savršena prepreka

Dođem jučer, mrtva umorna doma i nisam se još niti skinula kad začujem:
Gospođa mama, javite se na blagajnu!
HA???!!!
Nekakav čudan glasić dolazi iz dječje sobe. Odjurim pogledati i kad tamo gle čuda! Sinek je od bakice i dedeka dobil kasu koja ne samo da izgleda ko prava već ima i pravi pravcati mikrofon sa zvučnikom!!!!
Ima i onu spravicu za očitavanje barcoda koja bipka bip,bip,bip kad stisneš nekakav gumbić..Pa onda novčeki u ladici koje se sumanuto otvori kad opet stisneš neki drugi gumbić. Zapravo se takvom silinom otvori da te pošteno opali po ruci ak ju na vrijeme ne makneš…Pride je još dobil i malu „potrošačku“ košaricu u kojoj ima ama baš svega! Riblja konzervica, ketchup, mlijekeco….No, ono što je njega najviše razveselilo je svakako mikrofon!
Za razliku od njega, tatek i ja smo napola ludi od mikrofona.
Kuhajući navečer ručak za danas svako malo sam morala dotrčati u sobu jer su mi bili upućeni pozivi od strane malog blagajnika…
Prodavao nam je sve što mu se našlo pri ruci, a sve je koštalo „sedamnjs“ kuna. Nije se dao zbuniti čak niti kad sam ga pitala da li mogu platiti karticom.

Još i sad mi odzvanja u ušima njegov glasić prek mikrofona…
Gospođa mama, vratite se, zaboravili ste četku za WC!
Gospon tata, ne držimo cigarete, hoćete umjesto cigareta pelene?

Ohrabrim se jučer i nakon dugo vremena nagovori me dragi (zvani dragec), da obučem minicu. Budući je prilika bila jedinstvena, nisam ga mogla odbiti. Naime, ničim izazvan, izveo me u šetnju meni najdražim trgovačkim centrom! Posle sam ja skontala kaj je bio pravi razlog za to al o tome nekom drugom prilikom. Moje najmanje djetešce inače nije od one djece koja vole da ih se nosi ali je eto ovaj put, izrazio želju da ga baš ja nosim do auta. Kad smo se napokon potrpali i krenuli ja sva važna sjedim i povlačim minicu prema dolje jer mi se kad sam sjela digla do jelte, ovaj , da.
I gledam ja u te svoje nogice, ko da ih prvi puta vidim i spazim nešto me bacilo u očaj…odmah iznad koljena dve rupe na čarapi. O Bože! Zašto baš ja?!? Nije ih bilo kad smo kretali. Dakle, jedini „krivac“ za to može biti moj sinek i njegove cipelice na čičak…
Kaj sad? Već smo dosta odmakli od doma i nije nam se dalo vraćati. Osim toga dragec bi se vrlo lako mogel i predomisliti da ipak ne idemo u šetnju ak se sad vratimo doma. Mislim, imam ja uvijek u torbi jedne rezervne čarape..ali crne, a ove koje su pukle su smeđe!
Tješi me Dragec: Pa ionak imaš crnu jaknu, crnu trobu, crne čizme, crnu dušu…, presvuci se.
Gdje da se presvučem?
On će: Pa u autu!
Nije me trebal dugo nagovarati.
Skinem se ja i umjesto da sam si pripremila čarape sad ih tek trebam pronaći u torbetini…
Ko „naručeno“ pali se crveno svjetlo na semaforu. U isto vrijeme u desnoj traci do nas, staje šleper.
Ja u gaćama sjedim i pokušavam gole noge pokriti rukama…Ne osuđujem se niti pogledati prema vozaču kamiona…
Uza sve to sinek sa zadnjeg sjedala potpiruje vatru pitanjima: Mama, kaj radiš? Mama ,zakaj se skidaš? Mama, zakaj si gola? Mama, kaj ti nije hladno? Mama, kaj ti je? Mama zakaj ovaj striček iz kamiona trubi?!?!?!?!?!?

Pouka: Nikad, ali stvarno nikad ne kupujte djetetu cipele sa čičkom!

U ljubavi ne postoje pravila. Možemo pokušavati pridržavati se priručnika, vladati svojim srcem, izraditi strategiju ponašanja – ali sve su to koještarije.
Srce odlučuje i to je ono što jedino i važi.
Svi smo mi to već iskusili u životu.
Svi smo mi u nekom trenutku govorili kroz suze:“patim zbog jedne ljubavi koja ne zavređuje moju patnju…“.
Patimo onda kada smatramo da pružamo više nego što primamo.
Patimo zato što naša ljubav nije prepoznatljiva.
Patimo jer ne uspijevamo nametnuti svoja pravila.

Svaka žena, ako je imalo osjetljiva, umije čitati iz očiju zaljubljenog čovjeka. Čak i onda kada ta ljubav izgleda besmislena, čak i onda kada se pojavi u pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu…

A vi?
Jeste li vi zaljubljeni?

Ja jesam….jer zaljubljene žene nikada ne stare.

Ja sam strašna mama pokemonka koja ima jedinstven napad. Napadam PUSAMA! Kad poludim moja dječica se sakriju po svim mogućim i nemogućim rupama u stanu. Ali njihova sudbina je zapečaćena. Najgore je ovom najmanjem jer on se jadan sakrije i viče: Mama, tu sam! Naravno da njega napadnem prvoga i izljubim ga od glave do pete. Onda trčim dalje po stanu dok ne nađe ovo dvoje velikih. Oni se pokušavaju obraniti ali bezuspješno. U trenu su zarobljeni i podliježu pred silnim pusama…Iako mi je kćer skoro viša od mene jednostavno je nemoćna kad ju poljubim u vrat. Toliko joj je to smiješno da pada na pod i tada mi je pobjeda zajamčena. Srednji sin je najdostojniji protivnik..On je razradio strategiju obrane ali ga je odao mlađi brat….Sakrio se na balkon i zatvorio vrata izvana riskirajući ozebline…Premro je od straha kad sam prislonila usnice na staklo..znao je da mu je bolje da se preda…Uslijedila je strašna kazna…Morao je mirno ležati i trpiti moje puse kojih je bilo posvuda…po okecima, uhekima, dlanovima, prstićima, vratu, bušici…

I tako…
Moja djeca imaju „noćne i dnevne more“..
Požalili su mi se da će zvati hrabri telefon i prijaviti me…
Upitah ih: A na što ćete se žaliti?
Kažu oni: Na mamu pokemonku koja napada pusama do iznemoglosti!

Pa si sad vi mislite…..

I tako…Kao što bi zimu rado prespavala, tako bi proljeće rado preskočila…
U mene ulaze neki nemiri..
Prije sam mislila da je to zbog mladosti, a sada…Sad se osjećam ko ocvala ruža koja bi silom htjela ponovo propupati. Nemojte mi sada cvrkutati o tome kak sam ja još mlada, lijepa, kak je cijeli život predamnom…Pa imam ja doma ogledalo, a imam i kalendar i sat…a on neumorno otkucava: tik-tak, tik-tak…
I što shvatim svako proljeće?
Budući, meni godina, zapravo započne tek s dolaskom proljeća, svaki put se ponovo moram pomiriti s činjenicom da se nisam makla s one iste točke na kojoj sam stajala prošlog i pretprošlog i pretpretprošlog proljeća…Ja se nisam makla, a godine su prošle…
I proći će i ova.
I doći će i slijedeće proljeće.
I što će mi donijeti?
Nove nemire i želje za promjenom…
Znam da sam si sama za to kriva…znam da je i ovo što sada imam bio samo moj izbor…znam da moram biti sretna što imam to što imam…i baš zato bi htjela preskočiti proljeće…htjela bi da me zaobiđu nemiri..nemam više snage za njih…

Evo mene opet na jednoj od mojih najdražih tema. Muškarci, ali ovaj put o tome kako mirišu.
Ne, neću vam sada pisati o onim odvratnim iznimkama kad spomenute jedinke bazde po bilo čemu. Oš po alkoholu, oš po znoju, oš po …Uf, ovo neće biti smrdljivi već mirišljavi post.
Zapravo ne znam koji mi je miris draži…
Onaj svježe obrijanog, svježe otuširanog, svježe namirisanog, sve to skupa ili jednostavno muškarca koji miriše po sebi…
Netko ljude pamti po izgledu, netko po boji glasa, netko po imenu, a ja po mirisu (valjda je to zbog veličine nosa!).
Ujutro u uredu, ne moram niti dignuti glavu kad koji od mojih kolega uđe u ured jer kad prođe ispred mog stola po mirisu znam koji je…
To ne znači da iti jedan od njih u meni probudi bilo kakve instinkte vezane uz požudu već jednostavno prepoznajem njihov miris…
Npr. jedan od mojih kolega uvijek miriše po omekšivaču za veš…Zatim, jedan koristi razna eterična ulja i uvijek miriše po lavandi…Drugi pak , vjerovali ili ne, još uvijek koristi „Brut“…Kad stojim kraj njega uvijek se sjetim svoje osnovne škole i dečeca koji su se tamo negdje u sedmom, osmom razredu pčeli zalijevati s tim parfemom…
Ista stvar mi se događa i kod muškaraca koje susrećem na cesti, u dućanu, kafiću…Ako mi se dopadne miris bilo kojeg od njih, odmah ću ga po tome i zapamtiti…
Često mi se dešava i obrnuta stvar. Kad osjetim neki miris povezujem ga sa određenim muškarcem.
Naravno da sam i tu razradila čitavu kategorizaciju već prema tome kako koji miriše…
Ali to je nešto s čime vas neću zamarati jer o ukusima ne treba raspravljati…
Oni koji mirišu meni možda drugima smrde…i obrnuto

Image Hosted by ImageShack.us
Što prvo pogledate na muškarcu?
Ja ruke.
I nikad, ali stvarno nikad se nisam prevarila u procjeni muškarca na osnovu njegovih ruku.
Gotovo da isto vrijedi i za žene ali one su u maloj prednosti s obzirom na svu silu kozmetičko-manikurskih pomagala iako njih mogu koristiti i muškarci.
Dakle, muške ruke.
Toliko sam opsjednuta muškim rukama da sam razvila čitavu malu teoriju o tome kakve ruke volim ,a kakve ne volim, iz čega naravno proizlazi i to, koji će mi se muškarac dopasti, a koji neće…
Pri tome sam odredila i različite kategorije u koje svrstavam muškarce s ovakvim ili onakvim rukama…
Pa tako, nikako ne mogu provariti muškarce koji grizu nokte. Ne samo da su im prsti ružni već su to uglavnom debeli muškarci i najčešće ćelavi.
Zatim, ne podnosim kad na malom prstu imaju dugačak nokat. Tu im ne bi pomoglo niti to, da su u svemu drugom zadovoljili moje kriterije. Takvi se mogu odmah udaljiti od mene.
Dugo mi je trebalo da se pomirim sa činjenicom da ne mogu svi imati prekrasne dugačke prste i lijep pravilan oblik nokta. Zato sam smanjila kriterije i prihvaćam da postoje i malo (ali sasvim malo) kraći prsti i ne baš posve pravilan oblik nokta. Takvi muškarci su uglavnom uredni tipovi koji voze male sportske aute, imaju kratku kosu i malo su nižeg rasta.
Da vam ne bi sada duljila jer o tome bi stvarno mogla doktorat napisat, brzo ću preći na meni najdražu kategoriju, a to su naravno, muškarci koji imaju lijepe dugačke prste, dlakavu podlakticu, čije ruke zapravo podsjećaju na lopovske. Ti muškarci uvijek fino mirišu, inteligentni su, pedantni, pomalo zaljubljeni u sebe, višeg rasta, vole velike, brze aute… To su jednostavno muškarci po mom ukusu…
Obožavam vidjeti kako muškarac takvih ruku drži npr. malo dijete. To djetešce se jednostavno izgubi u tim rukama. E, tako se i ja volim izgubiti u muškim rukama.

Mmmm…kako ja volim muške ruke…..



# - 07:48 - Gukni golube (27) - Prazno slovo na papiru - # Goldeneye: zanimljivo! meni je Goldica rekla, znaš li na što sam prvo pala kod tebe, na ruke. eh vi žene tko bi vas znao (03.03.2006. 08:11)
# fizikalac: još ako je pekar u pitanju,,oni imaju čvrste ruke,razgibane,,umjetničke,,no na meni kao muškiću nije da sudim,jer muške ruke me ne zanimaju,,no poneki ženski dio... (03.03.2006. 08:36)
# pandalavanda: meni je jedini uvjet da dečko ima dlakavije ruke od mene... (03.03.2006. 08:37)
# izgubljena: netko ruke, netko zube...ja gledam način na koji se kreće... (03.03.2006. 08:38)
# Kljun: poslati ću ti fotku mojih ruku, pa ti reci u kojoj sam kategoriji... neka znam... (03.03.2006. 08:42)
# LadyK4rMy: ja ne znam što točno prvo gledam, ali definitivno su mi ruke na vodećim pozicijama. Mislim da ipak prije gledam facu. I sklad tijela. Ali stvarno nisam sigurna. Jer uvijek nekako gledam ukupni dojam. a tek onda detalje. (03.03.2006. 08:47)
# jibica: Najgore mi je kad imaju crnoga ispod noktiju.... odmah mi bude zlo i od same pomisli da me takvim rukama taknu.... :)) (03.03.2006. 08:52)
# vakuum: jedno je sigurno.. sad svi muškarci koji čitaju ovaj post proučavaju svoje ruke :))) (03.03.2006. 09:03)
# TheLittleone: Ja isto volim lijepe muške ruke, ali ne dlakave... Kad vidim lijepo oblikovane ruke (ne premišićave) koje nisu dlakave, pa još ako ima finu kožu, malo preplanulu....mljac! (03.03.2006. 09:49)
# veseli gajo: kakve su moje ruke? (03.03.2006. 09:55)
# pozoy: malo ti baš ne štimaju tipovi osoba koje povezuješ s određenim vrstama ruku...al neću ti rušit iluziju...;-))) (03.03.2006. 11:27)
# lu-lu: I ja sam razvila teoriju o muškim rukama , ali i rukovanju (03.03.2006. 11:28)
# chewbakkka: je je, i meni su ruke jako bitne..nemam se nikad nisam mogla zamisliti s nekom kome je palac na ruci debel ko na nogi! mislim nije čovek kriv al...fuuuuuj...hajd, imah sreće pa mužjak ima baš onak ruke kak se šika (03.03.2006. 11:59)
# Mam@PsP/Moj Demijan: Da, i ja patim na ruke, a moj dragi me i uspio pridobiti na račun njegovih ruku i upornosti. Velike snažne ruke (kak neće bit velike i snažne kad svira to što svira?), dugi pravilni prsti, nokti, ovisno o raspoloženju, no nikada dugi. Zaljubih se u čovijeka s predivnim rukama, no ima i on drugih dobrih osobina, no ruke su ruke... (03.03.2006. 11:59)
# coco: čudo si, kao moja frendica, ona kaže "prvo što na muškarcu zamjetim su ruke", na osnovu toga odlučuje što dalje... krasan opis ruku, ono sažeto nevjerovatnom malom količinom riječi... uživaj i pozdrav!!! (03.03.2006. 12:07)
# almost Poznata: fino....a što mrzim isto ko i ti onaj dugi nokat na malom prstu....fuj (03.03.2006. 13:55)
# poetesa: njegove ruke oko mene koki :) ali, ne padam na ruke, ni na noge, ni na lice, već na ono nešto što se na svjesnoj razini objasniti ne može.. lijep pozdrav :) (03.03.2006. 14:54)
# pegy: Majko mila, što si ovo detaljno razradila. :)))) Sama nikad nisam bila neki tip od muških ruku (bar ne u vizualnom smislu :))), nisam zapravo primjećivala to na njima. Iako je jedna moja prijateljica baš kao i ti uvijek spominjala upravo to. A onda ... desilo mi se jednom da sam vidjela toliko ružne, ali baš JAKO ružne muške ruke (zapravo prste i nokte) da mi je došlo skoro da povraćam. Nisu to bile prljave ruke, nego nešto što valjda dobiješ rođenjem (+ izgriženi nokti). Uglavnom, odonda ipak malo pogledam. :)) (03.03.2006. 15:01)
# Plava Zvjezdica: a kako ja volim volim stiskavac, kad me zagrli i kad mi je to trenutno sve što postoji (03.03.2006. 15:17)
# malena_1309: eh,meni je sad predaleko i ovih pola sata da dočekam svoj par takvih:) (03.03.2006. 15:22)
# blond lady: nadam se da si ti nasla muskarca sa takvim rukama i da uzivas u njegovim rukama :) (03.03.2006. 16:23)
# veseli gajo: pozdrav, ma gdje bila (04.03.2006. 11:03)
# lolina: ne obraćam baš pažnju na ruke ali mi je ružno ako muško ima male ženskaste ručice, takvi tipovi djeluju mi nekako ljigavo...moj muž ima šape ko zidar;)) (04.03.2006. 11:12)
# vagabund: Mene muške ruke uopće ne fasciniraju, ali tko zna što nosi novi dan :) Šala Ante, šala, rađe bi se udala :) Rijetko sam čuo glas, a kamoli došao do ruku :) Tko uopće čuje što pjeva, ali što je dobra u toj crvenoj haljini, mrak :) (04.03.2006. 16:42)
# Da_Vinci: pa što će ti muškarac bez nokta od 5 cm na malom prstu?! kako očekuješ da ti takav popravi fen u krucijalnom trenutku, dok su mu svi odvijači ostali u automobilu? :))) (04.03.2006. 18:43)
# samb_a: jep...moj najljepši i najpametniji ima jake ruke, malih zdepastih prstiju, koje mi se nisu sviđale, ali...kroz godine sam naučila da lopovski prsti znaju slagati i povrijediti, a ovi mali gadni znaju biti vijerni i oslinac kada ti treba...pouka : ne čini prst čovjeka ;) )) (04.03.2006. 19:36)
# Rib@rnica: Nisam nikada mislio o tome,i nebih ništa rekao,ali pozdrav i pusu to mogu uvijek ostaviti...Franc (04.03.2006. 21:35)