Nebrojeno sam puta pročitao stereotipne izjave starleta sa duplerica i misica o njihovom idealnom tipu muškarca koji bi ih trebao osvojiti, i čini mi se da su stvarno u pravu oni koji tvrde da žene ne znaju što žele. Uglavnom se sve svodi na isto:
Pa, važno je da uvijek bude tu za mene, da mi pomaže. Važno mi je da bude pametan, dobro obrazovan, duhovit i da me zna nasmijati. Vazno mi je da nađem frajera na kojeg se uvijek mogu osloniti, u kojeg uvijek mogu imati povjerenja, koji mi nikada nece lagati. Nadam se da ću naći nekoga tko će biti dobar u krevetu, koji će uzivati voditi ljubav sa mnom. Važno mi je da se ova četvorica međusobno ne poznaju:) (ovo je kineska fora, pa ću malo analizirati).

1. Važno je da bude uvijek uz mene i da mi pomaže- bulšit, muškarac koji je uvijek tu kad nju zasvrbi, ima jako malu vrijednost u njenim očima i najčešće ga percipira kao prijatelja i rame za plakanje. Ono što zbilja žene vole upravo je suprotno, a to je da muškarac ode i vrati se bez objašnjenja. Zajedničko je svim junacima ljubavnih romana i filmova koje žene gutaju da su neuhvatljivi i imaju neku misiju koja je središte njihovog zanimanja, znači, žena nije središte njegovog svijeta. Kad ju junak iznenada ostavi zbog misije, na scenu stupa spomenuto rame za plakanje, znači neki brižan i osjećajan tip u kojem ne vidi objekt želje. Zato je danas među ženama (pogotovu ove što se furaju na seks i grad) vrlo trendi imati gay prijatelja koji će je moći saslušati. Zašto je to tako? Zato jer za ženu predstavlja izazov upravo to što kod tog junaka njegova glavna pažnja nije fokusirana na nju, nego na nešto drugo, i njenom egu predstavlja izazov preusmjeravanje te pažnje na nju. S druge strane ovog brižnog tipa vidi samo kao amorfnu masu bez vlastitog ega koji je uvijek tu za nju. Osim ženskog ega, razlog zašto je tip usmjeren na akciju privlačan leži u tome da ga ženska podsvijest doživljava kao nekadašnjeg lovca-hranitelja iz prvobitne zajednice, koji je odlazio i dolazio bez objašnjenja. Ženama je čak i fizički najprivlačniji lik koji građom podsjeća na nekadašnje lovce (širi gornji dio, uži donji, ne predebeo da ne izgubi na okretnosti itd.). Ovo sve ne znači da ženama ne treba poklanjati pažnju, no prije toga je bitno da muškarac pokaže autoritet ili barem neovisnost, a ne da joj poklanja pažnju iz inferiorne pozicije jer onda djeluje patetično. Dokaz za ovo? Koliko puta ste vidjeli da muškarac tuče ženu, a ona mu je i dalje beskrajno odana. Ostaviti će ga tek kad joj život dovede u opasnost. Žena će se između lošeg i dobrog dečka opredijeliti za lošeg jer joj predstavlja izazov pretvoriti lošeg u dobrog, tj. onog kojeg nije htjela. Paradox? Yep.

2. Važno mi je da bude pametan, dobro obrazovan, duhovit i da me zna nasmijati-još jedna diskutabilna izjava. Pametan i dobro obrazovan-činjenica je da ženi možeš savršeno racionalno objasniti način rada npr. jezgre termonuklearne centrale, a da će te ona svo vrijeme blijedo gledati i smatrati te u najmanju ruku čudnim i dosadnim. Čak i tema koja nju zanima neće joj biti zanimljiva ako joj se ispriča suhoparnim činjenicama i argumentima koji će više aktivirati lijevu stranu mozga, makar oni bili savršeno točni. Ono što ih može zaintrigirati i uzbuditi su pričice sa puno opisnih pridjeva i metafora, koje će im zagolicati desnu stranu mozga koja je zadužena za emocije i one će takvog muškarca držati za "pametnog", dok će onog istinski pametnog smatrati u nezanimljivim (Čisto sumnjam da su Einstein ili Tesla izazivali komentare kod žena tipa "joj, kak je on pametan". Pa i čirslidersice u američkim filmovima hodaju uglavnom sa sportašima, a nisam baš vidio da se pale na geekove, nurdove i ostale pametne cvikeraše). Muškarci i žene će se rijetko usuglasiti oko toga koliko je netko pametan. Žena će za muškarca za kojeg muškarci kažu da je pametan najčešće reći da je naporan, dok će muškarci za onog muškarca koji je ženama pametan reći da je ljigavac. Ovog tipa sa lijepom pričom žene povezuju sa nekadašnjim koji je ostajao sa ženama u prvobitnoj zajednici, i koji se, pošto je bio okružen ženama, naučio izražavati na suptilan način, te je kao takav imao svoje adute.
Duhovit i da me zna nasmijati-polovično točno, humor je dobar u razbijanju ženskog obrambenog garda, no to nije ono što će je vezati ili uzbuditi. Dapače, muškarac koji stalno želi nasmijati i biti zabavan i ugodan, podilazi ženi i narušava svoj integritet, što ga nikako ne čini privlačnim, pa će takvog muškarca (ukoliko on ne pokaže nešto još uz humor) žena početi percipirati samo kao ugodnog prijatelja.

3. Vazno mi je da nađem frajera na kojeg se uvijek mogu osloniti, u kojeg uvijek mogu imati povjerenja, koji mi nikada nece lagati-ovo prvo je već objašnjeno, samo treba nadodati da ne bi bilo zabune. Žena voli osjetiti da je muškarac snažniji od nje i da se može na njega osloniti, ali još će ga više željeti ako je on nekad nedostupan. Ove druge dvije rečenice impliciraju da bi frajer trebao biti iskren, što je opet samo polovično točno. Iskrenost je bitna jer je nužna za povezivanje dviju osoba, ali što se događa ako je frajer potpuno iskren? Okrutno, ali istinito, žena ubrzo izgubi zanimanje za takvog tipa jer takav gubi na jednom elementu koji žene vole-mističnosti i nedokučivosti. Za njih predstavlja izazov otkrivati i pridobijati taj dio koji je muškarac zadržao za sebe. Neke su u tome pravi mazohisti i uvijek se vraćaju onome muškarcu koji ih stalno laže i obmanjuje. Pa i sam pojam šarma kojeg žene vole bi se mogao ubaciti u ovu priču, mada ga je teško definirati. Kada kažemo za nekoga da je šarmantan, onda pod tim mislimo da priča i ponaša se na način s kojim ne kaže sve (znači ne totalno iskren), nego tek daje naznake da bi ga se moglo čitati između redaka. Zato su iskusniji šarmantniji, jer im iskustvo daje onaj backup koji sugovornik treba dokučiti.

4.Nadam se da ću naći nekoga tko će biti dobar u krevetu, koji će uzivati voditi ljubav sa mnom-jedina potpuno točna izjava i tu se nema što dodati, jer žene i muškarci imaju jednaki seksualni nagon. Sad ću objasniti zašto muškarci i žene ne ispoljavaju taj nagon na isti način. Većina muškaraca ima izražen taj fiziološki aspekt seksa i njima nije nužno da se emotivno vežu za partnericu da bi ga upražnjavali. Mnoge su kulture čak pojačavale taj nagon kod muškarca, jer je za muškarca bio poželjniji veći broj partnerica. Tako će muškarac uvijek ići da zadovolji svoj nagon, čak i ako nema žene u blizini (npr. zatvorenici će natezati druge zatvorenike iako nisu homoseksualci, pastiri će se obrušiti na neku usamljenu kozu itd.). S druge strane većina će žena pomnije birati svoje partnere zbog barijera, prirodnih i nametnutih od strane kulture. Prva prirodna barijera je trudnoća i sve što uz nju ide, jer ne smije se zaboraviti da je primarna svrha seksa produženje vrste. Poslije su razne kulture nametale još neke barijere (žena je laka ako je promiskuitetna, spolne bolesti itd.). To je sve rezultiralo da većina žena konzumira seks tek nakon emotivne povezanosti sa partnerom i doživljava ga kao vrhunac svoje veze. Dakle, odgovor na pitanje zašto žene i muškarci ispoljavaju isti nagon na dva načina bio bi da kod muškaraca imamo nagon plus ego, dok je kod žena nagon plus barijere. Neke nove osviještene feministice ignoriraju ove barijere i seks doživljavaju na muški način, tj. čisto kao zadovoljavanje nagona i sada su se nakon stoljeća i stoljeća našle buniti zašto se promiskuitetne muškarce uvijek doživljavalo kao frajere, a promiskuitetne žene kao drolje. Postoji jedan debeli i neoborivi razlog za to: žena prosječnog izgleda, poželi li seks, može se malo dotjerati i npr. otići u lokalnu birtiju, nasmiješiti se nekome gostu ili konobaru, i ostatak posla prepustiti njemu. Muškarac prosječnog izgleda mora nečim privući pozornost, prići ženi, zarobiti njenu pažnju jer uvijek postoji konkurencija koja bi željela isto, te je zavesti. Vidljivo je da je muškarčeva uloga neusporedivo složenija i zahtijeva određenu vještinu, a vještina se uvijek honorira. Sada bi feministice spominjale kako ima obrnutih slučajeva, ali to ipak spada u rubriku "poštar ugrizao psa", jer je ovaj prvi scenarij onaj po kojem stvar uglavnom funkcionira. Uostalom, sve su tradicije i kulture imale skoro jednako gledište na ovo, tradicije razvijane jedna neovisno o drugoj, šta bi feministice rekle da je i to izmanipulirano? Tradicije treba poštovati bez obzira na napredak, reko bi i Ćiro, jer ljudi su stoljećima skupljali mudrosti po sistemu pokušaja i pogrešaka, pa su tako bili dovoljno pametni da uvide razloge zašto je muškarac frajer, a žena ne.
Ups, malo sam predaleko otišao, želim dati samo jedan primjer da potkrijepim sve ovo gore navedeno. Za Novu nas je godinu HTV počastio Jamesom Bondom u "Umri drugi dan", pa ću njega uzeti za primjer, jer je njega Fleming očito zamislio kao oličenje ultimativnog muškarca, mada su ga malo iskarikirali. Usmjeren na misiju, misteriozan i miriše na opasnost, ne podilazi ženama, nego ih on vodi. Izdvojiti ću onu scenu sa Halle Berry na Kubi kad ona izlazi iz mora (posveta prvom Jamesu bondu u Dr. No, kada Ursulla Andress izlazi iz mora) jer se tu vidi način njegove komunikacije sa ženom. Scenarij ide ovako: zanosna Halle izlazi iz mora, James malo gleda u nju, malo u daljinu uz komentar "Kakav divan pogled" [ajmo reći duhovita nenapadna opaska plus kompliment sa zrnom sumnje(vidi gore pod 3 o razbijanju garda), Halle polaskana i zaintrigirana komplimentom]. James je nudi Mojitom i slijedi upoznavanje. Ona se predstavlja kao Jinx, rođena na petak 13. "Vjeruješ li u zlu sreću?", (James preskače brbljanje i odmah pita intimnija pitanja da vidi što će mu ponuditi). Njezin odgovor u stilu da joj veze ne traju dugo, James shvaća kao mig za kratku avanturu i kreće sa seksualnom aluzijom. Okreće se prema moru i komentira neke ptice: "Grabežljivci se pojavljuju u sumrak, tad lovina dolazi na pojilo". Halle otpije gutljaj mojita i blago zgrči lice. "Prejako za tebe?", (wow, vješti James koristi mojito da opipa njen puls i vidi je li bio prenapadan, usput joj baca i rukavicu izazova). Halle prihvaća igru i pokazuje jaku zainteresiranost. "Ja sam tu zbog ptica, ornitolog", (Oho, sad je James svjestan da on vodi igru, povlači se korak nazad na formalni razgovor i tako demonstrira autoritet). "Večeras ćete se zabavljati sa sovama?", Halle pokušava vratiti razgovor na prethodni kolosijek. "Nema se što gledati do jutra, bar ne vani", James prihvaća i daje naznake za daljnji pravac razgovora. "I što rade grabežljivci kad sunce zađe?", pita Halle. "Uživaju kao da sutra ne postoji", (Opet dvosmislenost, Halleina podsvijest prevodi ovo na aktualnu situaciju). U sljedećoj sceni njih su dvoje već u krevetu, i to će trajati dok Jamesa domovina ne zove. Iako je ova Bondova partitura sa Halle malo teatralna, na najbolji način potkrepljuje sve gornje tvrdnje, uvodni humor, izazov, mističnost, Jamesovo laganje, razgovor metaforama bez činjenica...

Slijedi "Što žene žele 2"...

1.Ja sam Gospodin, Bog tvoj, nemoj imati drugih bogova uz mene-Na početku je bonton da se predstaviš. Uveo si zabunu, sad se neko klanja Allahu, neko Budhi, neko Jahveu, tako da ljudi u startu griješe.
2.Ne uzimaj imena Gospodina, Boga svoga, uzalud- Aha, osjetljiv si na kritiku, znači samo bi se trebalo moliti. Onda si trebao reći da misliš vladati autokratski. Kad se nešto dobro dogodi onda je to božje djelo, kad je nešto loše, onda su čudni putevi gospodnji. Ili kad je stvarno nešto loše, okriviš sotonu koju si pobijedio, i izvučeš je iz naftalina kad ti treba neprijatelj za strašenje. Jesi slučajno Amerikanac po nacionalnosti?
3.Sjeti se da svetkuješ dan Gospodnji (subotnji)[B][/B]-Eto, prve tri zapovijedi ja, ja i opet ja, trebao bi biti manji egocentrik ako toliko voliš ljude kao što kažeš. Sad znam zašto ljudi pričaju da si prvo sebi bradu stvorio. Prije nego si Mojsiju dao ove zapovijedi učinio si dva čuda i spasio mu život (prolaz kroz Crveno more i mana s neba) jer ti je on trebao. Nije ti nikad palo na pamet da napraviš neko čudo i za nas kad vidiš nepravdu?
4.Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji-I to mi kaže uzoran roditelj. I tvoj sin je tebe poštovao, učio ljude molitvi i ljubavi prema tebi, i kako si mu vratio? Ostavio ga da sa samo 33 godine umre na najgori mogući način. Svjesno ga poslao da širi tvoju propagandu, a da poruke poslije jače odjekuju, namijenio mu takvu smrt, jer, najveće legende ne mogu ostarjeti ko smrtnici, nego moraju umrijeti ko mladi mučenici. Izmanipulirao i njega i svih da je to za oproštenje grijeha sviju, a ne zbog ovog što sam ja napisao. Kako nečija smrt uopće može skinuti ičije grijehe? Ako si tako svemoguć, mogo si ih ti otpustiti, jer grijehe otpuštaju i najobičniji svećenici. Ili i tebe kontrolira neki upravni odbor?
5.Ne ubij-Prvo ubojstvo u povijesti koje se dogodilo si zakuhao ti. Blagoslovio si Abela kada je žrtvovao nedužno janje tebi u čast, a prezreo si Kainovo žito, tako da je Kain iz ljubomore ubio Abela.
6.Ne sagriješi bludno-Muškarca i ženu si napravio iz jednog komada gline tako da savršeno pristaju jedno uz drugo. Pa i sam znaš da će bludničiti, kao što si znao da će Eva pojesti onu jabuku. Ovo mi se čini da ljubomora govori iz tebe. I kako bi se trebali razmnožavati? Jedino veselje koje si dao zagorčavaš.
7.Ne ukradi-vidi pod redni broj deset. Ovu i redni broj 10 si mogao zbiti u jednu zapovijed, pa ću sve dolje komentirati.
8.Ne reci lažna svjedočanstva - Originalna 3. zapovijed koju si poslao Mojsiju je bila «Sjeti se da svetkuješ dan subotnji». Ljudi su shvatili da si se preračunao, pa su taj dan prebacili na nedjelju, jer ako si šest dana stvarao svijet i sedmi odmarao, onda bi to trebala biti nedjelja. A što ako si lagao pripisavši sebi jedan radni dan više i svijet napravio za pet dana, a Mojsiju greškom rekao subotnji?
9.Ne poželi žene ni muža bližnjega svoga- U bibliji piše «Marija je bezgrešno začela Sina božjeg po Duhu svetome». Znači, imamo Mariju, tebe, sina božjeg i i uljeza duha svetog. Svi elementi ljubavnog trokuta su tu prisutni. Koliko znam Duhu svetome nije pala ni dlaka s glave. Ovdje bi neki našli i elemente divljeg braka kojeg ti tako ne voliš kod ljudi, ali ja neću cjepidlačiti jer imam razumijevanja za tvoju specifičnu situaciju.
10.Ne poželi nikakve tuđe stvari-Ljudi imaju običaj reći da Bog sere na hrpu. Lova koti lovu. Socijalizam gdje svi imamo jednako očito ne funkcionira, i sad krivo gledaš na one koje se usude zavidno pogledati na bogate, koje ti ne voliš, a po ovome ispada da ih štitiš

Vrši ove zapovijedi i imati ćeš život vječni-Pokušavam se držati ovoga jer mi savjest nalaže. A što se tiče vječnosti, ne hvala, ipak ne bi da me mrcvariš toliko dugo. Meni se baš čini da je tebi naškodilo baš to što si tu istu vječnost gore, pa se iz dosade poigravaš sa nama i malo ti već popušta koncentracija. Ne znam jesi li razmišljao o tome da odstupiš s tako odgovorne funkcije, i mjesto prepustiš nekom mlađem i poletnijem. .

Poslije finalne utakmice lige prvaka Milan-Liverpool 3:3 (na penale slavio Liverpool), kad sam vidio utučenog Jaapa Stama i razdraganog Samia Hyypiu, pala mi je zamisao o obradi starog hita Plavog orkestra "Bolje biti pijan nego star" (vino ne zna da smo nekad bili sretni par, još je u refrenu) u novu verziju pjesme:

Bolje bit hipija nego stam,
bolje bit hipija nego stam,
vino ne zna da su nekad bili stopera par,
bolje bit hipija nego stam.

Za spot sam zamislio korištenje snimki s finalne utakmice Hyypie i Stama. Sad imam refren i bacam se na obradu ostatka pjesme u kojoj dionicu pjeva Stam, a dionicu Hyypia, pa ko želi dati neku zamisao, komentari su otvoreni.....

Približava se kraj godine, pa je tako vrijeme za rekapitulaciju i osvrt na sve ono pozitivno i negativno što je obilježilo hrvatsku glazbenu scenu tokom godine. Sam finiš tekuće godine obilježila su dva glazbena događaja koja su prošla toliko nezapaženo da je dovedeno u pitanje i smisao njihovog održavanja-Zadarfest i Porin. Ove su manifestacije sublimirale sav sjaj i bijedu koju nam je glazbena scena donosila kroz godinu, a pogotovo se to odnosi na «Zadarfest», koji se od nekadašnjeg festivala hitova pretvorio u poligon za bivše instant zvijezde Story supernove i Hrvatskog idola. Interesantno je da su svi u vrijeme festivala u jednom kolektivnom duhu olimpizma, jer u svojim izjavama prije nastupa naglašavaju kako su tu čisto zbog promocije albuma, a da ih festivalske nagrade ne zanimaju previše. Djelomično je to i zbog toga jer su na dosadašnjim festivalima glavne nagrade bile dijeljene po ustaljenom obrascu, tj. one publike i žirija su odlazile ili lokalnim grdelinima ili nekome tko je imao šlager sa lakopamtljivim refrenom. Tako je bilo i ove godine, pobijedio je dinamični duo, Marina Tomašević i Vinko Coce, sa skladbom «Plovila morem mala barka». Recept za hit- pjesmu je jednostavan: treba nadrobiti u pjesmu što više dalmatinskih riječi i izraza (pjaca, kaleta, lanterna, tvrda stina, nevera ča se sprema itd.), na sve to nakalemiti neki sto puta opjevani stih tipa većspomenuti «mala barka, ljubav žarka» i sve to nakraju začiniti logističkom pratnjom neke klape, radi većeg paradnog učinka. Marina je Tomašević, na konferenciji za novinare poslije pobjede, k tome još iskoristila prigodu da se obruši na narodnjake, koji ugrožavaju njih, navodno, prave umjetnike, što je izjava od koje je vjerojatno i onaj Dalmatinac iz njenih pjesama počeo tući «glavon o tvrdu stinu». U najmanju ruku ispada da je njoj stihove «mala barka, ljubav žarka» osobno prišapnuo u snu sam Šekspir. Mene je osobno podsjetila na lopova koji bježi s pljenom iz banke i viče «držite lopova!». Za davanje ovakvih izjava su joj vjerojatno dali krila i glazbeni kritičari, čije su oštrice vječno uperene protiv narodnjaka i Huljića, iako se oni malo i nikako pojavljuju u medijima. Tim se kvazipromicateljima urbane glazbe diže kosa na glavi i na samu pomisao o folk-glazbi, jer nas to opasno vraća na Balkan od čijeg se stiska želimo otrgnuti, iako je za glazbeni ukus većine mala primjesa folka poželjna. Pa pobjednice prošle tri Eurovizije su bile folk pjesme (Sertab Erener sa Everyway that I can, Ruslana sa Wild dance i Helena Paparizou sa My number one) što govori dovoljno o tezi iz prošle rečenice o ukusu većine, jer su ove pjesme izabrane televotingom, a u takvom sistemu glasovanja teško da je Huljić mogao imati umiješane svoje prste. Kako je kritika uprla baš protiv narodnjaka i vjerojatno neće imati mira sve dok ih ne istrijebe(koji se, usput, slušaju u klubovima po sistemu ko voli nek izvoli), tako se u zrakopraznom prostoru pojavila jedna nova vrsta šunda, kojem se još nije našao prikladan naziv, a koja nas stalno terorizira sa radio-valova. Takvim je pjesmama obilovao «Zadarfest», a krasi ih pretjerivanje sa dalmatinskim izrazima koji donekle kamufliraju plitkoću tekstova uz obveznu klapsku kulisu. Idejni začetnik tog novog vala je Tedi Spalato, a kasnije se pojavila sva sila pjevača koja su počela bjesomučno iskorištavati taj stil i tako razvodnila dalmatinski šlager.
Netom poslije «Zadarfesta» održan je i «Porin 2005», koji je prošao sa sličnim medijskim tretmanon. Valjda su i čelne glave TV-kuća konačno uvidjele da je jedna tako blazirana predstava, u biti kopija američkog Grammy-a, izlizana forma koja se svodi na zahvaljivanje ovomu i onomu od strane nagrađenih izvođača. Kao takva je preglomazna za kompletan prijenos, a sve interesantno se može zbiti u petominutni prilog u nekoj emisiji tipa «Shpitza» ili «Red carpet», gdje će Neven Ciganović ili Nenad Korkut komentirati styling jetsetera. Sam izbor je bio realan, jer su glavne nagrade ponijeli izvođači koji su se istaknuli kantautorskim uracima, što je bilo i za očekivati, jer se većina ostalih izvođača, u nedostatku ideja, uglavnom posvetila obradama već obrađivanih pjesama. Uspjeh su pogotovo zaslužili TBF i Edo Maajka, jer su na jedan realan način progovorili o situaciji mladih ljudi u državi. Tako je po njima prosječan mladi Hrvat kladioničar-pušioničar koji u lokalnoj birtiji uz «Sportske novosti» prati rezultate na teletextu, a ne uspješni manager u nekoj korporaciji, kakvu nam ulickanu sliku žele servirati mediji. Prosječan se apatični Hrvat vrlo lako može naći u njihovim pjesmama, tako da njihova popularnost nimalo ne čudi.
Kako se zahuktava predblagdansko raspoloženje i naše su zvijezde okupirane koncertima i obrađivanjem božićnih pjesama, tako da će tek poslije Nove godine hrvatsko slušateljstvo dobiti priliku da čuje nove glazbene kreacije, za koje se svi nadamo da će biti bolje od ovogodišnjih.

Jučer je nakon nekoliko kišnih dana konačno granulo suce, pa sam tako odlučio otići ujutro u grad da vidim što se zbiva u javnosti. Šetajući Kalelargom, nabasam tako na staru poznanicu Jasnu. Jasna je tipična gradska tračibaba koja čeka povoljnu priliku za udaju. Slobodno vrijeme ubija ogovarajući sve i svakoga u omiljenom kafiću, u kojem je se više ne može uspoređivati ni s inventarom, jer se čak i on promijenio prošle godine. Pozovem je na neobavezni drink, čisto da vidim što ima novog u svijetu Zadarskog jet-seta. Kako smo sjeli u kafić jednog zadarskog biznismena koji se navodno bavi sumnjivim poslovima, odmah je otvorila temu: "Znaš da sam čula da gazdi ovaj kafić služi samo za pranje love koju zaradi na švercu". "Wow", kažem ja u čudu, na što je ona stala naklapati o gazdi mutikaši. "A šta bi ti da ti netko da ili ti s neba padne npr. milijun dolara "prljave" love?", upitam je ja. "Pa priuštila bih si putovanja, krpice, otvorila butik, bla, bla, bla.....". "A ne bi imala silnu potrebu tu lovu oprati?", kažem ja, na što me ona zbunjeno pogleda. "Ne", pokunjeno odgovori. "Pa navedi mi jedan jebeni razlog zašto bi gazda ovog kafića ili bilo tko drugi kod nas imao razloga prati lovu, kad može bilo što kupiti ili otvoriti, bez da ga itko išta pita odakle mu lova, a i ne postoji više komisija za ispitivanje porijekla imovine koja je postojala u bivšoj državi. Tu sam je doveo pred zid, a kad sam je pitao zna li uopće što znači pranje love, počela je brkati pojmove misleći na kraju da i neprijavljivanje računa kao utaja poreza spada pod pranje love.
Ova priča ne bi toliko bila vrijedna spomena, da se radilo samo o mojoj poznanici. Naime, više puta sam čitao po nekim hrvatskim novinama o nekim "peračima love". Pojednostavljeno, "pranje novca" označava proces kojim se novac zarađen nelegalnim sredstvima legalizira kroz financijske ili nefinancijske institucije raznim transakcijama. Iako Hrvatska ima ured za sprečavanje pranja novca, on je usmjeren na otkrivanje međunarodnih perača novca, koji u privredama u transformaciji i suradnji s tajkunima vide idealnu priliku za pranje novca. Tu se radi o velikim količinama novca, a velika većina kriminalaca u zemljama u kojima zakonska regulativa u svezi porijekla novca nije čvrsta ili oni nemaju potrebu za samopromocijom i legalnim ulaganjem, jednostavno ne pere novac, nego ga troši i ulaže u sitnije poslove. Čak je i OEB (organizacija za europsku sigurnost i suradnju) upozorio zemlje na Balkanu i njihove urede za veliku fluktuaciju prljavog novca, a čisto sumnjam da im gorespomenuti vlasnik kafića predstavlja trn u oku.
Jasno je da neki novinari moraju zaintrigirati javnost i prodati novine ili emisiju, i u tu svrhu rabe tešku i mističnu terminologiju, a priprosti se puk lako zakvači za takve egzotične pojmove uvezene s engleskog govornog područja, ne znajući u biti samo značenje tih termina. Čak su se i neki afirmirani televizijski voditelji nepripremljeni uvukli u razglabanje o toj temi. Tako je Tihomir Ladišić demonstrirao elementarno nepoznavanje materije, smatrajući da je «pranje novca» proces pretvaranja krivotvorenog novca raznim transakcijama u pravi novac, što je totalna nebuloza. Denis Latin je toj temi posvetio cijelu emisiju, da bi se na kraju došlo do zaključka da u Hrvatskoj uopće ne postoji adekvatna zakonska regulativa koja bi se dotakla ovog problema. Navodno je u cijelo vrijeme hrvatske samostalnosti samo 1 (slovima jedna) osoba bila osumnjičena za «pranje novca». Radilo se o jednom Splićaninu koji je kupio neke apartmane. Nekome je bilo sumnjivo kako netko nezaposlen kupuje apartmane, pa mu je policija upala u stan i našla veću količinu repromaterijala u vidu heroina. Ne treba ni spominjati da je ubajbočen isključivo radi droge na par godina, jer mu se nije moglo dokazati sa kojim je novcima kupio apartmane. Tu se, formalno, radilo o «pranju novca», no, da mu nisu našli drogu, on bi se i dandanas slobodno bavio takvim rabotama, umjesto da guli iza brave.
Inače je ustaljena praksa onih koji se bave sumnjivim radnjama da novce ulažu u legalne poslove kao što su kafići, poslovni prostori i apartmani, jer im to znači zalog za budućnost, a i manje upadaju u oko jer imaju kakvo-takvo pokriće za život na visokoj nozi. Tako koriste situaciju, jer je kod nas moguće ulagati novce bez provjere porijekla, a i taj legalni posao im dobro dođe kad požele kupiti neki bijesni auto, jer se prilikom kupovine automobila od preko 50 000 eura traži izvor tog novca, što je jedina zakonska regulativa koju imamo po tom pitanju. Logično se postavlja pitanje zašto se ne donesu zakoni i oforme inspekcije koje bi stale na kraj tome? Razloge treba tražiti u procesu privatizacije koji je obavljen po sistemu «pojeo vuk magare» i sada bi istraživanje porijekla imovine i novca pokrenulo preveliku lavinu koja bi povukla mnoge sa sobom. Iako se vlast izmijenjala i svaka je u predizbornim obećanjima najavljivala rat ovom problemu, samo bi naivac mogao pomisliti da će se to zbilja dogoditi. Svaka nova vlast mora surađivati i raditi kompromise sa prethodnom. Sami smo svjedoci da se u ovih petnaestak godina samostalnosti izmjenjuju manje-više iste face, tako da su najave velikih obračuna samo bacanje pijeska u oči javnosti, jer je svima dobro poznata ona narodna da «vrana vrani ne kopa oči».
Sigurno se pitate kako je naš razgovor završio. Moja posljednja je bila:"Jedini način da je gazda ovog kafića ikad oprao lovu je da mu je žena stavila hlače u veš-mašinu, a da prethodno nije izvadila lovu iz džepova", na što me ona u nevjerici pogledala, tvrdeći i dalje kako ima "pouzdanu informaciju". Ah, uvidjevši da nema smisla više išta objašnjavati, pozdravio sam se s njom. Odlazeći, sjetio sam se izreke starog, dobrog Einsteina:

Za početak, kako ste?

Izvrsno. Upravo sam u obilasku i kontroli područja pogođenih ptičjom gripom, i moram naglasiti da sam jako zadovoljan rezultatima akcije «Bljesak 2» u Slavoniji kojoj je cilj bio eutanaziranje peradi koju smo poduzeli.

Pa ne sumnjam u to, pretpostavljam da su specijalne jedinice brzo ugušile otpor?

Me neee, vidim da si totalni vojni analfabeta i da si stekao sasvim krivu predodžbu. Specijalci su bili ti koji su izvršili lažni frontalni udar na perad, dok su glavni teret operacije ponijeli pripadnici redovne vojske, koji su ih s leđa okružili u poluobruč i tako ih natjerali u bjesomučan bijeg praktički na cijevi specijalaca koji su ih spremno dočekali i pokosili, što dovoljno govori o stupnju rasula i demoraliziranosti koja je vladala u redovima peradi. Kunem ti se, vidio sam na svoje oči, neke su kokoške satima trčkarale uokolo nakon što su ostale bez glave, što dovoljno govori o njihovoj obezglavljenosti. S ponosom ističem kako nismo imali nikakvih gubitaka, osim što je jedan vojnik zadobio lakše ozljede, tako što ga je ćorava kokoš tražeći zrno, zabunom iskljucala po glavi. Srušili su nam i jedan mig-21, koji je bio u zračnom okršaju s jatom ptica, na način da se jedna ptica-samoubojica zaletjela u mlazni motor i tako prouzročila pad. Sada dovršavamo akciju, dao sam nalog specijalcima da pročešljaju okolne šume jer imam pouzdane informacije da se tamo skrivaju odmetnuti pijetlovi.

Tko Vam je dao te informacije?

Sami su se odali, jutros su uglas kukurikali. To je valjda jače od njih.

Mnogi drže da je ova akcija služila samo kao predstava za EU-promatrače kako bi im poslali signal da smo spremni na sve za prijem u EU. Ne mislite li da bismo trebali više držati do vlastitih vrijednosti, a manje se koristiti politikom ulagivanja i poltronstva?

Mislim da je o tome na taj način deplasirano govoriti. Ako me želiš pitati o mojoj promjeni stava o izručivanju generala Gotovine, onda ću ti odgovoriti protupitanjem. Zar bih ja trebao biti poltron i skakač u vlastita usta ako sam u jednom trenutku predizbornog afekta decidirano bio protiv bilo kakvog izručenja da bi u sljedećem, nakon što sam se dokopao vlasti, pod pritiskom viših sila, javno obznanio da bih prijavio odbjeglog Gotovinu da ga vidim?

Ako ja znam zbrojiti dva i dva, po ovome ispadate upravo upravo to što ste rekli….

Ups, zanio sam se malo. Vidim da se tebe ne može uhvatiti na jeftinu retoriku. Ajd, Molim te, izbaci ovaj odgovor. Pređimo na neku drugu temu. Ionako je sada Gotovina Ante ante portas zatvora u Haagu i čeka da ga ubajboče, tako da je taj slučaj za mene ad acta. kad smo već kod starih Rimljana, jeltako da se Gotovina malo fura na onog generala Maximusa iz Gladijatora?

Zadržimo se još malo na EU. Neki smatraju da je Vaša inicijativa da se austrijskim folksdojčerima vrati konfiscirana imovina tek puko prebijanje duga prema Austriji, budući da su oni inicirali naše priključivanje EU? Kad smo već kod prebijanja, hoće li se ovaj odliv sredstava iz proračuna prebiti opet preko leđa umirovljenika? Kako zdrava logika nalaže, trebalo bi im biti bolje, iz jednostavnog razloga što gore od ovog ne može, budući da su osiromašili kao uran….
Baš dobro što si pitao za umirovljenike jer bih želio upozoriti na jedan rastući trend koji vlada među umirovljenicima, a to je kopanje po kontejnerima za smeće, čemu vlada namjerava stati na kraj. U suradnji sa zaštitarskim tvrtkama planiramo postaviti sigurnosne kamere ispred kontejnera kako bi spriječili ove gnjusne radnje i kaznili vinovnike.

A što se tiče toga da im gore biti ne može, tu se ne slažem, jer može. Iskoristio bih ovu priliku da umirovljenike podsjetim na onu staru poslovicu: «Kad toneš, potoni do dna, da se možeš odgurnuti nogama prema vrhu». Nadam se da iz ovog razabireš odgovor na pitanje koje si postavio.

Ajme njima…..

Bezobrazan si. Imputiraš mi nešto što nisam izjavio. Shvaćaš li da ti zbog ovog mogu uputiti oštru prosvjednu notu i prekinuti ovaj intervju?

Što se mene tiče, možete izraziti i duboku zabrinutost, samo mi odgovorite na još jedno pitanje za kraj. Jeste li osmislili slogan za eventualne prijevremene izbore?

Ne, ne razmišljam još o tome. Imam pametnija posla. Šta ti misliš da su političari zaduženi samo za uobličavanje guzice prema obrisu fotelje i češanje vlastitih jaja…hm, nego, imaš ti koji prijedlog?

«Premijer koji nema feler-dr. Ivo Sanader». Što kažete?

Bljak. Nemaštovit si. Slogan još nemam, ali sam si osmislio probitačan nadimak s kojim ću se predstaviti na izborima-«Air Sanader», po uzoru na Jordana, jer ono što je on predstavljao u košarci, to ja predstavljam na našoj političkoj sceni.

Kako teče oporavak poslije operacije?

Vitalniji sam nego ikada, sine. Poručujem svojim dušmanima da se ubrzo vraćam na klupu, spremniji nego ikad. Samo……

Samo što? Želite reći da vam onaj vitalni ekstremitet baš i nije najspremniji?

Upravo tako, oteo si mi rečenicu iz usta. On je sada u takvom stanju da ni «dinamico» ne bi imao nikakva efekta. Kada mi je Dr. Bartsch priopćio tu vijest, ostao sam konsterniran. Na krevetu sam zavapio onu poznatu mog prezimenjaka Jakova «Bože, digni ili mene ili njega», ali sad se polako navikavam da ću nadalje među nogama imati samo muzejski relikt. Mada, čuo sam za postojanje nekih čudotvornih pumpica……..

Utopljenik se i za slamku hvata…. Nego, kad bi mogli očekivati Vaš povratak na klupu i gdje? Naime, načuo sam da imate ponudu od jednog šeika vrijednu pet milijuna nečega…

….. pet milijuna krvnih zrnaca, eto čega. To su ordinarne gluposti. Utvarao sam si da si ozbiljniji reporter, a sad vidim da očigledno lutaš bespućima vlastita neznanja. Pa kad si već takva tračibaba, onda si trebao načuti da se spremam kandidirati kao predsjednički kandidat na predstojećim izborima, te da ne namjeravam nikud iz Hrvatske. Sine, pitam te ja, bi li bilo fizički moguće obnašati dužnost predsjednika i izbornika tamo neke džamahirije u isto vrijeme. Odmah ću ti i odgovoriti, jer si me ražestio, ne bi apsolutno bilo moguće.

Načuo sam taj trač, ali nisam povjerovao, jer kad me već vučete za jezik, zar niste u svakom razgovoru uvijek isticali da ste totalno apolitični i da je jedina Vaša veza sa politikom bespogovorna odanost liku i djelu pokojnog predsjednika dr. Franje Tuđmana, a sada sami sebi skačete u usta tom Vašom kandidaturom? A kad smo već kod toga, što je s Vašom izjavom da napuštate Hrvatsku u slučaju da Račan dođe na vlast, a svi dobro znamo da ste se poslije ugnjezdili na klupi Varteksa. Želite li sve to zanijekati i reći da Vam je i ta izjava podmetnuta?

Pa promijenio sam mišljenje. Uostalom, kod nas u Travniku kažu «Jebo čo`eka koji nikad ne mijenja mišljenje».

Vratimo se opet nogometu. Nakon Barićevog fijaska u Portugalu, neke su struje u Hrvatskoj, tu prvenstveno mislim na bivše vatrene, počele zagovarati vaš povratak na izbornički stolac. Tinja li u Vama još izbornička ambicija, ili je i ona ugasla zajedno sa još nekim stvarima?

Najprije, drugi te put upozoravam da je ova usporedba na kraju pitanja krajnje neukusna i ispod svakog civilizacijskog kodeksa, međutim, pripisati ću to tvojoj mladalačkoj nadobudnosti. E sad da ti odgovorim. Lagao bih kad bi rekao da nemam više nikakvih aspiracija za mjesto izbornika Hrvatske, no kako imam ugovor s Varteksom, ta opcija prije spada u sferu znanstvene fantastike. Međutim, ni taj ugovor nije neraskidiv, odnosno želim reći za dobru lovu, tko zna…..Uostalom, znaš i sam da mi je životni moto «ne postoji na svijetu ta lova koju ja nisam u stanju primiti».

Pa ako ni kumske veze nisu neraskidive, onda pretpostavljam da ni taj ugovor ne bi trebao biti problem….?

Aludiraš li ti to na moj prekid suradnje s Mamićem? Daj budi transparentniji…

Da.

Istina je da se nismo baš gentlemanski rastali, ali ako misliš da ću ti reći išta više od toga, onda si se preračunao. Slušaj me dobro, ne želim ti reći ništa više od toga, jer sam uvjeren da ćeš preokrenuti svaku moju riječ. Ionako si mi dosad jednim tendecioznim i huškačkim načinom pisanja svojih tekstova u kojima si sustavno trovao medijski prostor lažima i poluistinama, nanio golemu štetu. Kaniš li tako dovijeka obmanjivati čitateljstvo uskraćujući im elementarno pravo da saznaju istinu? Ionako te držim neupućenim nogometnim analfabetom i jednim korovom, malignim tkivom časne novinarske profesije, kojeg treba hitno odstraniti…

E sad vrijeđate….

Nisam gotov. Upozoravam te da ovaj put moje riječi staviš na papir točno onako kako sam ih izgovorio, jer, u suprotnom, ne postoji ni jedna pravna norma, ni jedan pravni akt kojima te ja neću sudski goniti unedogled ako bude trebalo, jer pasje govno kao što si ti to zasluži. Ili ćeš završiti kao sva pasja govna, tj. neko će te zgaziti. Zato dobro pazi gdje će te pas posrati, da to ne bude blizu mojih nogu. A sad mi se miči s očiju, jer si mi previše dignuo tlak. Ja se povlačim u tamu vlastite kože.

Kako se snalazite na novom radnom mjestu sportskog direktora Dinama?

Izvrsno. Momentalno skautiram Dinamove protivnike, a u prijelaznom roku voditi ću glavnu riječ kad se budu dovodili novi igrači. Sugerirao sam upravi da su nam hitno potrebna još dva igrača.

To da su vam potrebna dvojica mogao sam i pretpostaviti. A što se tiče skautiranja, Vaše su opservacije zbilja «briljantne». Naime, Beveren ste opisali kao iznimno opasnu momčad, no publika u Maksimiru se mogla uvjeriti da se radi o skupini običnih cirkusanata. Kako to komentirate?

Pa bili su toliko crni da ih uopće nisam vidio kad sam ih skautirao. Jedino sam vidio onog bijelca, i njega sam naznačio kao glavnu opasnost i, kao što si imao priliku vidjeti, on je zabio jedini gol. Nisam li briljantan skaut?

Možda ste trebali ponijeti one naočale za sunce koje ste nosili u Portugalu. Stoje Vam kao Bugaru violina…

Hvala na komplimentu. Pa bar sam bio u pravu kad sam rekao da ako s pravim glavama uđemo u utakmicu, onda neće biti nikakvih problema.

To ste super pogodili, jer je Dinamo prva četiri gola dao glavom….

Ma neeee, zbilja si ograničen. Pod tim sam mislio na to da ih moramo nadmudriti ako želimo ostvariti povoljan rezultat.

Nedavno ste debitirali i kao maneken za jednu austrijsku tvrtku. Imate li nekog uzora i u tom poslu?

Uf, jako mi imponira Elle McPherson zvana «Tijelo», koju sam upoznao na snimanju. Zbilja ima prekrasno tijelo.

Oho, onda bi Vaš manekenski nadimak mogao biti «Antitijelo»….

Rugaš mi se? Pa ja sam i sa svojih 70 godina još uvijek zgodniji muškarac od tebe. Uostalom, za to jedno snimanje sam inkasirao 75 000 eura, koje jedan takav bedaček kao ti neće zaraditi za čitav život.

Dio honorara ćete, pretpostavljam, uložiti u novu frizuru?

Ne, honorar ću uložiti u liniju boja za kosu, koju namjeravam dogodine lansirati na tržište, pod nazivom «Otto hair style». Ni pjevačku karijeru nisam zapostavio, sa svojim pratećim bendom «Gemištkillersi» planiram izdati novi CD sa zagorskim popevkama.

Imate li još trenerskih ili izborničkih ambicija ili ćete se zadovoljiti funkcijom sportskog direktora do kraja karijere?

Pa kud me to sad pitaš, tek što sam sjeo u fotelju sportskog direktora. Decidirano ću ti odmah reći da me te dužnosti apsolutno više ne privlače i s time bih ovaj intervju priveo kraju. Toliko se me izmorio imbecilnim pitanjima, da mi hitno treba relaksacija. Iden sad po baden-mantil, pa ću malo skočiti do bazenčeka na švimen.

Samo još jedno pitanjce. Za koga ćete glasovati na sljedećim predsjedničkim izborima?

Pa znaš za koga neću. Odat ću ti nešto za kraj, samo isključi diktafon. Rid maj lips, ako kurcoglavi dođe na vlast, ne samo da odlazim iz države, ne samo da odlazim sa planete, ja napuštam ovu galaksiju.