je ne budi
neka obuzda svoj sjaj
dolazi kraj, dolazi kraj
Daleka obala
**********
Mojoj lijepoj
Ja sam je gledao u svitanje dana
u tihim nocima od zvjezdanog sna
rumenim sutonima ona me ljubi
zelenim poljima i beskrajem dna
Ja sam je gledao kroz kapljice kise
ona je svjetlo sto me vodi kroz noc
olujnim valovima ona me njise
ona je ljubav koja ne moze proc'
Ja bih ugledao sunce
kad bih ugledao nju
ja bih imao ljepotu
da je pored mene tu
ja sam znao da cu
svoju ljubav pokloniti njoj
mojoj lijepoj zemlji Hrvatskoj
Daleka obala
***********
Tvoje njezne godine
Tvoje njezne godine , sto mi mogu dati
tvoje srce dugo znam, nece da me shvati
tvoje oci pune sna, kako da me slijede
moje pjesme tuzne su, za te jos ne vrijede
Ti bi htjela zauvijek sto sam davno dao
tebi zivot nudi sve, ja sam ljubav krao
svoje njezne godine ti ces dati drugom
jer ja bih tvoje poljupce ispunio tugom
Ne budi, ne budi se mala
ti ne znas ni dobro, ni zlo
me budi, ne budi se mila
jer nije jos vrijeme za to
Tvoje ruke malene, kako da me grle
jer dok moje traze mir, tvoje nekud hrle
tvoje njezne godine, njezne misli tvoje
mogu da nas razdvoje , prije nego spoje
Arsen Dedić
**********
Da mogu
Probuditi stari sjaj
i znati ponovo prijeci prag
odgoditi skori kraj
i biti ponovo tebi drag
i naci siguran stari trag
biti andjeo i biti vrag
da mogu
Uljepsao tvoj bih dan
i za se nasao bolji put
i suze pustio na tvoj dlan
a tvojom njeznoscu ogrnut
i da me zaspe u isti mah
sa tvojih usana zlatni prah
da mogu
Odabrao bih pravi cas
u tvome poljupcu je za me spas
da mogu
vratio bih sebi cast
oborio losu vlast
al' jos ne mogu
Bila bi zauvijek uz mene
jesam li star za promjene
prestar za takvo sto
ostaviti polusvijet
ne traziti vise zlo
nesposoban za novi let
da mogu
Uljepsao bih tebi dan
i za se nasao bolji put
i suze pustio na tvoj dlan
a tvojom njeznoscu ogrnut
i da me zaspe u isti mah
sa tvojih usana zlatni prah
da mogu
Odabrao bih pravi cas
u tvome poljupcu je za me spas
da mogu
vratio bih sebi cast
oborio losu vlast
al' jos ne mogu
Massimo Savić
**********
I pored svega te volim
i ne možeš mi ništa
***********
Na dan moje smrti, kada bude nošen moj tabut
ne mislim da ću osjećati bol za ovim svijetom.
Ne plači i ne govori, šteta, šteta
kada se mlijeko pokvari, veća je šteta.
Kada vidiš da me polože u grob, ja neću nestati
zar mjesec i sunce nestanu kad zađu ?
Tebi se čini smrt, a to je rađanje.
Grob ti se čini tamnica, a duša je slobodna postala.
Koje to zrno ne nikne kada ga staviš u zemlju ?
Pa zašto da sumnjaš u zrno čovjekovo ?
***********
Svake večeri i svakog jutra
neki se rađaju za jad
Svakog jutra i svake večeri
neki se rađaju za slatke užitke
Neki se rađaju za slatke užitke
neki se rađaju za vječitu noć
**********
Točno je, svatko bi rekao da sam blesav; sadašnjoj djevojci pričati o bivšoj !? I još joj u pismu o njoj pisati....
Ali, nisam ja blesav, nego moja filozofija koja kaže da mogu pred tobom praviti kakve god hoću gluposti, ti, ako me voliš, nećeš mi ništa zamjeriti, a ako me ne voliš, pravio ja gluposti ili ne pravio, isto mi se piše: ostavit ćeš me, pa ćeš me ostaviti.
Hm, a što ako ćeš to stvarno ?
Uostalom, baš me briga-ostavljeni i tako nisu svjesni sebe...
**********
Kad bi netko mogao sada nju voditi. Svi su dolazili i prolazili, doticali i otkidali. U zamjenu su ostavljali čičak, bodljikav, duboko zariven u dušu. Uzimati i davati. Za sve njih je to poslije avantura. Jer se nikada ne vrate. Čičak do čička. Da se zarije i ode. Možda joj i ti isto spremaš, isti čičak, isto zarivanje.
...Jer o nekom sudimo tek kad prođe, po tragu koji se zalelujao za njim. Sve ranije, lako može biti podla obmana vlastite posesivnosti. Otuda, vjerojatno strepnja. Stari se. Godine donose nesigurnost -nikako iskustvo.
-Kako da ti objasnim. Strah me je da me pogrešno ne shvatiš. Ne bih željela da te izgubim zbog svojih priča... Možda je pomalo i glupo... Ali ne, ne, nisi moja slamka, niti sam ja utopljenik, iako se neprestano koprcam. Iskreno, baš u to te želim uvjeriti. Nikada se ovako nisam osjećala i nikada me ovako nije bilo strah od svakog koraka, svake riječi. Možda zato što te ne poznajem koliko treba. Poznajem jedino ono zbog čega te volim. I dovoljno mi je samo to znati. Barem u ovom trenutku. Za sutra nije važno
Branimir Perić "Alkazar"
**********
još ništa sagradili nismo
a već mostove
rušimo za sobom.
i što ostaje od
tebe ili mene
u noćima praznine
i bježanja
od stvarnosti ?
goli kostur
izmaglicom prekriven
ili
duša koja želi spas
a nema snage,
da ga zatraži ?
**********
Kad umre ljubav
Kad umre ljubav, muzika nek' svira
nek' placu polja, svaki cvijet
a ti i ja, k'o prijatelja dva
tad pruzit' cemo ruke
i reci samo, hvala
ja, zbogom, moja mala
ti, zbogom, dragi moj
Kad umre ljubav, muzika nek' svira
k'o one davne godine
tad smo se mi u ljubav zakleli
i kad smo rekli, da, da, duso ti i ja
i kad smo posli stazom
stazom ljubavi
Sad kad je sve daleko iza nas
i kad su kose bijele, ja cujem glas
ne placi sad, ne placi, dragi moj
jer bilo nam je lijepo, a sad je kraj
a sad je kraj, a sad je kraj
A ti i ja, k'o prijatelja dva
tad pruzit' cemo ruke
i reci samo, hvala
ja, zbogom, moja mala
ti, zbogom, dragi moj
Ako znas bilo sto
Ne znam sto da radim sa sobom
na sto misli da bacim
eto stvaram polako pjesmu o tebi
gledam tvoje tijelo
ludujem za njim
i ponavljam u sebi samo jedno
Poljubi me
pa mi prste u kosu uvuci
i zagrli me
poljubi me
pa se privi tik uz mene i zapjevaj
ako znas bilo sto
Zelim da se stisnem uz tebe
da te milujem
da ti sapucem na uho bisere
da pricam o slobodi
da se glupiram
da ti kazem oh ti ludo jedina
Azra
**********
U modroj zori
U modroj zori, u mirisima tijela
ona je do mene, na mojim rukama spi
pod nas se prostrla postelja bijela
u zraku nad nama igraju njezini sni
Udahne glasno i naglo se prene
ruke mi stavi na dlan
primakne glavu jos blize uz mene
i opet klone u san
jutarnji san, ljubavni san
A ja sam zelio da budem sa njom
da zavirim malo u njezine sne
da zauvijek zaspem, da je zauvijek ljubim
i da nikad ne odem od nje
A vrijeme tece i ja moram poci
lagano ustajem, ne zelim buditi nju
zadnji put gledam usnule oci
mozda je susretnem u nekom buducem snu
U snu se okrece, usne mi nudi
poljubac jedan za kraj
zamolim sunce da je ne budi
neka obuzda svoj sjaj
dolazi kraj, dolazi kraj
Daleka obala
**********
Mojoj lijepoj
Ja sam je gledao u svitanje dana
u tihim nocima od zvjezdanog sna
rumenim sutonima ona me ljubi
zelenim poljima i beskrajem dna
Ja sam je gledao kroz kapljice kise
ona je svjetlo sto me vodi kroz noc
olujnim valovima ona me njise
ona je ljubav koja ne moze proc'
Ja bih ugledao sunce
kad bih ugledao nju
ja bih imao ljepotu
da je pored mene tu
ja sam znao da cu
svoju ljubav pokloniti njoj
mojoj lijepoj zemlji Hrvatskoj
Daleka obala
***********
Tvoje njezne godine
Tvoje njezne godine , sto mi mogu dati
tvoje srce dugo znam, nece da me shvati
tvoje oci pune sna, kako da me slijede
moje pjesme tuzne su, za te jos ne vrijede
Ti bi htjela zauvijek sto sam davno dao
tebi zivot nudi sve, ja sam ljubav krao
svoje njezne godine ti ces dati drugom
jer ja bih tvoje poljupce ispunio tugom
Ne budi, ne budi se mala
ti ne znas ni dobro, ni zlo
me budi, ne budi se mila
jer nije jos vrijeme za to
Tvoje ruke malene, kako da me grle
jer dok moje traze mir, tvoje nekud hrle
tvoje njezne godine, njezne misli tvoje
mogu da nas razdvoje , prije nego spoje
Arsen Dedić
**********
Da mogu
Probuditi stari sjaj
i znati ponovo prijeci prag
odgoditi skori kraj
i biti ponovo tebi drag
i naci siguran stari trag
biti andjeo i biti vrag
da mogu
Uljepsao tvoj bih dan
i za se nasao bolji put
i suze pustio na tvoj dlan
a tvojom njeznoscu ogrnut
i da me zaspe u isti mah
sa tvojih usana zlatni prah
da mogu
Odabrao bih pravi cas
u tvome poljupcu je za me spas
da mogu
vratio bih sebi cast
oborio losu vlast
al' jos ne mogu
Bila bi zauvijek uz mene
jesam li star za promjene
prestar za takvo sto
ostaviti polusvijet
ne traziti vise zlo
nesposoban za novi let
da mogu
Uljepsao bih tebi dan
i za se nasao bolji put
i suze pustio na tvoj dlan
a tvojom njeznoscu ogrnut
i da me zaspe u isti mah
sa tvojih usana zlatni prah
da mogu
Odabrao bih pravi cas
u tvome poljupcu je za me spas
da mogu
vratio bih sebi cast
oborio losu vlast
al' jos ne mogu
Massimo Savić
**********