Sea Queen
9 Mjeseci
Situacija: Dogovorite se s prijateljima za izlazak u disko. Iako ono otvara u ponoć nađete se najmanje sat vremena prije na pijanci. Dođete polupijani (blaže rečeno) na podij, skockani od glave do pete i u roku od pola minute pored vas se pojavi super zgodni momak u kojeg se zaljubite na prvi pogled (naravno uzmimo u obzir činjenicu da je u disku skoro u potpunosti mračno te da ste oboje pijani, tako da je zadnje navedeno vjerojatno obostrano). On vas pita za ples na što vi naravno pristanete. Nakon nekoliko minuta izazovnog plesa i gledanja u oči on vas počne dodirivat po određenim mjestima i šaputat vam na uho kako ste mu lipi, zgodni, sexy itd. Vama to naravno godi i prepuštate se igri. Pod dojmom lijepih riječi i utjecajem alkohola. I tako što noć odmiće kraju vi ste sve napaljeniji jedno na drugo. I naravno, dolazite do onoga kad smo već tu idemo iskoristit priliku do kraja. Nakon obavljenog posla svatko od vas odlazi svom domu.
Ujutro ste oboje mamurni, muka vam je zbog količine alkohola koju ste popili i sjećate se svega u isječcima. Vama nepoznat muškarac je vjerojatno sretan jer ste mu bili još jedan u nizu laganih trofeja o kojem će raspravljati sa svojim frendovima i nakon toga vas zaboravit zauvijek. A vi pod dojmom noći koju ste proveli s tim muškarcem padate u nesvijest pitajući se kada ćete ga opet sresti. Međutim, nakon mjesec dana počnete osjećat mučnine i do mozga vam dođe da one burne noći niste koristili zaštitu. Imate tek 18 godina, preplašeni ste i brzo trčite do ljekarne po test na trudnoću. Pozitivan je!
Ne, nisam trudna. Da neki iz moje obitelji koji prate ovaj blog ne bi umrli prije nego što im je to zacrtano u sudbini. Razlog zbog kojeg sam navela jednu po meni uobičajenu situaciju među mladima u ovo vrijeme je taj da sam posljednjih dana saznala da je velik broj cura od kojih neke poznajem bolje, a neke samo po viđenju trudno. I ne mogu a da mi prvo ne padne na pamet gdje je bila pamet tim curama koje su jedva napunile 18 godina. Prvo šta si nikad ne bi dopustila da se napijem jer mi je tako grezo vidit pijanu curu, a drugo spavat s neznancem u tim godinama i to bez zaštite (kao nema veze jedan put, neće bit ništa) mi nikad ne bi palo na pamet. Razlog više je i činjenica šta osobno znam za slučaj cure koja je sa 16 godina ostala trudna s momkom s kojim je tri godine bila u vezi, vjenčali su se, ona je rodila malu curicu, a već nakon mjesec dana sve joj se okrenilo naglavačke. Mužu joj je dosadilo (a kako i ne bi kad jedno od njih ima 16, a drugo 19), odlučia je ostavit i nju i dijete, a ona si je od silne ljubavi prema njemu odlučila dva puta pokušat oduzet život. Srećom nije uspjela, jer pitam se što bi onda bilo s tim malim bićem ni krivim ni dužnim za situaciju u kojoj se moglo nać.
Postati majka tako mlada, još na dalekom putu do zrelosti, sređene životne situacije, završenog određenog stupnja obrazovanja,…mi je nepojmljivo. Pa ljudi moji, mi smo s 18 godina još djeca koja imaju još puno toga za naučit o životu, imamo vremena za zabavu, putovanja, daljnje obrazovanje…i zašto si mladost upropastit sa jednom tako nepromišljenom radnjom. Jasno mi je da se desi da se zaljubite u osobu i mislite si da vam je to onaj pravi, najbolji, najljepši i da ga ne smijete pustit da vam pobjegne. Ali ako mislite da je jedini način taj da ostanete trudni tako rano, razmislite i o tome da i toj drugoj osobi nekom svojom nepromišljenom radnjom upropaštavate život. Naravno ne vidim ovdje samo muškarce kao žrtve, i oni su neizmjerno neodgovorni kad žele spavat s nama bez zaštite. U toj situaciji osuđujem obje strane.
Pitam se kako se te mlade cure osjećaju kad shvate u kakvoj se situaciji nalaze? Tu sad dolazim do još jednog pitanja. Kakva je reakcija njihovih roditelja, obitelji, prijatelja, okoline? Nisu rijetke situacije da roditelji postanu posramljeni. Ne mogu vjerovat šta sve rade oni koje još smatraju djecom. Dijete će rodit dijete. Ljudi sa 30-40 godina nisu svi dobri roditelji, a kamoli netko tko je tek izašao iz puberteta.
Znam da tada dolazi i do dileme da li rodit ili ne? Upravo takva mišljenja sam čula u slučaju djevojke čiju sam priču navela. Mislim da usprkos svemu ne smijemo nikome uskratit pravo na život. Moram reć da nisam za pobačaj. Osim u slučaju silovanja jer tada smatram da osoba stvarno ima vlastito pravo da li će rodit dijete koje jednog dana može voljet, ali koje će vjerojatno gledat kao kopile nekog nasilnika i koje će ju vječno podsjećat na odvratne trenutke koje je doživjela. Takvo dijete nikada neće biti u potpunosti prihvaćeno ni voljeno. Bolje je bit nevidljiv, nitko i ništa…nego živjet bez ljubavi roditelja.
