26.03.2006., nedjelja
Nadasve mudre izreke
|
počeo sam se baviti izrekama jer sam uočio da su stari rimljani i grci tako ostali zapamćeni, pa možda jednog dana u svijetloj budućnosti budu učili neke moje (dobro, 3 ili 4 izreke nisu moje): 1. kada lebac u tunelu strasti procvjeta 2. kada bor poput koale uleti u novi proljetni dan 3. kada se drvo u afektu strasti spotakne o stepenice 4. ružina latica okusa ugljena u uskrsno jutro 5. intrigantni dvd-player šumi poput hijeninog mladunca 6. ići nemoj u područje neprijateljsko kada se grah žanje 7. podkošulja bajna ponosito se nada novom mladuncu 8. kosti orijaške osebujno krase đinovskog mačka 9. okrutnjeli kompjuter na toplom vjetru zalazećeg sunca 10. nevjeruj ciganu koji zepter nosi 11. smjeli šal ulijeće poput noja u božićno jutro 12. mala planina čući na stolici u niskom vlažnom podrumu¸ 13. stol škripucka poput ranjenog jajeta čudnovatog kljunaša 14. kada gumica za kosu na vodoskoku strasti napravi stoj na rukama 15. kada apotekar mahne kosom bajnom za žutim vlakom 16. kada slovenac ispruži stopalo dugo 17. kada bomba osjeti iskušenje u mračnoj komori strasti 18. žvaljava stolica koči proces pingvinova samootuđenja 19. napaljeno mladunče kita sanja misteriozan san o afektu utičnice 20. zelena jabuka u tunelu straha ulijeće u neprijateljske vode ah... doživih ataraksiju... moram napomenuti da poslovice pod rednim broje 1. i 2. nisu moje, već od mog bratića, a 6. poslovica je djelo ministra mutnih poslova. želite li uspjeti u životu, ju vil nid tu juz diz vajz sejings! u majke ti, pol 1 ujutra... ode spavat. nadam se da neće bit neki san o napaljenom kitovom mladuncu  |
22.03.2006., srijeda
otpor sili nadmočnoj
...sjedio sam na satu kemije... čudno i sumorna sijenka se spustila nad razred... u zraku se osjetio strah od zla... iskonskog zla... bližilo se... lagano sam prstima listao svete skripte o predmetu... predmetu zla... zadatak: upoznaj neprijatelja da bi mu se mogao suprotstaviti. radilo se o filiji, ilivam filozofiji. osjećao sam nelagodu u zraku, mučninu, strah... no ostao sam hrabar. zvonilo je. veseli glasovi utihnuše... zavlada muk... hodnikom je odjekivao zvuk... zvuk... zvuk štikle... ušla je... sjela... mrsko pogledala po razredu i pitala gdje smo stali... ljudi s strahom odgovaraju... poput plahih srna su se svi uskomešali... no ja sam ostao bistre glave. razumnim me je očuvala ona jedina...nada... no nije bilo dobro. osjetio sam kako mi se usta suše...kako me nelagoda i strah napuštaju... imao sam predosječaj... iznenada... zamanula je rukom i okrenula imenik... odostraga. ostao sam pribran. tiho je rekla: ''Škrobo... ovaj oprosti, Škrabo.'' prihvatih neizbježno... polako ustadoh i smjelo je pogledah u oči, srca mirna, hladne glave, suprotstavljajući se izboju energije: započelo je... otpor je trajao petnaestak minuta... uz dragocjenu pomoć ministra mutnih poslova i ministra propagande, preživio sam sva 4 nasrtaja... bilo je strašno... sjećam se samo nekog humanizma, Decartesa, Ničea, Kanta... poslije krvave bitke, sjeo sam kao moralni pobjednik, s ponosom u srcu... osmijehnio sam se lagano... odolio sam zlu... mjesto bitke se još dimilo, no ubrzo se dim slegnuo... nastavila je s ispitivanjem i dijelila je komade šakom i kapom. no ja sam izvojevao 2,3,3 i još jednu 2. možda je to bio samo početak otpora... možda sam se izvukao... no ratnik u mojoj duši mi govori: ''Ne, nije gotovo, bit će toga još.'' no ja ću biti spreman, jer našao sam način da se izborim i oduprem zlu! |
20.03.2006., ponedjeljak
Trgovina i sniženja
iz iskustva znam da svakoj ženi pa i ponekom momku srce zaigra kad dođe do sniženja cijena. pogledao sam kako to rade naši sjevernozapadni susjedi i nisam mogao odoljeti da ne umiješam svoje diktatorske prstiće u taj biznis. došlo je do novog sniženja cijena: da... ta sniženja... što mislite da takva sniženja jednog dana osvanu u najpopularnijoj trgovini svih vremena, takozvanoj ''SVE PO 10 KUNA''? mislim da bi se ljudi presretno osjećali! svi bi nosili majice s natpisom:  vidite li lice ovog ozarenog i nadasve presretnog mladića?! to je zadovoljni kupac koji je netom izašao iz trgovine ''SVE PO 10 KUNA''. slijedimo njegov primjer! |
17.03.2006., petak
Word
nabavijo sam novi word jer mi je onaj stari dopizdio pa sam zato nabavio novi. ovaj ima novih funkcija i lakše ga je razumit zato što je novi. ovako izgleda kutija kad ju dobiješ: najs... jo madrfakrs! |
16.03.2006., četvrtak
Bezakonje
jednom sam obavljao diktatorske poslove u inozemstvu (čitaj: bio sam bolestan). i tako se ja vratio u razred kad ono: ljudi kupuju sok na automatu za 7 kuna, a ja znam di ga ima 4 puta više za 5,50 kn, filozofiju nije pitala, neko jede kredu, na ploči osvanjuju ustaške pjesme, a životinje iz razrednih farmi rade razne pizdarije... ''bekrije'' će imati posla... a šta kad dođu potomci? znam ja šta će bit... zec će reći: ''nisam ja!'' onda će mu vjeverica ukrasti jaknu i prodati je nosorogu za milju maraka, onda će joj on htjet uvalit preprženi CD koji je Ševčenko kupio od Del Piera, pa mu je došao Totti koji je isprdato Ševčenka i rekao mu da mu je mogao to spržiti za sitne pare, a vjeverica baš i ne želi taj CD, pa će u pomoć nosorogu doći međed koji će joj ponuditi razne ''usluge'' ako kupi CD od nosoroga, na što će vjeverica pristati, a zec će bit tužan što nije pokarao međedicu... eh... to čuveno bezakonje... |
15.03.2006., srijeda
moji ratnici
ponosan sam na svoju novoorganiziranu vojnu jedinicu ''Bekrije''. to će bit elitna vojna jedinica u razredu koja će štititi interese razreda, jer su naime, oni elitna vojna jedinica. pomno su odabrani, zbog svojih idealnih fizičkih proporcija, ratnih vještina, mudrosti i lukavštine. često su pritajeni, no morali su se slikati za diktatora: živijo!!! Hura!!! prva gardijska brigada ''Bekrije''. blagoslovio vas... bog u kojeg vjerujete! živija drug diktator! |
Manifest o diktaturi
|
pošto je dokument ''Proglas o diktaturi'' bio oskvrnut od strane Đoke, bio sam primoran napisati MANIFEST O DIKATURI. to je vrhovni dokument, zakon za sve unutar razreda. MANIFEST O DIKTATURI Nadasve uznemirujuce okolnosti koje se zbivaju u razredu i van njega, te nemogucnosti kontroliranja razrednih masa, prisiljavaju mene, legitimno izabranog predsjednika, na uvodenje DEMOKRATSKE DIKTATURE u 4.f-u ! Najviši razredni i školski interesi nalazu da vam se obratim, jer nastupio je cas kada izmedu razreda i predsjednika ne smije biti posrednika! Ovim aktom smjesta se zabranjuju glasovanja i izbori bilo kojeg drugog predsjednika, jer time bi se samo unazadio naš napredak. Više se ne smije ici putem kojim se išlo do sada! (lijevo). Nositelj demokratske diktature je diktatorski konzilij u sastavu: - Josip Škrabo, predsjednik i diktator - Ivan Šitum, ministar mutnih poslova - Silvijo Faletar, ministar vanjskih poslova - Joakim Cicic, ministar financija - Boris Hrgovic, ministar propagande - Marko Antolovic, ministar obrazovanja i športa - Josip Levakovic, presvijetli kardinal Svi razredni organi moraju poštivati odluke predsjednika i konzilija. Jedini nositelj vlasti je predsjednik, njemu su svi odgovorni, a on nikome. Ovaj manifest na snagu stupa odmah, trajat ce do završetka krize, što se procjenjuje do 6. mjeseca. Svaki otpor diktatorovoj volji biti ce najstroze kaznjen! Dne 13.3.2006. Predsjednik: Josip Škrabo aaaaa, jessss... when the earth becomes my throne... |
14.03.2006., utorak
Priča o junaštvu 2
davno je to bilo u kraljevskom gradu...Pragu. dan je bio lijep i ptice su pjevale, žene su prale suđe, prale veš, kuhale ručak, a muški su se odmarali... i tako je to bilo lijepo sve do jednog dana... žene su vrištale i bježale s rijeke Vltave, gdje su obično prale veš. muškarci smjelo poskočiše i zaustaviše žene da vide kakvo nemilo događanje se dogodilo. žene su prozborile drhteći: ''Međed!!'' muškarci poprimiše ozbiljan izraz lica i sastave skupštinu da vide ko će ić uklat međeda. i sastavi se družina: Diktator Čmarobnjak, Herr ministar mutnih poslova i Drug ministar financija. navukoše svijetle oklope: i krenuše i upotragu za opakim međedom... hodali su jedno 10 minuta i napokon, naiđoše na rijeku... prišuljali su rijeci i u podnožju rijeke ugledaše strašnog međeda:  obliše ih hladan znoj... provjeriše još jednom svoje oklope i sletiše se u boj! bitka je potrajala 3 dana (čitaj 10 minuta), i međed je pokoren! hrabri momci, pomalo izgrebani, natučenih rebara i pokojeg zuba manje, vratiše se u selo i donesoše kožu strašnog međeda:  i tako, postali su junaci... živjeli su još jako dugo i sretno... kad odjednom... ponovno ležim u trošnom sovjetskom krevetu u sovjetskoj sobici u sovjetskom hotelu. moji drugovi još ne spavaju, smiju se jer mi je Drug ministar propagande htio sipati paste za zube na moju diktatorsku guzicu. pošto sam se prenio iz vizionarskog sna, spriječio sam ga u tom naumu. pošto je Herr ministar mutnih poslova zaspao, drug Propagande je sipao paste njemu na šupak. ovaj je protestno odšetao u wc i oprao se. kasnije je drug propagande prozvan Guzonjin sin, a ponekad i razguzivač... ja sam bio tužan... taman ubijem strašnog međeda kad se dogodi ovo... strašno... |
Diktatorske institucije
Stanje pod mojom vlašću u razredu je vrlo dobro. organizirao sam neke institucije da ubrzaju napredak demokratske diktature. te institucije imaju vrlo simbolična imena. ne samo institucije. već i ljudi. evo, navest ću neke najuspješnije institucije: ova zadnja institucija mi se čini kao nekakva politička institucija u ilegali pa bih to morao sankcionirati... al sviđa mi se naziv. hehehe |
13.03.2006., ponedjeljak
o školi
ma škola je prekrasna ustanova! svi je volimo! ma apsolutno svi! upozno sam jednog prijatelja na Tahitiju koji također voli ići u školu! to mu je najuzbudljivije! nekad u školi ostane i danima! imam njegovu sliku kako odlazi u školu! mislim da bi trebali slijediti njegov primjer! njima u školi nikad nije dosadno! |
12.03.2006., nedjelja
knjiga zla
u davno izgubljenim bespućima školske knjižnice, uz pomoć Lele i ministra mutnih poslova, nabasali smo na knjigu vječnog zla, pomutnje, bezčastnosti i drugih pridjeva koji se mogu nadodati uz to. dohvativši knjigu, ministar mutnih poslova se počeo čudno ponašati, počeo je baljezgat neke gluposti o nekom Hegelu, Aristotelu i još mnogim idiotnim povijesnim ličnostima, te sam ga ustrijelio s kalašnjikovom u nogu. ispustio je knjigu sotoninu i nije se sjećao što se dogodilo. knjigu smo posuli svetom vodom, tako da smo je na neko vrijeme mogli bez straha nositi u rukama. noseći je kroz hodnike, primijetili smo kako se ljudio uokolo čudno ponašaju... pogotovo maturanti. počeli su se svi tresti i vikati: ''NE, NEMOJ MENE!''... no izgleda da to nije imalo utjecaja na učenike prvih i drugih razreda, poznatijih kao fazani i post-fazani. knjigu smo odnjeli u naš razred na istraživanje, pod budnim okom naoružanih stražara. kasnije sam saznao i zašto se neki nisu bojali... nisu svjesni zla koje ih očekuje u četvrtom razredu... zla kojem je malo tko odolio... istraživanje o zlom porijeklu knjige zla nikad nije završilo... svi prisutni su umrli u bizarnim okolnostima... jedan od istraživača je svršio u kotlu za čvarke nakon što mu se u glavu zabila slijepa sova. knjiga je vraćena u bespuća knižnice i nadam se da se nikad neće vratiti... ili hoće..? |
travestije na vlasti
|
...otkrio sam zapanjujuće podatke i ostao sam zapanjen. netko od mojih ministara je travestija! iliti ''niježensko''. od pouzdanih izvora sam uspio pribaviti ovu sliku, no nisam otkrio tko bi to mogao biti...  strašno mi je poznata ta nakupina sala, no nemrem i dalje otkriti tko je to. trebat će mi pomoć inspektora prilike. |
straža diktature
unajmio sam stražara. postavit ću ga na ulaz u razred.  pokušani su brojni pokušaji atentata na mene, pa ću zato uvesti kontramjere, jer su naime, na mene pokušani atentati. |
diktatura
|
donio sam odluku da se nemila događanja u našem razredu nemru više tolerirati. pošto sam legitimno izabran za predsjednika, odlučio sam izvesti vojni puč na razred i sebe proglasiti diktatorom. to je zahtjevalo pisanje velikog dokumenta ''PROGLAS O DIKTATURI'' PROGLAS O DIKTATURI 4. f-u ! Uznemirujuce okolnosti koje se zbivaju u razredu i nemogucnost kontroliranja masa, prisiljavaju me da uvedem zbog opceg dobra i napretka DEMOKRATSKU DIKTATURU u 4.f-u. Ovim aktom smjesta se zabranjuju glasovanja i izbori bilo kojeg drugog predsjednika. Diktatura ce trajati do završetka krize, što se procjenjuje do svibnja 2006. Nositelji DEMOKRATSKE DIKTATURE su predsjednik Josip Škrabo na celu, ministar mutnih poslova Ivan Šitum, ministar financija Joakim Cicic, ministar vanjskih poslova Silvijo Faletar, ministar propagande Boris Hrgovic, ministar odnosa s javnošcu Marko Antolovic, te kardinal Levi. Pojedinci koji se budu bunili, bit ce najstroze kaznjeni. Dne 20.02.2006 Diktator: Josip Škrabo sveti dokument je oskvrnut od strane ĐOKE i u tijeku je pisanje manifetsa o dikitaturi... ...when the earth becomes my throne... wahahahaha!!! |
naravno, pošto sam proglasio diktaturu, nemrem sve sam raditi. tako se moja diktatura još zove i demokratska diktatura. zašto demokratska? pa zato što sa mnom na vlasti su još i moji ministri. vrhovno tijelo je KONZILIJ. konzilij se sastaje svako malo kad razred nešto zahtjeva. pošto je diktatura vlasti, konzilij uvijek odluči kontra razreda i tako svi nahebu. npr. treba pitati prof. iz hrvatskog da nam odgodi test. svi se u razredu pjene i viču: ''Škrabo, idi je pitaj da odgodi!''. ja samo kažem: ''Razmotrit ćemo vaš prijedlog.'' onda sazovem konzilij. na njemu sudjeluju svi ministri i ja, diktator. odluka je uvijek kontra razreda, čak i onda kad ministri i ja nismo naučili i sl. mi se uzdamo u nešto drugo... podsjetnike... i tako razred popizdi. poslije toga, anarhisti pokušaju dići bunu, no njih je uvijek oko 2-3 pa se pobuna uguši. poslije slijedi slavlje uz alkokol. kako ministri ne bi smjeli lokati sami, često pozovemo i narod da se pridruži slavlju: kad se svi opiju, isperemo im mozgove i opet svi vole diktaturu! |
11.03.2006., subota
d begining
|
ŽIVIO DRUG LATINKO! I NJEGOVA VJERNA SUPUTNICA INSPEKTORICA PRILIKA (za dodatne informacije, pitaj). za razliku od svoja 2 bratska bloga, ovaj blog se neće baviti bolestinama, barem ne toliko u tolikim količinama. ime mi je ČMAROBNJAK (a za vas iz razreda sam DIKTATOR) posjedujem mračne sile filozofiranja, kosicu i muzički ''talent''. to najbolje opisuje slijedeća slika:  gad dem, rekli bi neki ošišaj se, rekli bi drugi ne moj ga, rekli bi treći mrš na svoje smrdljivo selo, rekao bi netko no dobro. kako bi slovenci rekli, njih trojica zajedno: ''Janez slovenščina janez piranskov zaljov, sladkor'' |
čudolište iz autobusa
gad dem... možda najstrašnije čudolište je upravo u meni... nažalost, nisam svjestan tog čudolišta i nemrem ga kontrolirati... čudolište je, hvala Bogu, bezopasno, ono se samo pojavljuje tijekom sna... vjerujte mi, nisam ponosan na to čudolište... herr schile također, no njemu je to smiješno: no postoji jedna dobra strana... čudolište ne proizvodi nekontrolirane zvukove... i često ga ljudi nahrane... posječujem babe iz Ingušetije koje su specijalizirane za takve stvari, pokušavaju oterat čudolište, no ne da se. |
priča o junaštvu
|
dogodilo se to davno, prije 5 mjeseci u Pragu... sjedio je ministar propagande i razmišljao... dugo je razmišljao... hoću ili neću... sad ili sutra... u njemu su se sukobile dvije sile... ...hladan znoj ga je oblio... hladne glave pruži ruku i junački uhvati:  žene i djeve povikaše!!! u istom tom trenutku je negdje dijete zaplakalo, negdje je vlak zazviždao, negdje je nekom ručak pokipio... ozarena lica, dohvati bocu i iskapi je... bila je to priča o junaštvu... možete je protumačiti kako hoćete. preporučujem da ovu priču čitate polaku uz pjesmu ''Nothing Else Matters'' od Metallice. tada ćete shvatiti zašto je to priča o junaštvu. |
Prag
|
i tako, opijali su se ljudi u pragu... pivo jeftinije nego jaja na vinkovačkoj pijaci, ljudi pijani non-stop... a ja snimam... ovdje vidimo tri postarije mamurne gospođe kako se olokavaju:  šalim se, to su samo tri ženke željne alkokola. hmmmm... neki se osjećaju ko u raju:  to je ministar propagande u svom najboljem izdanju. neki su pak izdali muški rod ugađajući ženama:  to je ministar mutnih poslova. ne znam što pokušava, no ne sviđa mi se. opet mutna posla... gad dem, imao sam dejžavu... aranđel... dem ima i onih koji su morali zabavljati cijelu tu masu olokanih ljudi. ko će drugi nego ja... još mi stave tu pedersku kapicu i vele da sviram... a ja mrgudam... nepravda...  a mogli su mi bar platiti nešta... ili počastiti me legendarnom kofolom. živjela kofola, najsocijalnija kola od svih kola! kraljica siromaha i ljudi koji u đepu ne posjeduju više od 5 kuna! živio Prag! |
Čudolište Praga
|
i tako, ležim ja u krevetu, socijalnom sovjetskom krevetu, dug svega cca. 1,80m, dok je visina mog nabildanog tijela 1,96m. i ležim ja tako po dijagonali, u maloj sovjetskoj sobici, na sovjetskom 15. katu u sovjetskom hotelu i razmišljam... pogled mi je slučajno pao na kanister vode... voda se tresla... došlo je čudolište... neću ga prezimenovati, a zove se zzzzzzzz. spustila se na susjedni krevet i otkrila svoju strašnu... stražnju stranu. ostadoh osupnut i iznerviran:  mantalo mi se cijeli dan... no preživio sam zajedno s svojim drugovima iz sobe. |
Čudolište
|
i tako, sjedim ja na kavi, okrenem se na trenutak i kad sam vratio pogled na već gotovo ispijeni čaj, osupnuto sam uzviknio: ''ARGH! ja sam osupnut!'' naime, nasuprot mene je sjedilo strašno čudolište. mačjim refleksima, brzinom mladunca čudnovatog kljunaša, izvadio sam iz đepa ručnu fotokameru montiranu na mobitel... uspio sam ovo uhvatiti:  bilo je strašno... ledeni žmarci su me prošli... pokušao sam sliku dati nekim znanstvenicima iz Cerića, govoreći im da je to Jeti, al oni su bili skeptični i tvrdili su da je to Bigfoot. no ja sam uvjeren da je to bio Jeti. j***mu, a mogao sam se obogatiti... |
