savršena prepreka

...i tako već petnaest godina.
Zaboravim na nju ali me uvijek nekako nađe.
Taman kad pomislim da sam se iskupila za sve svoje grijehe evo nje opet.
Javlja mi se u različitim oblicima.
Nekad u pjesmi, nekad u liku neke osobe, nekad u maglovitom danu koji me podsjeti na prošlost...
Ovaj put sam ju sama izazvala. Mislila sam da sam već postala imuna na nju. Krivo. Na ljubav se nikada ne postaje imun. Nikako mi to nije trebalo baš sada kada imam toliko stvari za riješiti. Uvijek me povuče natrag. Postajem ranjiva, plačljiva, zatvorim se u sebe. Inače, kada mi je teško pomaže mi razgovor sa dragom osobom. U ovom slučaju ne želim razgovarati. Želim vrijeme vratiti unatrag i napraviti samo jednu jedinu stvar drugačije. Nadala sam se da ću se s godinama opametiti i shvatiti da je to nemoguće. No, što sam starija to sam izgleda gluplja i sve češće posežem za prošlosti.
A gdje je ona sada?
Tko zna?
Mogu li je vratiti?
Mogu li je barem nadomjestiti nečim ili nekim drugim?
Zašto ne bi mogla?
Pa mudri ljudi kažu da ništa nije nemoguće....