Nije dovoljno

srijeda , 26.09.2007.

Nije dovoljno samo, voljeti te. Znam.
Prazne riječi, odmahnut ćeš rukom.
Osjećaš žar, vatra te ne pušta,
iz daleka ti ispunjava nozdrve
paljevina srca.
I čudiš se. Nevjerica a opet, znaš.
Onaj dio tebe koji je u mojoj vlasti
osjeća kako tonem.
Ne mogu pobjeći. Prekasno je.
Doći do tebe, teško mi je.
Još se nije slegla prašina
križarskih ratova.
Voljet ću te iz daleka. Nikada viđenog.
Netaknutog a opet, znam ti svaki drhtaj.
Osjećaš moje uzdahe, čežnju u suzi,
vibru u ljutnji....voliš, kao uzaludno...

Nije dovoljno samo, voljeti te. Znam.
Sol s moga lica nećeš pokupiti
niti vidjeti srebrom posuta bedra u tišini noći.
Uzdrhtale grudi u bjelini dana. Vatru i mir.
Ali moraš znati... da si jedini.
Baš takav kakav jesi.
Nitko neće zauzeti to mjesto.
Tek život, okrutan prema kukavicama.
Osudi me, još ne znam drugačije...
Grčevito se držim tvoga postojanja
da bih prehodala još jedan dan.
I ti, zajedljivo se igrajući požudom i optužbom
ne možeš da me ne osudiš.

Nije dovoljno samo voljeti te. Znam.
Ali samo to mogu.... do prvog sna....