Refleksija
Što dalje idemo s ovim bendom i što više sviramo, shvaćam koliko to meni zapravo znači. Shvaćam da sam u jednom trenutku , ni sam neznam ni kad ni kako ni zašto, zavolio ovu dvojicu majmuna i da smo postali obitelj... Naravno, postoje svađe, neslaganja, prepirke, ali u kojoj obitelji ih nema?
Svijet, ili bar naš mali dio svijeta bi bio potpuno drukčiji da se ne poznamo... Usudim se čak reć dosadan, monoton i nezanimljiv... Na ovom pustom otoku jedino je taj bend: muzika, ali više oni dva ono što me tjeraju naprijed... Oni koji me poznaju sad će pitat: samo oni dva? A da nisi nekoga zaboravio? Ja ću samo uzvratit Dinkovom uzrečicom: Bro's behore ho's...Ima još jedna bitna karika koja me tjera naprijed, ali sad pričam o njima...U mjesec dana smo mi tri uspjeli tri gaže složit... Više nego većina rapskih bendova zajedno u godinu dana...A zašto? Zato jer nas nije briga za male greškice, nedostatak opreme (pogotovo vokal pojačala koje i danas će bit slabo...) i neiskustvo nastupanja u javnosti... Jedino što nam je bitno je želja! Želja da nas čuju, da nas prepoznaju, jednom čak i poštuju... A negdje se mora počet da bi se do toga došlo... I što se prije počne, bolje! Ovim se želim obratit i svim ostalim bendovima... Neka vas ništa ne sprečava. Svirajte, nastupajte, volite to što radite... I ako to stvarno želite, slava će doć...Bar ja u to vjerujem...
I tako dok razmišljam o ovim stvarima, upitam se: kako ćemo mi uspjet? U Hrvatskoj teško, na Rabu nikako... Bit će potrebna odricanja, putovanja, muke, mjeseci daleko od doma samo da nas čuju posvuda, po cijelom svijetu... I možda nam se posreći... Ali to je manje bitno... Slava, novac, sve je to lijepo, ali najljepše je kad radiš nešto što voliš... Većini je cilj završiti faks, naći monoton posao i cijeli život kukat da im je dosadno... Ja to ne želim! Ja želim ovo! Ja želim bend! Ja želim muziku! Nazovite me budalom, ali što će mi sve škole svijeta ako sam nesretan... Potrudit ću se završit faks, naravno... Ali mi nikad neće bit na prvom mjestu! Ova dva majmuna oće... I zato je vrijeme da se dignemo i krenemo, pokrenemo ovaj bend prije nego bude prekasno... Počeli smo u redu... Slijede nastavci!
