Ponekad

srijeda , 05.12.2007.

Razlog si za život, ponekad.
Isti onaj koji graniči sa crnim
perlama zasjenčanih kapaka.
Umor napuštenih predjela...
Novi život, iznenada !
Razbuktala strast žrtve,
iskonska ljubav prema krvniku.
Sunce se poigrava,
gledam kroz prašnjavo
staklo nespremnosti.
U duši mir
zvjezdanog jutra iščekivanja.
Jesam li ti opsesija, ponekad ?
Leđa koja ćeš do krvi išibati
nemoćan isčupati se iz
okvira današnjice.
Misliš da me boli ?
Puštam da se nježni pamuk
zalijepi na ranu.
Skini ga.
Priušti mi olakšanje, ponekad.
Iskonsko oslobođenje
korakom u nazad.
Nestat ćemo. U vatri nevidljivog.
Plameni igrači, luđaci....