Amin mela lle...=)

Odlučila sam Idem živjeti u Portoriku. Želim brati šećernu trsku u polju i nositi košaru nad glavom, biti lijepa i prepanula i svako jutro zažaljeti dobro jutro svom 70 godišnjem susjedu Manuelu i njegovoj ženi, popričati par riječi s njima na španjolskom i malim seoskim putem krenuti u polje brati šećernu trsku. Želim tamo otvoriti maleni i jefitni dućan s mješovitom robom kojeg ću voditi zajedno sa svojom Ribicom. Prodavat ćemo sve od brašna do tepiha i tkanina. I djeca će najviše voljeti naš dućan jer će svaki put dobiti neku sitnicu besplatno. Želim imati malenu kućicu pokraj mora i ispred kuće bit će mala slatka plama a oko kuće niska smeđa drvena ograda i maleni pješčani putić koji će voditi do plaže. U dvorištu bit će okrugli drveni stol i 2 klupe na kojima ćemo provoditi večeri s našima novim prijateljima. Kuća će imati mali trijem na kojem će biti mreža za spavanja koju ćemo koristiti da u onim vrelim noćima kad ne možemo spavati da se opuštamo i pričamo. U našoj spavaćoj sobi bit će jedan starinski ormar i veliki krevet s baldahinom u kojem ćemo provesti mnoge besane tropske noći... Cijeli pod će biti obložen parketima i imat ćemo malenog psa kojeg ćemo nazvati Pico.
U slobodnim danima kupat ćemo se po cijele dane i izležavati se na suncu, Ribica će čitati na plaži i crkavati. Šetat ćemo po šumama i ja ću bježati od kukaca i vrištati. Kupit ćemo malenu barku i zamoliti nekog mještana da nas malo proveze po lokalnim otocima...

Aj aj aj aj aj Puerto Rico...

Jučer sam provela jedan jako lijepi dan. Već dugo nisam imala tako dobar dan. To su jednostavni "oni dani" kad se digneš savršene volje ujutro i to te drži cijeli dan i samo bi pričala, bez prestanka i smijala se. I bila sam takva cijeli dan. Dan je lijepo počeo...digla sam na vrijeme, učila sam za maturu, išla sam u Konzum po kaladont i novu četkicu za zube, pa sam još malo pisala to za maturu. Onda sam se lijepo obukla u svoju novu presavršenu minicu i svoje jepe čizmice...i baš sam si bila jako zgodna:)) I tak sva zgodnička sam se otišla na trg naći s Ribicom da odemo u kinu i na picu poslije ( baš onu pravu picu za jesti, ono sa z...hehe). Dok sam ga čekala smetlar na onom svom zelenom bicu mi se upucavao i kružio oko mene. Ja onak wtf??? Mislim oke znam zelene su mi čizme a to tvoje vozilo je isto zelene ali nemoj zaboga kružiti oko mene i smješkati mi se...i maknula sam skroz do sata tako da se nema više kuda voziti. Mislim Bože što će sve ti muški napraviti kad vide malo golih nogu...pa kaj je tu tak fascinantno? Svih ih imamo..znate noge..to je ono pomoću čega hodamo...:)

I onda je Jibi napokon došao, čak je došao 2 minute ranije..bila sam jako ponosna na njega..*blush* i otišli smo fino po karte i ja sam bila tako silno zabavna i duhovita cijelo vrijeme, baš sam si bila kul (ne nisam umišljena samo to mi se ne događa tak često pa kad se jednom u desetljeću dogodi volim to naglasiti). Filmek je baš bio super. Jibi i ja smo totalno fanatici kaj se tiče tog kina...i stvarno uvijek dobre filmove potrefimo. A poslije smo išli na picu tam di uvijek jedemo jer je fina i jeftina:)) A on i ja smo totalna socijala :)

Nakon toga smo otišli na kavicu i malo se putem hvatali i smijali i bilo je baš super. Ja to tak volim kad mi kliknemo...onda bi mogla poletjeti od sreće :))
Jura nam se pridružio na kavi(mrph) ali kako sam bila dobre volje čak sam imala strpljenja za njega. Naravno da je bio zaokupljen i da je trebao nekoga tko će mu pomoći i koga će poslije odjebati...ja nažalost nisam imala vremena pa je Jibi to uzeo na sebe kad ga on ionako voli još uvijek...

I tako...shvatila sam da previše toga uzimam pre preozibiljno i k srcu...i iako to nekad zna biti dobro u većini slučajeva nije jer se samo jadno osjećam...i drugi me čine ogorčenom a ne bi si takvo što smijela dopuštati...i neću više.
Svijet kakvog ja vidim samo je moj i koliko se god trudila ne mogu slijepome pokazati ono što očito ne može vidjeti. Onaj tko se ne želi malo potruditi da gleda dubinu u stvarima oko nas nije ni zaslužio da to vidi. Jedino što od mene može dobiti je moje sažaljenje jer ja znam da je svijet u mojim očima divan. I iako je često puta jako tužan i dalje je lijep jer sam sposobna vidjeti dalje i dublje od ovoga što me okružuje...jer ne gledam ograničeno..jer gledam bezgranično i bezvremenski...

Prvo mali disclaimer: * pisat ću u trećem licu jer mi je tako lakše nego generalizirati na sve ljude...Jura će biti moja mala metafora za sve takve tipove ovoga svijeta. Dat ćemo toj nekoj osobi ime Jura. Tko god da se zove Jura molim da se ne uvrijedi zbog upućenih riječi. To je samo izmišljeno ime koje mi je prvo palo na pamet...dakle Jura.*

Recimo da je Jura totalni debil...e sad što bi to moglo značiti? Pa ovako recimo da je Jura osoba koja nije sposobna držati se izrečenog mišljenja do kraja te rečenice, recimo da je Jura apsolutno i potpuno nedosljedan i da moja akvarijska ribica ima veće poštovanje prema izrečenim stavovima ( s tim da ribe imaju pamćenje od trajanja 3 sekunde.) Recimo da se Jura jakooo voli prijetiti i praviti važan, da voli glumiti da ima kontrolu nad svime i svima, da misli da je jedna njegova riječ dovoljna da obični smrtnik padne ničice i pokloni se našem dragom Juri. Jura se voli busati u prsa kako je pametan i odrastao, zreo i takve pizdarije. Stvarna istina je da je Jura obično, preplašeno malo dijete u tijelu muškarca. Recimo da moja 10 godišnja susjeda ima bolje izgrađene stavove o svijetu, ljubavi i ljudima nego on. I sve bi to bilo donekle prihvatljivo jer svatko ima svoje mane, svatko ima nešto iritantno što radi kad se boji, ali Jura se toliko mora praviti važan. Jer on je bogomdan da ponižava nas male smrtnike i upravlja našim malim bezvrijednim životima...a nije u stanju vlastiti život spasiti. Juri su ljudi prijatelji samo dok ima neke konkretne koristi od njih. Čim čovjek nije više tako koristan Jura ga odbaci i nađe si novu igračku.
Ne Jura nije oličenje Sotone, on ima svojih dobrih strana o kojima iz principa neću pisati, jer ovo nije takav post. Jura je samo prokleto nesiguran i neizgrađen....što mene neopisivo ljuti..da...uuuhhh

E sad...recimo da ja takvo što ne podnosim i da jednostavno izludim kad mi netko tako mijenja mišljenja kako diše. Ja se naprosto izbezumim i želim pobiti i Juru i cijeli svijet. Mislim daj više odrasti!!! Shvati da nisi car ovoga svijeta!!! Molim daj na barem 15 minuta zastupaj svoje mišljenje. I prestani se već jednom prijetiti jer nitko te se stvarno ne boji, samo si smiješan i jadan!!! Možda bi bilo lakše da ti nacrtam ali ni onda me ne uspio pohvatati jer si tolko zaokupljen sobom da ne vidiš dalje od tog svog malog bezvrijednog nosa!!! I bilo bi stvarno zdravo za moje živce kad bi barem jedan dan ostao pri svojem mišljenju, obećanju ili dogovoru!!!

Nekad bi htjela ogromnu palicu da iz sve snage zamahnem prema Jurinoj glavi. I poslije toga željela bi se samo odšetati i ostaviti Juru da crkava sam. Taj nekad je sad recimo...*mrph*

Uhhh...sad se malo lakše osjećam, ispucano...
Ali ipak...

Ima li tko za posuditi bejzbolsku palicu?

Hmmm, uručena mi je štafeta od strane moje kolegice blogerice Loši dodir:)
Dakle 5 stvari o meni koje nitko ne zna...

1. Pila sam na dudu sve do 5 razreda osnovne, što bi značilo do svoje 11 godine života. Hehe što da kažem, bila sam bakina maza. I to bome, VELIKA maza...

2. Obožavam kockice. Kokcaste stvari me smiruju i daju mi osjećaj reda, smisla i sigurnosti. Najviše volim crtati kockice kad mi je dosadno. I naprosto sam svisnula od sreće kad sam si našla cipelice s kockicama:))

3. Jednostvano ne podnosim kad nekome posudim svoju bilježnicu i kad taj netko ide s prstima po slovima i tako mi sve razmrlja i sve onda bude puno crnih mrlja. Onda uđem u shizofrenični napadaj..hihi:)

4. Volim bol. Ali samo na određene načine, na određenim mjestima i od određenih ljudi. Nekad si volim sama nanositi bol ali samo do te granice kad mi paše. I inače imam dosta veliku toleranciju na bol, fizičku naravno:)

5. Obožavam ogledala i bilo što u čemu se mogu vidjeti. Moja velika želja bi bila imati sobu cijelu obloženu ogledalima tako da se mogu gledati dok se sekasam s dragim. Tako da mogu gledati nas. *kinky giggle*


...Štafetu uručujem:)
Galatea
Krhka
Achtung baby
Princess of darkness
Dany 16

Sretna sam. Zato što sam tu:) I zato što imam njega...

Prije otprilike pola minute sam sjedila na krevetu u svojoj sobi i taman je na otvorenom počela svirati pjesma od RHCP-a, Snow hey oh..evo još čujem zadnje stihove iz sobe dok pišem ovo...
I sjedila sam i gledala u svoju malu crvenu ribicu u velikom okruglom akvariju na vrhu ormarića, lijepi aranžman na stolu, sušilicu punu veša, sliku balerine na zidu...
...i osjetila sam se usamljeno....
...unatoč tome što sam upravo 5 sati bila vani, na dvije kave, u Mc Donaldsu na Mc Chickenu, u kinu na dvostanom filmu...
...i felt lonely...
...dunno why...