08.09.2006., petak

priče iz diktatorovog života - 2. dio

jednog nadasve prekrasnog dana, probudi mene stara iz snenog sna i reče mi: ''danas si naručen kod zubara''. ''ah'' - pomislih... ''pih'' (čitaj: jebemti tri silosa žita) - rekoh. i tako se ja upustih u smjelu avanturu odlaska u zubarevu ordinaciju, jer, naime, ja sam smjeo i hrabar. i došli ja i moj nadasve munjeni, mulavi i abnormalno debeli brat s pormećenim vrijednostima izjedanja sveg što ima materijalni oblik, u ordinaciju. smjelo sam odmjerio čekaonicu hladnim pogledom i slijedećg trenutka su vidno-osjetilni mišići pomaknuli moje osjetilo vida u smjeru drvene tapecirane stolice i mozak posla informaciju u noge u zaputih se da sjednem. čuo sam kako bušilica u spretnim zubarevim rukama veselo buši dentin i zubnu caklinu dok je žrtva uzdisala. padoh u stanje nirvane i doćekah svoj red. sjedoh u zubarsku stolicu i zubar dohvati onu svoju drkavu spravu kojom ti greca po zubima i traži rupe. tad je našo rupu, osjetih blagu bol i reče doktor veselim glasom: ''ha, tu je rupa, tu ćemo bušit!''. ''prekrasno'' (čitaj: jebemti sunce, dabogda ti djeca hodala unazad i kupovala retrovizore) - pomislih. i tako zubar počne bušit sa svim mogućim i nemogućim bušilicama, a mene bol shrva... tada upotrijebih svoj super moćni mozak i izolirah bol i već slijedeć trena sam mislima bio negdje u Nepalu s budističkim svećenicima u stanju nirvane. ovako je to nekako izgledalo iz moje perspektive:

Image Hosted by ImageShack.us

i dobro, doktor je završio i na red dođe moj brat koji je već cuclo neke bombone koje je iskopo negdje iz dubine svog đepa. još je tu grotestno virio komad šunke, impresionistički se mogla vidit prazna kutija Domaćice i nadrealistički s malom primjesom neoromantizma se vidjela Twix čokoladica u prednjem đepu. nije ni sjeo u zubarevu nadasve agilnu i komfortnu stolicu, već je počeo cmizdrit i pjevat arije. dok mu je doktor bušio zube, vidio sam kako komadići čokolade i lješnjaka štrcaju iz njegove nadasve velike i žderački adaptirane usne šupljine. pošto smo završili i zaradili po dvije plombe, zubar je zaradio 300 kuna. reko je: ''Hvala, dođite opet!'', a ja mu rekoh: ''u redu, doviđenja'' (čitaj: teraj se u tri pizde materine sadistu jedan bolesni). i tako zaključih taj dan prisjećajući se zvuka bušilice...

slijedećeg dana sam morao ić na kirurgiju jer mi se, naime, začepila neka prokleta lojna žlijezda koja je izazvala stvaranje abnormalne rastuće kvržice koja se morala vadit pa sam ošo na kirurgiju da bi mi se, naime, to izvadilo. i dođoh ja tamo i smjelo, poput afganistanskog prepeličastog bjeloglavog orla muzičara, osvrnuh se po čekaonici, ustvrdivši da nema puno ljudi. i sjedoh strpljivo čekajući, odlutalih misli negdje u zemlji Zimbabwe. i trgnuh se iz stanja nirvane i drijemuckanja kada me je pozvala sestra da uđem u ordinaciju. kirurginja mi je rekla da skinem majicu da ona vidi parazita. skinuh majicu i otkrih svoje prenabildano tijelo i vidjeh u njenim očima da se napalila. no to sad nije važno. naložili su mi da legnem na desni bok i mirujem. poput sibirske snježne lisice s čudnovatim oblikom prednjih šapa se sklupčah i legoh na stol. sestra mi je lupila anestetik u rame i počela iz neke šerpe vadit noževe, vilice, neke žlice i raznorazne ostale pizdarije čudnovatog nožastog oblika. evo par slikica iz ordinacije:

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

i tako kirurginja uze u svoje vješte rukice jednu od ovih sablja i krenu rezuckat me na rezance, masakrirati i kasapiti. ja naravno niš ne osjetim zbog anestezije, već sam samo osjetio blago povlačenje, nekakvo caparenje, kidanje i rezuckanje. u jednom trenu sam osjetio neš toplo. širilo se, i bilo je tekuće. pomislih: ''a šta je sad prosula po meni?'' i tek ja gledam svoj prenabildani sexi stomak i vidjeh potočić krvi kako se polako uravnoteženo slijeva. i ništa, meni to došlo smiješno i ja se počeh smijuckat. evo jedna slika uslikana tijekom operacije:

Image Hosted by ImageShack.us

i završi zlokobna operacija, čudim se šta nisam dobio neku šugu, gangrenu glave ili sličnu pizdariju. i tako ja osto izbušenih zuba i razrezan. ma osjećam se prekrasno, ko rebarca! thumbuproflsmijeh
- 12:40 - Komentari (18) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

design made by v4MP1r3