Šaravanjine avanture

Još mi se u glavi vrte slike jučerašnjeg poraza Hrvatske od peterostrukih svjetskih prvaka, Brazilaca. Taj poraz zasigurno nismo zaslužili, posebno zbog bolje igre u 2. dijelu utakmice. Ipak, moram se osvrnuti i na neke stvari koje mnogi na prvi pogled nisu uočili. Ova utakmica je pokazala da mi nemamo zamjenu za kapetana Niku Kovača. Niti 2 minute nakon njegova izlaska iz igre, Kaka je zatresao mrežu našega gola. Dok su ostali igrači ginuli na terenu za svaku loptu, Niko Kranjčar pustio je igrača Milana da puca bez bloka, okrenuvši pritom pičk*! Cijelu utakmicu Niko je trčao poput paradnog konjića, a u jednom trenutku 2. poluvremena postalo je jasno koliko on zapravo vrijedi - Kaka ga je u sprintu ostavio najmanje 5 metara, a Niko ga nije stigao čak niti faulirati. Naravno, nakon takve igre, jedino je Niki ostalo snage da pred kraj utakmice dođe u priliku za izjednačenje i potpuno neometan glavom prebaci okvir Didinog gola. Tu je razlika između Nike i Kake, s kojim ga mnogi vole uspoređivati. Kaka je primio loptu i neobranjivo pogodio ljevicom za pobjedu, iako je izraziti dešnjak! Kranjčar u reprezentaciji igra na mjestu sa kojeg ima mogućnost izbora, dodati napadačima Prši i Klasniću ili sam pucati po golu. Nažalost, ni u jednom ni u drugom nije se jučer proslavio. Pršo je jučer bio naš najopasniji igrač, a najviše lopti dobio je od Marka Babića, dok je od Nike dobio tek jednu jedinu loptu pred kraj utakmice, koju mu je vratio za Kranjčarov promašaj glavom preko gola.

Mnogi će reći da je lako biti general poslije bitke i sada prodavati pamet. Složio bih se sa takvima, ali samo djelomično. Cico je morao uvesti Modrića zadnjih 10-ak minuta kada su nas Brazilci pritisnuli nakon ulaska Robinha. On to nije učinio samo zato da ne bi iz igre morao izvaditi Niku. Od igrača veznog reda (Babić, Srna, Tudor,) upravo je Niko najmanje napravio, a od njega se najviše očekivalo. Cico nije namjerno htio napraviti 3. izmjenu u trenucima kada su nas Brazilci pritisnuli jer nije mogao izvaditi nikoga osim Nike. Nije mogao izvaditi Pršu jer je bio najopasniji, Olića zato jer ga je uveo umjesto Klasnića kao i J. Leku umjesto N. Kovača. Cico nije mogao izvaditi niti Tudora, Babića i Srnu jer su dobro obavljali svoj posao na travnjaku, kao i obrana (Šimić, Kovač, Šimunić). Dakle, jedini kojeg je mogao i morao zamijeniti bio je upravo njegov sin, a Cico to nije želio ni pod cijenu poraza, koji objektivno nismo zaslužili od ovakvog Brazila. Umjesto da mi pritisnemo zadnjih 10-ak minuta, ulaskom Robinha morali smo strahovati za vlastiti gol upravo zbog umora igrača koji nisu imali snage za završni pritisak, a izbornik im nije želio pomoći ubacivanjem jednog svježeg igrača iako ga je imao na klupi.

Nadam se da u sljedeće 2 utakmice protiv Japana i Australije izbornik neće vlastiti interes podrediti cjelokupnom interesu reprezentacije te kako će na tim utakmicama igrati najbolji i najspremniji igrači. Ne želim biti zloban, ali nisam preveliki optimist za prolazak Hrvatske u 2. krug. Daj Bože da griješim...