22.03.2006., srijeda

otpor sili nadmočnoj

...sjedio sam na satu kemije... čudno i sumorna sijenka se spustila nad razred... u zraku se osjetio strah od zla... iskonskog zla... bližilo se... lagano sam prstima listao svete skripte o predmetu... predmetu zla... zadatak: upoznaj neprijatelja da bi mu se mogao suprotstaviti. radilo se o filiji, ilivam filozofiji. osjećao sam nelagodu u zraku, mučninu, strah... no ostao sam hrabar. zvonilo je. veseli glasovi utihnuše... zavlada muk... hodnikom je odjekivao zvuk... zvuk... zvuk štikle... ušla je... sjela... mrsko pogledala po razredu i pitala gdje smo stali... ljudi s strahom odgovaraju... poput plahih srna su se svi uskomešali... no ja sam ostao bistre glave. razumnim me je očuvala ona jedina...nada... no nije bilo dobro. osjetio sam kako mi se usta suše...kako me nelagoda i strah napuštaju... imao sam predosječaj... iznenada... zamanula je rukom i okrenula imenik... odostraga. ostao sam pribran. tiho je rekla: ''Škrobo... ovaj oprosti, Škrabo.'' prihvatih neizbježno... polako ustadoh i smjelo je pogledah u oči, srca mirna, hladne glave, suprotstavljajući se izboju energije:

Image Hosted by ImageShack.us

započelo je... otpor je trajao petnaestak minuta... uz dragocjenu pomoć ministra mutnih poslova i ministra propagande, preživio sam sva 4 nasrtaja... bilo je strašno... sjećam se samo nekog humanizma, Decartesa, Ničea, Kanta... poslije krvave bitke, sjeo sam kao moralni pobjednik, s ponosom u srcu... osmijehnio sam se lagano... odolio sam zlu... mjesto bitke se još dimilo, no ubrzo se dim slegnuo... nastavila je s ispitivanjem i dijelila je komade šakom i kapom. no ja sam izvojevao 2,3,3 i još jednu 2. možda je to bio samo početak otpora... možda sam se izvukao... no ratnik u mojoj duši mi govori: ''Ne, nije gotovo, bit će toga još.'' no ja ću biti spreman, jer našao sam način da se izborim i oduprem zlu!

<< Arhiva >>

design made by v4MP1r3