Sea Queen
...Svega po malo...
Prošlo je već 14 dana ove nove 2008. godine od koje očekujem da ću prije svega uspješno privest kraju prvu godinu fakulteta, potom si želim puno zdravlja jer je ono najvažnije ma koliko to otrcano zvučalo, dobar ljetni posal kojin ću u 3-4 miseca zaradit dovoljno za vozački jer mi je prekipilo vozikat se javnim prijevozon i naravno za obnovit garderobu te tu i tamo otić možda i na koji kraći odmor (čitaj: Zrće). U svakon slučaju želin sve najbolje sebi i ciloj svojoj familiji koje ima na ciloj zemaljskoj kugli, šta s materine šta s čačine strane. Kad bi bila baš ˝skromna˝ dobro bi mi doša onaj naš famozni ˝super bingo˝ od 14 milijuna. Meni od toga dovoljna jedna ˝svotica˝ kojon bi kupila trenutno omiljeni automobil marke ˝Alfa Romeo˝, manji stančić (jer stvarno, ali stvarno mi je potreban kutak u kojen ću imat svoj mor i kojen ću ja bit gazda), pa bi dio uložila u neki diskač il slično – da mi se ne desi da danas iman, a sutra neman. I naravno ono na šta ne bi štedila je svakako put na europsko nogometno prvenstvo koje mi je događaj no.1 ove godine (ispred Olimpijade) i dala bi sve na svitu da pogledan makar jednu utakmicu. Ali to će vjerojatno ostat samo moj san, jer ću na kraju ipak sve utakmice odgledat doma ili eventualno na organiziranom navijanju na nekom od gradskih trgova. Ma iz svega navedenog najlakše je zaključit da očekujen puno, a i svjesna san toga. Čovjek može bit skroman, al uvik želi još nešto šta će ga dodatno usrećit. I tako se stvari gomilaju, i gomilaju, i gomilaju…
Od značajnijih događaja ove godine koja će čini mi se proć još brže nego prošla izdvojit ću par stvari.
1) Ubojstvo mlade studentice Kristine Šušnjare osuđujem u svakom pogledu. Osobi koja ju je ubila po mom mišljenju najveća kazna bi bila smrtna kazna, ali kakvo je naše pravosuđe ta će osoba za 20 godina ponovno šetat mjestom u kojem živi (za usporedbu u Americi ne samo da bi ga smaknuli već bi i u grobu izdržava kaznu za taj gnjusan zločin). Ne daj Bože, ali da se takvo nešto desilo ditetu nekog političara vjerojatno bi zakon učinili onakvim kakvim treba bit. E sad, mislim da su sljedeći krivci roditelji. Po onome šta san čitala po novinama nemogu virovat da su roditelji ton svon ditetu koje je imalo 20-tak godina dopuštali da izlazi van na način da stopira, hej!? Il ako ju je već brat vozia do mosta na kojem ju je iskrca, zašto ju nije vozia sve do Sinja!? Nego neka mala stopira u minjaku cila sređena…Ako je ona to redovito radila na ton iston mistu, vjerojatno bi joj se to desilo prije ili kasnije (njoj ili nekome drugome). Jer ako izlaziš na taj način, neko te sigurno vidija par puta i naravno da će ti takav prvi ponudit prijevoz, a ti kad uđeš unutra naivno misliš da će te tako mladu i samu odvest di god poželiš. Pa dajte cure, di van je pamet kad ulazite u automobile ljudi koje nimalo ne poznajete. Nema šanse da bi sama ušla u auto s nekin koga znan 10 godina i ko mi je prijatelj jer se danas mnogi pretvaraju da to jesu, a kamoli s nekin koga uopće ne poznan. Stvarno ne razumin neke ženske…Nije ni čudo šta muški znaju reć da smo glupe…
2) Zabrana pušenja. Podržavan 100%. Koliko god pušaći bili protiv toga mene uopće ne zanimaju te njihove brige. Svako može izać van na kavu i izdržat 30 sata bez duvana. Al naravno u današnjen svijetu to je još jedan od pokazatelja koliko se para ima. Jer ko svaki dan popuši po kutiju duvana sigurno mu ne fali za kruv. Glavno da se ima za cigare. I ti pušači se posli bune šta rastu cijene kruva, mlika, nafte; a nije in teško izdvojit do 500kn misečno na taj otrov. Mislin šta vide u ton famoznon duvanu – rješenje psiholoških problema, nervoze, misle da su više sexy sa smotuljkon u ustima!? Svašta. Ako već truju sebe ne trebaju i druge, npr. trudnice!
3) Novi sabor. Moji kandidati su pobijedili. Ali bez obzira na to ko bia na vlasti teško da će nan bit puno bolje. Jer mi smo narod koji voli ništa radit, a imat puno para i živit na visokoj nozi. Nema veze ako danas kupin najnoviji Mercedes i sljedeću godinu neman ništa za obuć il pojest, glavno da ljudi misle kako san ja neka elita. Bljuva mi se od takvih osoba koje glumataju da su neka visoka klasa. Pa šta i da jesu, novac in neće kupit pamet. No da se vratin na političare. Sjedit će oni u saboru i sljedeće 4 godine, a većinu obećanih promjena doživit ćemo tek pred nove izbore kao i obično kad se skupljaju simpatije glasača. Ne znan kako su svi oni došli na ta svoja mjesta, ali u jedno san sigurna. Nitko od njih ne zna pravi način kako poboljšat našu ekonomiju, kako spriječit da cijene rastu u nebesa, a plaće su mizerne da mizernije ne mogu bit. Jer danas čini se ne mogu bez kreditnih kartica opstat oni koji nisu političari, top menadžeri ili vlasnici nekog uspješnijeg obrta.
Eto, ukratko san se osvrnila na najnovije događaje, a što nas sve očekuje ko zna. Vrime će pokazat. Svatko od nas ovisi sam o sebi. I vjerujte mi nećete požalit ako nakon završene srednje škole izdvojite još 3-5 godina za studiranje. Dobre pare ako ste pametni, ambiciozni i poduzetni možete zaradit i preko lita. A još veće pare možete zaradit sa novim znanjima i usavršavanjem starijih. Ako ne uspijete ovdje, uvijek možete otić u neku stranu zemlju gdje ćete na brz način ostvarit veću zaradu. A onda, kud vas noge nose.
