Šaravanjine avanture

Što reći, nažalost bio sam u pravu. Hrvatska nije prošla u 2. krug. Australija je slavila potpuno zasluženo. Naša reprezentacija nije ni uz očiglednu sudačku pomoć mogla pobijediti. Zašto? Najbolje je to rekao Ivica Osim u analizi utakmice: ''Svi se prave slijepi pored zdravih očiju, igrač koji ne može trčati ne može igrati nogomet!'' Ta rečenica je za navijače hrvatske reprezentacije bolna, ali i 100% istinita.
Posebno me živcira što je HRT kao ''stručnog sukomentatora'' u Stuttgartu postavio Ćiru Blaževića, koji mijenja mišljenje onako ''kako vjetar puše''. Prvo govori da smo ispali od slabije reprezentacije, a onda da smo mi bili slabiji (nakon što je čuo Osima). Zatim je govorio da smo prenisko postavili skalu uspjeha, da bi na kraju zaključio kako je već sam plasman na Mundijal uspjeh. Možda je za neke i to uspjeh, ali zašto onda uopće igrati, pitam se. Pa i Trinidad se kvalificirao na SP! Mislim da se Ćiro mora maknuti iz hrvatskog nogometa, neka uživa čovjek u mirovini...
Nakon SP-a 2002. i EP-a 2004. slušali smo puno kritika na račun izborinka. Mirko Jozić i Otto Barić tada su morali podnijeti ostavke. Nakon neuspjeha u Njemačkoj imam dojam kao da se nitko ne želi zamjeriti izborniku, nitko ne govori ono što smo svi vidjeli na terenu. Tek je Ivica Osim razbio monotoniju u komentarima naših nogometnih ''stručnjaka''.
Svaka čast Cici Kranjčaru na osvojenom 1. mjestu u kvalifikacijama, ali i tada smo imali puno sreće. Šveđane smo pobijedili u gostima samo zbog toga što im sudac nije priznao čist pogodak, osramotili smo se na Mlati sa 1:1 i na kraju u Mađarskoj sa 0:0, gdje su Mađari bili bolji. Vidjeli smo Šveđane neki dan kako su izvrsno odigrali protiv Engleza. Nisam siguran da bismo mi izvukli neriješeno.
Cico Kranjčar je dobar trener, i ništa više od toga. Ali nama treba izvrstan trener. Cico nije i ne može biti objektivan kada stavlja sina u 1. sastav. U najvažnijoj utakmici prvenstva promijenio je čitavu taktičku postavku reprezentacije, što se pokazalo neuspješnim. Cico govori kao da planira ostati izbornik i nakon SP-a (''Moramo se pripremiti za kvalifikacije za EP.''), što sigurno nije zaslužio. Hrvatska reprezentacija pod njegovim vodstvom bila je taktički i kondicijski inferiorna u sve 3 utakmice na SP-u. Danas svi vidimo da Hrvatska nije bila toliko dobra u svojoj 1. utakmici, koliko je Brazil u tom trenutku bio loš i neuigran. Protiv Japana nismo mogli doći do lopte, a Australija nas je potpuno razmontirala. Nakon izvlačenja skupina SP-a Cico je rekao:''Mislim da je stvarno žalosno za hrvatski nogomet ako se moramo bojati Australije i Japana.'' Dijelim to njegovo mišljenje. Hrvatska se na kraju ipak, koliko god neki to ne htjeli priznati, osramotila na Mundijalu. Mislim da Cico ne može ovu reprezentaciju odvesti na EP 2008. u Austriji. U skupini smo sa Englezima i Hidinkovom Rusijom. CICO MORA OTIĆI!
Tko bi mogao spasiti hrvatski nogomet od sramote i propasti. Sigurno ima nekoliko kandidata. Nikako ne bih volio da funkciju izbornika preuzmu ljudi poput Otta Barića, Ivana Katalinića, Joška Skoblara, Stanka Poklepovića, a pogotovo Ćire Blaževića! Moj prijedlog je Josip Kuže, trener koji je dokazao da zaista zna sve o nogometu. Kao kondicijskog trenera trebalo bi angažirati Rak Miljenka, kondicijskog trenera Dinama, koji je '91. sa Crvenom Zvezdom postao prvak Europe i svijeta! Ako ne Kuže, onda mislim da bi dobro bilo nagovoriti Zvonimira Bobana da preuzme kormilo reprezentacije. Pogledajte samo što Marco van Basten radi sa Nizizemskom! U svakom slučaju, CICO MORA OTIĆI!

Večeras sam otvorio blog.hr i na naslovnici ugledao jedan vrlo zanimljiv članak pod naslovom ''Upisi na fakultete i djeca hrvatskih branitelja'', preuzet sa bloga Jetsetersdance-a. Odmah sam posjetio navedeni blog te pročitao hrpu neistina na koje sam morao reagirati uključivši se u raspravu! Ostavio sam tamo komentar, koji ovdje u cijelosti donosim, sa dodatnim obrazloženjima.

Svake godine u vrijeme upisa na fakultete i razredbenih ispita u hrvatskoj se javnosti provlači jedna te ista neistina koju nitko decidirano javno ne demantira. Ta neistina glasi u najkraćem: ''Djeca branitelja imaju povlašten upis na fakultete i na taj način uzimaju mjesta pravim hrvatskim mladim intelektualcima.''Tu ste rečenicu zasigurno mnogo puta svi čuli, a neki možda i prihvatili kao istinu jer nije bilo nikoga tko bi iznio argumente koji takve tvrdnje i njihove kreatore u potpunosti diskvalificiraju. Dosta je bilo laži!
U nastavku teksta donosim komentar koji sam ostavio na blog.hr i na navedenom blogu.

''Želio bih naglasiti da se ovdje ne radi uopće o povlasticama. To znam iz prve ruke jer za par tjedana polažem prijemni na nekoliko fakulteta. Tek ako prođem prijemni, mogu se upisati na faks. Stari mi je inače dragovoljac Domovinskog rata.
Nije istina da ću ja nekome UKRASTI njegovo mjesto na faksu! Istina je da imam olakšan upis ukoliko prođem na prijemnom, ali to ne znači da će bilo tko, tko je također prošao na prijemnom, ostati bez svog mjesta na faksu!
Izravan upis ima vrlo mali broj braniteljske djece, a to se često prešućuje. Danas se špekulira sa brojkom od oko 500 000 branitelja. Vjerujte, toliko ih nije bilo '91.! To govore oni koji žele izazvati netrpeljivost prema pravim braniteljima i njihovoj djeci.
Treba pažljivo pročitati Članak 53. ''Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz domovinskog rata i članova njihovih obitelji'' na web siteu Hrvatskog sabora, a onda eventualno kritizirati, a ne samo dizati galamu ''zbog nepravde i društvene nejednakosti''. Socijalna stratifikacija je oduvijek postojala i uvijek će postojati, s tim se moramo pomiriti svi!
A na kraju da budem i malo bezobrazan, postavit ću jedno retoričko pitanje: Tko je kriv onima čiji su očevi za vrijeme rata hladili muda u inozemstvu i na sve načine izbjegavali mobilizaciju?
Inače, izraziti sam ljevičar i antihadezeovac! (Mislim da je to bilo nepotrebno, ali u našem se društvu ljudi drukčijeg mišljenja nazivaju radikalnim desničarima i nacionalistima!)''

U nedostatku inspiracije pronašao sam nekoliko zanimljivih stvari sa ostalih blogova. Nadam se da mi neće njihovi administratori zamjeriti. Uostalom, ove izreke ovdje su svevremenske i univerzalne...

Za vrijeme II svjetskog rata poginulo je 1,700,000 mrtvih.
Moze biti i kriva povrsina, ali da je ravna.
Jos jednom cu ponoviti i vise necu, mada mozda i hocu.
Sto prije zavrsimo, prije cemo biti gotovi.
Tiho neka ti napise.
Pazljivo dokopavamo amonijak.
Uzmete loncanicu za koju sigurno znate da ima korijen.
Nekoliko visestanicnih stanica Sijalica je plava, ali se moze koristiti i neki drugi zvuk.
Ribosomi su rezultat elektronskog mikroskopa
Ovu biologiju bismo precizno mogli nazvati OPCA BIOLOGIJA.
Cupasto korijenje
Te brojke imaju sve slabiju vrijednost.
Stjecajem okolnosti, dugo je zivio.
Mina se pronalazi tako sto se ona prvo pronade.
Pronadeni su mnogi pronalasci
Sto sam ja ovim time zeljela reci?
Individualna stvar pojedinca.
Sjede pored nekog bazena i jedu lezecki.
Smanjuje se povrsina obradivih povrsina.
Svi mi imamo oci i cujemo.
Kao dijete bio je djecak
Znak je nesto sto se namjerno upotrebljava za izraz necega
A vama se ne dize kad ja ulazim?
Prvi aerodrom je sletio 1923. godine.
Kod Rimljana je noc trajala jako dugo - do ujutro!
Sjedi tamo na mjesto i dodi odgovarati!
15000 stanovnistva Samo vi pricajte... Necu nikog da cujem!!!
Ako je lakmus u obliku plave boje...
Neka se javi 'ko je odsutan.
Iks minus pa na kvadrat
Sigurno da vjerojatno postoje neka istrazivanja.
Pojedini pojedinci
U vecim dubinama vode mala je kolicina vode.
Goya je roden od 1746. do 1828.
U prethistorijskom dobu vrseno je razmnozavanje bez ikakvog reda.
Opomenem li te jos jedanput, izbacit cu te bez opomene!
Zavrsava se nekako nezavrseno.
Od njega zavisi hoce li dobiti jedan ili ide na popravni.
Jednino sto ovdje smeta je to sto 1 nije 2, ali to nije vazno.
Da nikog nisam cula osim samu sebe!
Prosto je komicno koliko je smijesno.
Svaki treci Kinez je Japanac.
Zivjeli su u IV vijeku prije Nove Godine.
Uradit cemo zadatak pod brojem A.
Nesto ste me gledali tiho.
Ovo sad nema veze sto ja pricam. Greska je u meni.
'Ko se okrene, odmah ocjena vise!
Ako se magnezij gleda u oci moze se oslijepiti.
Tekucina je isparila iz vode.
I ja sam prije sest godina bila mlada!
Ne smije se pisati olovkom i gumicom!
Kad nisi odgovarao?
Imate otiske cipela po nogama.

Još mi se u glavi vrte slike jučerašnjeg poraza Hrvatske od peterostrukih svjetskih prvaka, Brazilaca. Taj poraz zasigurno nismo zaslužili, posebno zbog bolje igre u 2. dijelu utakmice. Ipak, moram se osvrnuti i na neke stvari koje mnogi na prvi pogled nisu uočili. Ova utakmica je pokazala da mi nemamo zamjenu za kapetana Niku Kovača. Niti 2 minute nakon njegova izlaska iz igre, Kaka je zatresao mrežu našega gola. Dok su ostali igrači ginuli na terenu za svaku loptu, Niko Kranjčar pustio je igrača Milana da puca bez bloka, okrenuvši pritom pičk*! Cijelu utakmicu Niko je trčao poput paradnog konjića, a u jednom trenutku 2. poluvremena postalo je jasno koliko on zapravo vrijedi - Kaka ga je u sprintu ostavio najmanje 5 metara, a Niko ga nije stigao čak niti faulirati. Naravno, nakon takve igre, jedino je Niki ostalo snage da pred kraj utakmice dođe u priliku za izjednačenje i potpuno neometan glavom prebaci okvir Didinog gola. Tu je razlika između Nike i Kake, s kojim ga mnogi vole uspoređivati. Kaka je primio loptu i neobranjivo pogodio ljevicom za pobjedu, iako je izraziti dešnjak! Kranjčar u reprezentaciji igra na mjestu sa kojeg ima mogućnost izbora, dodati napadačima Prši i Klasniću ili sam pucati po golu. Nažalost, ni u jednom ni u drugom nije se jučer proslavio. Pršo je jučer bio naš najopasniji igrač, a najviše lopti dobio je od Marka Babića, dok je od Nike dobio tek jednu jedinu loptu pred kraj utakmice, koju mu je vratio za Kranjčarov promašaj glavom preko gola.

Mnogi će reći da je lako biti general poslije bitke i sada prodavati pamet. Složio bih se sa takvima, ali samo djelomično. Cico je morao uvesti Modrića zadnjih 10-ak minuta kada su nas Brazilci pritisnuli nakon ulaska Robinha. On to nije učinio samo zato da ne bi iz igre morao izvaditi Niku. Od igrača veznog reda (Babić, Srna, Tudor,) upravo je Niko najmanje napravio, a od njega se najviše očekivalo. Cico nije namjerno htio napraviti 3. izmjenu u trenucima kada su nas Brazilci pritisnuli jer nije mogao izvaditi nikoga osim Nike. Nije mogao izvaditi Pršu jer je bio najopasniji, Olića zato jer ga je uveo umjesto Klasnića kao i J. Leku umjesto N. Kovača. Cico nije mogao izvaditi niti Tudora, Babića i Srnu jer su dobro obavljali svoj posao na travnjaku, kao i obrana (Šimić, Kovač, Šimunić). Dakle, jedini kojeg je mogao i morao zamijeniti bio je upravo njegov sin, a Cico to nije želio ni pod cijenu poraza, koji objektivno nismo zaslužili od ovakvog Brazila. Umjesto da mi pritisnemo zadnjih 10-ak minuta, ulaskom Robinha morali smo strahovati za vlastiti gol upravo zbog umora igrača koji nisu imali snage za završni pritisak, a izbornik im nije želio pomoći ubacivanjem jednog svježeg igrača iako ga je imao na klupi.

Nadam se da u sljedeće 2 utakmice protiv Japana i Australije izbornik neće vlastiti interes podrediti cjelokupnom interesu reprezentacije te kako će na tim utakmicama igrati najbolji i najspremniji igrači. Ne želim biti zloban, ali nisam preveliki optimist za prolazak Hrvatske u 2. krug. Daj Bože da griješim...

Evo, zbog neke više sile pojavio sam se u ovo gluho doba na ovom blogu koji već dugo nisam obnavljao. Potaknut oproštajnim pismom druga Schituma morao sam reagirati. Drug Schile je sam sebe u tom pismu na šaravanja2 razriješio dužnosti ministra mutnih poslova i proglasio kraj diktature u 4.f razredu. Ne znam kako je bilo ostalima, ali nama ja na vlasti bilo odlično. Ipak, ono što je bilo daleko došlo je do svog svršetka te stoga ovim putem objavljujem ostavku na mjesto ministra financija, javno i transparentno.

Evo usput da vam (ili si) prepričam jednu (2) anegdotu o liku kojem ovaj blog duguje ime. Za vrijeme Domovinskog rata drug Šaravanja bio je u policiji. (To sam tek jučer saznao.) Kao i danas, i u to je vrijeme imao određenih sklonosti prema alkoholnim preparatima i toj vrsti kozmetike. Ali, bio je rat, nedostajalo je ljudi pa je svatko mogao u policiju (baš kao i danas, zar ne). Da skratim, Šaravanja je provodio dane u birtiji kod Lukende i tu ostavljao svoju plaću. Jednom prilikom, dok je bio pijan kao ćuskija, ostali ljudi iz birtije su mu počeli govoriti kako je na cesti nered te da su ljudi počeli divljati za volanom. Na te vijesti Šaravanja je promptno reagirao. Izašao je i zaustavio kolonu od 50-ak automobila ispred birtije i kroz zube govorio: ''Rheghulacija prhometa''. Možda se ništa i ne bi dogodilo da u toj koloni nije bio i jedan policijski inspektor zahvaljujući kojemu je naš junak na kraju ostao bez ''policajske uniforme'', kako sam voli reći.

A evo i jedne novije anegdote našeg duhovnog inspiratora. Zbilo se to prije nekih mjesec dana. Došao je tada Šarac, kako ga popularno zovu ljudi u selu, u kafić tražeći svog kuma Nikoljicu. Imao je s njim neke neriješene račune te se ovaj odlučio sakriti u WC. Dogovorio je sa konobarom da kaže Šaravanji da je upao biciklom u kanal (koji prolazi centrom sela). Kako bi to izgledalo što uvjerljivije, konobar (inače teška budala i psihijatrijski slučaj) bacio je Nikoljicin bicikl u kanal. Šaravanja je na tu vijest odmah poletio spasiti kuma te je skočio sa mosta u kanal. Njegove riječi bile su: ''Bicikli je tu, ali ne vidim nigdje leša.''