naravno, pošto sam proglasio diktaturu, nemrem sve sam raditi. tako se moja diktatura još zove i demokratska diktatura. zašto demokratska? pa zato što sa mnom na vlasti su još i moji ministri. vrhovno tijelo je KONZILIJ. konzilij se sastaje svako malo kad razred nešto zahtjeva. pošto je diktatura vlasti, konzilij uvijek odluči kontra razreda i tako svi nahebu. npr. treba pitati prof. iz hrvatskog da nam odgodi test. svi se u razredu pjene i viču: ''Škrabo, idi je pitaj da odgodi!''. ja samo kažem: ''Razmotrit ćemo vaš prijedlog.'' onda sazovem konzilij. na njemu sudjeluju svi ministri i ja, diktator. odluka je uvijek kontra razreda, čak i onda kad ministri i ja nismo naučili i sl. mi se uzdamo u nešto drugo... podsjetnike... i tako razred popizdi. poslije toga, anarhisti pokušaju dići bunu, no njih je uvijek oko 2-3 pa se pobuna uguši. poslije slijedi slavlje uz alkokol. kako ministri ne bi smjeli lokati sami, često pozovemo i narod da se pridruži slavlju:

kad se svi opiju, isperemo im mozgove i opet svi vole diktaturu!
Post je objavljen 12.03.2006. u 14:05 sati.