Amin mela lle...=)

Hoću da me se ostavi na miru. Da me se ništa ne pita, a pogotovo ne kako sam. Jer nisam. Želim da me više nitko ne primjećuje, želim da mi se ne obraća, da me se ne tješi, da mi se ne govori da će biti u redu. Pogotovo želim da mi više nitko u životu ne kaže kako sam ja snažna. Toj osobi ću nešto slomiti. Želim da se ljudi prave da sam prozirna. Ne želim ničije savjete, ne zanima me što vi mislite ili što itko drugi misli, ne zanima što vi mislite da ja to mogu. OVO JE MOJ ŽIVOT. I želim da me se ostavi na miru jednom za svagda. Nemojte me voljeti, ja vas ne volim, ja vas mrzim. Ja ne volim nikoga jer ne volim sebe. Ne želim da ikome bude stalo do mene. Ne želim vaše bijedne pokušaje da me razveselite ili vaše debilne savjete kako će sve biti u redu. MAKNITE SE OD MENE! SVI! Ne podnosim vas! Nikoga ne podnosim. Idete mi užasno na živce, vi i vaši jadni mali savjeti i plitki životi. Ne volim vas. Daj shvatite da ću vas uvijek gledati s visoka jer mislim da ste svi jadni kreteni. Ne, ne volim vas. Ne volim nikoga. Nemam prijatelja i ne želim ih. Svi koji su mi to ikad bili više nisu. Ne želim s nikim razgovarati samo želim da se svi maknete od mene. Vi mi ništa ne značite da bi vam se morala opravdavati!!! Dosta mi je svega, dosta mi je svih vas. Dosta mi je debilnih razgovora i ubitačno dosadnih kava. Ne želim nikome objašnjavati kako sam i što sam time mislila. Jednostavno jesam. To se nikoga ne tiče osim mene. Ja sam stvorena da živim sama i da se nikome drugome ne moram objašnjavati. Ni ti ni nitko drugi neće nikada shvatiti i mene baš briga, ja ni tebe ni nikoga drugoga više ne volim. Ljubav ne postoji, bar ju ja nisam upoznala. Ja ne volim nikoga i želim da mene nitko ne voli. Želim da svi shvate kako sam odvratna i da se maknu od mene, želim da shvate kako sam sebična i da više nikad ne razgovaraju sa mnom. Meni to ionako ništa neće značiti. Ništa mi ne znači što netko misli o sebi. Ja si nikada neću ovo oprostiti, nikada. Ne želim da me voliš jer ja tebe nisam sposobna voljeti. Ja ne volim nikoga a najmanje sebe. Želim da ti, najvažniji od svih shvatiš kakva sam stvarno i da se makneš od mene. Molim te ostavi me. Makni se od mene zauvijek. Ne želim više biti s tobom. Želim da me se ostavi na miru. Ja nisam jaka, ja nisam dobra, ja te ne volim, ja ne znam kako voljeti i neću naučiti. Ne želim da me shvati, želim da me se samo ostavi na miru i da me se ništa ne pita. Da mi slučajno netko ne bi rekao da se držim i da će sve biti u redu i da sam jaka. SAMO SE MAKNITE OD MENE!!! Zlo mi je od svega! Zlo mi je od sebe same a zatim mi je zlo od svih vas. Pustite mene da budem sama i uživajte u svojim životima. Nemojte me voljeti jer ja vas neću nikada!!
Nikome nisam dužna objašnjavati što mislim i zašto to mislim. Daj se samo goni što dalje od mene. Ostavi me i nađi nekog drugoga. Ja ne želim da me voliš. I ako si toliko tvrdoglav da nećeš htjeti vidjeti kakva sam ja ću te natjerati da shvatiš. Ja ću te otjerati od sebe i natjerati ću te da me zamrziš. Nitko ne može tolko dugo trpiti uvrede kolko dugo ih ja mogu davati. Zato me ostavi! I nemoj me voljeti jer ja tebe neću nikada znati!!
Ja više nisam tvoja žena zmaj i više nikada to neću biti. Ja sam prestala biti ono tvoje čime sam se najviše ponosila i zbog čega sam se najljepše osjećala kad sam s tobom. I zato više ne želim biti s ikim. Ikad više. Jer nisam više žena zmaj...i neću to više ni biti...

And I feel nothing…not a thing…and I laugh and talk to people but still I don’t feel a thing…I guess something really did die that fucking day…and it sucks big time…I’m empty, totally empty, I feel like there’s no one in the whole world for me right now…but I haven’t cried either…and I’m very proud of myself because of that…I managed to control myself and not cry…haven’t cried for 6 days including today…but I’m still alone…and thou I promised I won’t be negative anymore I’m still sad…and alone…there aren’t much words to describe my state of mind…you simply need to be me or you need to be in this kind of situation, what I’d never wish my worst enemy(he knows:)
I met a nice person the other day…I really think she could be my friend and that made me happy for while, until I came home and found an empty heart…I like her a lot, she is so much like me and that is something so hard to find…I will work hard so this and work and whatever will be, will be, the future’s not ours to see(that’s a song from an old movie, can’t remember the name)…one might wonder why I’m write in English…well no special reason…I just like it…and since I usually think in English I might as well write my thoughts in it:)
Anyway, there is not much point in all this, just that I’m lonely and in need of somebody I love…and the one I do love is currently not available and that sucks big time…so here’s a message to all those who aren’t just having casual sex, don’t argue with your loved ones…learn on my mistakes…imagine…I will never be able to forgive myself for all the things I said and done…ever…and even thou he doesn’t hold it against me…I do…and I have to live with myself every single day, for 24 hours a day, and every second of that I am not forgiving myself…and I shouldn’t…I don’t deserve it…and no its not self-pity…its just my sarcasm…you know its so much fun…I’m using my own bitchty sarcasm against myself…its kinda cool…right now I’m not sure who’s winning.. .but I can tell you who’s gonna lose for sure :)
Have you ever got in a fight with yourself? And I don’ mean metaphorically, I mean quite literally? No, well you should try…it makes you feel really crazy…hehe…I really hit myself the other day…you see I was determined not to cry…and the stupid tears just kept coming, so I kinda slapped myself…yes I know, now you’re thinking oh my God she’s insane…and yes oh my God she IS insane, and she doesn’t care, she would really like her life back now….all of this is getting pretty dull…I just want to be happy…I want to have sex again and drink coffee (oh and yes, he isn’t allowed to drink coffee anymore so that’s kinda out of the picture, but what the heck a girl can dream can she?)
Sorry geys for bothering you with my mental issues…I really shall look for some kind of professional help…probably when I get pregnant…I think that’s the right time to find a shrink:)
I wish you all a very pleasant and idle Tuesday….and if by any chance should you in your daily routine stumble upon a blond chick cursing and screaming insults at innocent bystanders…know its me…and run like hell…
Love you a whole bunch and thanks for the good wishes…
And yes…BRUNO’S BACK…bwahahahahaha…
:) over and out…

Dosta mi je crne boje. Ne mogu više gledati u to crnilo oko sebe. Sve je crno. Ja sam crna.

Promijenila sam naslov bloga. Ne mislim na orgazam u seksualnom smislu. Onaj više nije imao smisla. Kakva jebena neobuzdana i divlja duša? Ma je moš mislit. Ja sam ko i svaki drugi čovjek, samo pasivni promatrač. Nit sam divlja nit sam posebna, ja sam samo jedno malo razmaženo derište koje obožava plakati i sažaljevati samu sebu jer ništa drugo ni ne zna. Zato je orgazam savršen za mene. To je sve što sam ustvari ikad htjela. Htjela sam samo sebi ugoditi, samo sebi osigurati da bude dobro i da budem sretna. Nikad nisam bila ni vjerna ni požrtvovna. Sve što sam ikad radila u " ime ljubavi" je da bi se bolje osjećala. Da bi moja guzica bila na toplom i sretna. Kakva žrtva, kakva ljubav? Sve sam samo zbog sebe radila a busala se u prsa kako sam dobra i požrtvovna. Fuj. Treba me biti sram. Kako sam tako dugo mogla biti takva licemjerna kuja. Toliko sam licemjerna da sam sama sebi lagala. Fuj. Jadno moje ogledalo koje se nagledalo mojih lažnih suza i tužnih pogleda. Samo sam na sebe uvijek mislila. Sve je uvijek bilo zbog mene. Ja sam jedno jadno odvratno prizemno biće. U potrazi za savršenim orgazmom...da sve uvijek kako bi sebi ugodila i kako bi ja imala taj slatki osjećaj svršavanja. Tolko sam jadna da nisam u stanju priznati da nikad ništa od toga nije ni bilo. Nema savršenog orgazma, bar ga nema za mene. Odvratna sam osoba, zla i grozna. Zlo mi je od same sebe. Kako sam mogla biti takva. I da mi ovako nešto užasno treba da napokon shvatila. Pa jel moja glupost ima granica??? Očito ne.

Samo bi sjedila i čekala da mi sve padne u krilo. Da sve bude savršeno. Nikad nisam htjela ići srednjim putem. Jebeni fatalist. Uvijek je bilo ili sve ili ništa. Kad sam imala sve htjela sam još, sad je ništa a šta bi sad?? Ha, pitam samu sebe. Odvratna kujo što bi sad?? Ni sad ne valja. Prokleto malo zanjovjetalo!!! Fuj...

Danas dok sam sjedila u onom hodniku nešto je umrlo u meni. Jedan dio mene je umro i mislim da se više nikad neće vratiti. Ne znam dal je to dobro ili nije. Ali danas dok sam sjedila u onom polumračnom hodniku grčevito držeći kišobran nešto je umrlo. Mislim da je umrla svaka nada da ću ikada više moći biti dijete. Nikad više neću biti dijete. Nikad više se neću moći tako ponašati. I dok sam tih 15 min koji su trajali zauvijek, gledala u onaj žuti štok s drvenom pločicom zamazanom bojom, umrla sam. I dok su te riječi odzvanjale u mojim ušima, i dok je njegov tihi skoro plačni glas zvonio u mojim ušima, ja sam umrla gledajući u prljavo žute zidove oko sebe.
I te grozne riječi. Kronična bolest...do kraja života...ne zna se uzrok...još barem 2 godine na tabletama dok se ne smiri a onda će se cijeli život ponavljati....kronična bolest...do kraja života...moraš paziti na prehranu...kronična bolest...do kraja života...stalne pretrage...kronična bolest...kad je rekla...ivane sinoć sam ležela u tvom krevetu ja sam gledala u drvenu pločicu zamazanu bijelom bojom i umrla...kad sam čula njegov promukli glas koji je stalno ponavljao da...ja sam umrla...i nisam plakala samo sam duboko disala i stiskala taj kišobran dok je ona ponavljala kronična bolest...do kraja života...moraš paziti na pretrage...ivane volim te...i dok je to ponavljala ja sam umrla...nisam ga ni u oči pogledala kad sam ga poljubila i nisam se htjela više ostati...htjela sam samo pobjeći...ali te dvije riječi su išle za mnom...kronična bolest...i dok je govorila o tome ja sam umrla...i kad me pitala jesam li dobro ja sam samo šutila...da sam jednu riječ rekla tako bi počela plakati da bi se ugušila u svojim suzama...kronična bolest..do kraja života...rekao je da mu se vrti od tih tableta...mršav je jako...kronična bolest...do kraja života...
...kad je rekla megi nam je tužna i kad me primio za ruku i pogledao me sa svojim predivnim okicama...ja sam umrla gledajući u drvenu pločicu zamazanu bijelom bojom...

Io sono piu stanca. Piu stanca di questa vita che non vuole essere quelo che io desdidero. Sono stanca di sempre essere trista e mai essere felice. Non mi ricordo quando era l'ultima volta quando ho sentito il mio amore ridere. Non mi ricordo, e noi supostamente abbiamo essere felice e contenti con la nosta amore. Lui ha il piu bello riso che ho mai sentito, questo riso era il ragione che io ero amorata in lui. E allora io sono il ragione perche lui non e felice. Tutto e la mia culpa.
Io non voglio niente impossibile, io solo vogilo di essere felice, di puo ridere con lui, di non essere mai trista. Sono questi cose tanto difficile di avere?
Non voglio essere stanca tutti il tempo. Perche ho abbastanza di non amare nessuno.
Non mi piace questa persone che io ho diventato. Una persone superba, amarezzata...


Ispričavam se na gramatičkim pogreškama koje vjerujem da sam napravila. Ako netko zna talijanski bolje od mene neka me slobodno ispravi. Ako ne kužite o čem je riječ pitajte makar ovo nije neki složeni talijanski i mislim da se kuži što je pisac htio reći.

+ update: 16.02.2007

Ovo će biti na hrvatskom jer trenutno teško slažem rečenice i na svom jeziku a kamoli na nekom stranom. Najjednostavnije rečeno osjećam se užasno. Mislim da nikad do sad nisam tako jako i tako puno plakala. Toliko sam jučer plakala da su mi popucale kapilare ispod očiju i da me zabolio bubreg. Ne znam valjda od stresa.
I razumijem ali opet ne mogu to prihvatiti. Sve bi uzela na sebe samo da on ne bude bolestan. Mene nije briga za mene, meni je jedino on važan. I nedostaje mi tako jako. Užasno. I ne znam kak da se ponašam, kako da hodam među ljudima. Žele me oraspoložiti ali čim uspiju ja se osjećam krivo jer znam da on negdje sam leži, usamljen i da ga ruka boli od transfuzije. I ne mogu se smijati. Ne želim se smijati, previše me boli da bi se ičemu veselila. Želim ga vidjeti više od svega a bojim se da neću moći to izdržati a ne želim da me vidi kako plačem. I moram kao biti snažna za oboje, kažu ali kako? Kad ne mogu ni sebe održati da ne padnem. I samo želim plakati a znam da nema smisla. I ni ne mogu više. Sad svaki put kad zaplačem počne mi se povraćati. Da od stresa očito. Nije mi ni do hrane, ni spavanja do ničega. I sad bi mi ljudi rekli da to nema smisla da se ne predajem. A ima smisla što mi se sve ovo događa? Ne što se njemu događa, on koji nije za ništa kriv. I kažu mi da će biti dobro, da je tamo da ga izlječe ali to ne briše ovaj nož koji mi je netko zabio u želudac. U konstantnom sam grču. Ne mogu se nikako opustiti. I trudim se ne misliti na nešto loše ali misli mi same bježe, a ja sam tolko slaba da ih nikako ne mogu zaustaviti.
I već 2 sata gledam u zid.

Mi smo otok. On i ja smo otok koji stoji sam za sebe i postoji neovisno o oceanu ljudi oko njega. Nekad su nas se ljudi doticali, više ne. Postali smo pošast. Meni odgovara. Njemu baš i ne. Ja sam se uživila u ulogu našeg otoka. On tu i tamo.
Otok fukncionira zajedno, neodvojivo jedno od drugoga. Ako je jedan dio otoka bolestan ili tužan i onaj drugi će poprimiti to. Ovaj otok ne može biti ono što treba biti bez ono dvoje ljudi koji ga sačinjavaju. I što da radim ja kad nema moga dijela. Kako da ja i dalje plutam bez pola svoga kopna. Tako ću potonuti...

Jednom sam pisala o svim malim čudnim sitnicama koje volim. Sad ću napraviti majeni popis stvarčica koje ne volim tj. onih svakodnevnih sitnica koje me izluđuju i koje me tjeraju da vrištim u sebi..heh:)
Ako nekoga zanima tu vam je taj postić
Daklem:
* ne podnosim semafore niti bilo kakve vrste redova u kojima moram čekati. Ako moram biti u nekom redu duže do 3 min poluludo i živčano odustajem od svega i psujući idem dalje
* mrzim kad prokleti zetovi ranije krenu a ja taman na vrijeme krenem od doma i zato kaj se njemu sprdnulo on krene 2 min ranije i ja onda mogu samo lijepo gledati kak bus odlazi
* ne volim kad mi se nepoznati ljudi obraćaju u busu, tramvaju ili općenito na cesti
* ne volim kad me se pita za smjer jer se onda sva zbunim i uvijek umjesto desno kažem lijevo i onda mi bude krivo jer znam da mi taj čovjek sad negdje psuje mater:)
* naprosto mrzim poplune i šlifere kad mi se onak zbotaju dok spavam i kad ih moram popravljati poslije. Sukladno s time užasno me živcira mijenjanje posteljine i slaganje kreveta općenito
* ne volim poledicu i snijeg jer sam užasno nespretna i uvijek se bojim da ću slomiti nešto
* ne volim vozače koje ne znaju što znači PJEŠAČKI PRIJELAZ
* strašno me iritira to što stalno balim i vučem nos i što nema nijedno godišnje doba kad nisam bolesna
* živcira me kad mi se kosa od vune naelektrizira i onda leti na sve strane
* najviše od svega ne podnosim gužve u prometu i kad mi se žuri UVIJEK bude gužva
* ne volim ljude koji nisu sposobni šaliti se na vlasiti račun ili ljude koje smatraju da su neke teme tabu
* ne volim nepristojne konobare i neuslužne prodavačice
* isto tako ne volim preuslužne prodavačice kad mi se nakaleme na vrat i stalno me pitaju izvolite kako mogu pomoći? pa za početak...MAKNI MI SE S PUTA!!
* ne volim kad me dedice u Konzumu čudno gledaju jer kupujem uloške ili ne daj bože kondome
* ne volim kad mi se netko obraća ujutro ili ako me pita kako sam mogla bi mu glavu skinuti s ramena. ujutro do 9 me se nipošto ne smije pitati kako sam
* ne volim to što su mi ruke stalno hladne i to me smeta kad moram grudnjak presvući jer su mi ruke toliko ledene da se ne mogu ni dotaknuti
* mrzim ljude koji misle da su face i superiorni i one koje nikad ne bi priznali da su u krivu čak i onda kad je OČITO
* živcira me kad dragi prebrzo svrši i sam se izvali zadovoljan a ja ležim i gledam u strop i mislim si da sam mogla bar još pol sata:(
* ne volim žene koje koriste one odvratne jeftine, ja ih zovem "bordelske" pafreme...takve žene u meni izazivaju gađenje
* užasno su mi smiješni muškarci koji imaju guzicu, onak onu žensku, ispupčenu..lol
* poludim kad mi se donese vreli nescafe ili bilo kakvo vrelo jelo i kad moram čekati da se ohladi
* naljutim se kad moram više od jednom ponoviti što sam rekla
* smeta mi kad moram objašnjavati šalu. ako nisi shvatio onda se bar pravi da jesi
* uđem u killing spri kad mi netko kasni na dogovoreni sastanak
* gade mi se masna jela, užasno
* ako me itko istinski želi naljutiti ili ako je izrazito suicidan nek bude u mojom blizni kad mi se komp zbloka...to je jedinstvena prilika kad možete vidjeti plavu curicu od metar 60 kako baca komp s balkona:)
* ne volim deziće na rolu, prihvatljivi su samo sprejevi
* živcira me kad mi se pas mota ispod nogu a meni se žuri
* poludim kad nikad ne mogu naći škarice, vječito ih tražim
* ne volim kad ne mogu povezati lice s imenom
* mrzim tjelesni, i sve profe iz tjelesnog do sad
* mrzim svoju profesoricu iz fizike

...ah i tako...ima toga još...ali iskreno i najviše od svega najviše me ljuti ono prvo, semafori i redovi...i šliferi...uhhh
heheh
:))