Stakleno dno

četvrtak , 08.11.2007.

O, dragi....
Ti i ja, ruka u ruci,
šetnja kroz san
stazama djetinjstva,
bijeli dan...
Buđenje i rezak bol
u lopatici,
nezgodan položaj ?
Na boku, gologa ramena...
Trapanje između sjenki, sitan sat.
Cigareta za dojam,
slatkasta na usnama, breskva.
Iz arhive sjećanja
sudbonosna romansa niže slike.
I okuse.
Znam da sam budna.
Ne čekaš me u netaknutoj postelji.
Još miriše na tebe...
Poneka riječ kovitla mrakom.
Dovoljno da utonem opet.
O, dragi....
Ne valja dugo biti budan,
Otplovit će žar kada dotaknem
stakleno dno.
Još koja kap da natopi
probuđenu preriju...
i nastavljam...divno je !