Magali Boers zatražila poništenje crkvenog braka!?
Magali Boers, traži poništenje crkvenog braka u kojem su rodjene naše kćeri jer, kako veli, ‘nismo bili svjesni’!
U nedjelju, oko 12 sati, netom nakon mise, telefonom mi se javio Maurice R., dugogodišnji bliski prijatelj, jedan od rijetkih koji je samnom ostao na ovom križnom putu. Pripadnik Družbe Isusove, uvjereni Europljanin, kozmopolit i ekumenist, isusovac ‘starog kova’, Maurice me u listopadu 1997. vjenčao s Magali Boers u crkvi St. Michel u Lillu. Danas, kada je i površnom promatraču jasno da Magali nije napustila bračnu zajednicu s Lj. Čučićem zbog navodnih ‘batina’, nego zbog izvanrednih doktrinarnih razlika oko odgoja djece i koječega još, trenutak je da se otkrije još jedna istina. Mauricev telefonski poziv tomu je samo povod.
Prijatelj me, dakle, obavjestio da je prošlog petka, 14. studenog , bio pozvan svjedočiti u postupku za poništenje crkvenog braka kojeg je Magali pokrenula pred eklezijastičkim sudom u Lillu ! U tom zahtjevu, kako mi je u pozivnom pismu da dođem dati vlastiti iskaz potvrdio crkveni sudac, Magali je ustvrdila da ‘niti jedno od nas nije bilo svjesno značenja i odgovornosti u bračnoj zajednici, te da , konzekventno tome, brak treba proglasiti ništavnim’.
Eventualni osvrt na ovo prepuštam svojim komentatorima, kako onima dobronajmjernima, tako i onim još dobronamjernijima. Što se mene samoga tiče - s Magali Boers sam se vjenčao u ljubavi, pred Bogom! Riječi koju sam dao, nikada se neću odreći, jednako kao ni djevojčica koje rodismo prije nego je nesreća zakucala na naša vrata.
Da li je pak u svemu tome spokojna sama Magali, danas kada, u trećoj zemlji, već živi u vanbračnoj zajednici s bivšim zaručnikom i s našim kćerima, neka svako prosudi prema svojoj savjesti. Ipak, postavlja se nekoliko pitanja, tek kao čitanka za razmišljanje.
Da li Magali ovim zahtjevom crkvenom sudu potvrdjuje svoje ‘pravovjerstvo’ ili ga pak stavlja na kušnju? Da li je njezina peterostruka izdaja (prema tom nesretniku Carlu tamo još 1996., prema meni šest godina kasnije, prema našoj djeci, te prema Bogu i sebi samoj) pravi put prema ‘spasenju’, koje tako često izlazi iz njezinih usta? Ili je ovdje riječ o pukom i proračunatom pragmatizmu ne bi li se pred istom crkvom i istim Bogom dao još jedan neiskren zavjet? Jesu li cinizam, licemjerje i blasfemija (neobzirno spominjanje Božjeg imena, bez stvarne namjere da mu se služi) preteške riječi za ono što čini Magali Boers?
Potpuno čist odgovor dobit ćete samo ako pretpostavite da je Ljubomir Čučić zaista tukao Magali Boers!
Ovdje, jasno, nije moguće govoriti o postupku pred crkvenim sudom, a još manje o prijateljevu iskazu. Ipak, da bi se shvatilo u kojem smjeru ide njegov angažman, reći valja da je Maurice, svećenik koji je Magali i Ljubomiru potvrdio sakrament ženidbe, bio njihov stvarni kućni prijatelj. Premda sam ga poznavao puno prije Magali, srcem je prihvatio i nju, moju buduću suprugu, i zamolbu da nas vjenča. Od tada je bio uz nas. Redovito je dolazio u Hrvatsku, u našem mu je domu bilo konačište, upoznao je naše prijatelje, zavolio našu djecu. Zajednički put nosio bi nas u krajeve u koje saam možda ne bih nikada otputovao (Libija, Alžir). Satima smo znali krstariti ‘lijepom našom’, od Dubrovnika do Plitvica, od Istre do Zagreba. Pričali smo tijekom tih putovanja o svim našim i Božjim tajnama. Maurice Rieutord je dvadeset godina svoje svećeničke službe dao pomirenju kršćana i islamskog svijeta (Tunis). Bio je Božji sluga koji nikada nije uzmakao pred vlastitom riječi, koji nikada nije zatajio ni hvalu, niti pokudu.
Otac Maurice, čovjek blaga srca i britka uma, ostao je konsterniran činjenicom da je Magali Boers zatražila poništenje braka kojeg smo s njime slavili. On nas je ispovjedio prije svečanog čina, on je svjedočio našim sretnim godinama, on je, naposlijetku, naš brak shvatio i kao dio svoje misije na približavanju različitih svjetova. Bio je apsolutno zatečen Magalinim nestankom prije šest godina (nakon čega mi je prvi puta otkrio neke pojedinosti iz života njezinog oca i njezine majke). No ovaj njezin 'demarš' u Lillu ostavio ga je bez riječi. Da, Magali Boers izdala je i svog prijtelja Maurica. Među ostalim, i zato jer nikad u proteklih šest godina nije prihvatila niti jedan njegov poziv na dijalog.
Kakva li to strašna oluja bijesni u njedrima Magali Boers?
Čuvajući naš brak od nenaklonih pojedinaca iz opskurnih molitvenih grupacija, ali i od naših vlastitih sumnji, Maurice mi nikada, ni prije, niti tijekom našeg zajedničkog života nije govorio o ‘integrističkoj’ orijentaciji Magaline obitelji. Prvi puta mi je o tome otvoreno pričao tek 2002. godine kada je ona prvi puta nestala s djecom. Tada mi je otkrio da mu je, netom nakon vjenčanja, ispred crkve u Lillu, prišao Magalin otac riječima: “To nisi smio učiniti, taj se brak ne može održati!!!”
Često sam se pitao bi li sve bilo drugačije da sam neke stvari znao već na samom početku? Mauricu nikada nisam zamjerio prešućene činjenice. Čuvao je ljubav, a prošlost je pokušao ostaviti zaboravu. Ipak, pretekao ga je slijed dogadjaja tako da su neke istine ugledale svjetlo dana, na žalost, prekasno. Maurice mi je,znao evocirati Voltairove riječ da ‘uspješan izlazak iz jedne sekte može jamčiti samo neka druga sekta’.
Opsesivan um, dodao bih, traži onozemaljsku ovisnost. Sam sebi nikada nije dovoljan. Niti onda kada se zaklinje u ljubav, niti onda kada radja novi život.
Što li ti uradiše, Magali Boers?
Bit će zanimljivo pratiti pripovjest o crkvenom poništenju tvojeg ‘nesvjesnog’ braka s Ljubomirom, zar ne? Iz njezina ćemo epiloga zapravo moći iščitati i stvaran utjecaj ‘prijatelja’ u Vatikanu. Dobro znaš da je i prema zemaljskim i prema Božjim zakonima taj brak postojao, da smo u njega ušli s punom svješću, da smo u njemu rodili naše kćeri! Time su, praktički, iscrpljeni svi razlozi po kojima bi se, prema kanonskim pravu, brak mogao proglasiti ništavnim, zar ne? Ili ima i drugih 'razloga'?. Znamo da imate puno novaca. Je li to isto onaj kojim plaćaš ‘za naše kćeri u vašoj školi’? Kad ti odobre tvoj ‘zahtjev’, hoće li to biti tvoj triijumf, ili tvoj stid, tvoje vječito grizodušje. I imaš li ti uopće mjesta u svojem srcu za tako što? Je li te taj tvoj Carlo ikada pitao govoriš li istinu, Magali Boers? Ili je to i njemu možda svejedno?
N.B.
Čitam kako su se ponovo raspisali blogeri, ovdje oko ove naše nesreće. Razvidno je da svaki od njih ima svoje vlastito stajalište, ili ono stečeno pod (ne)odgovarajućom količinom informacija, ili ono, kurirski preneseno od interesnih skupina koje javno 'orgijanje' žele učiniti supstratom istini. No vidim da medju njima ima i onih dobronamjernih, premda kranje lakovjernih koji, očigledno, ne shvaćajući o čemu je riječ, zazivaju novinske (Nacionalove) stranice s fotografijama ‘pretučene’ Magali Boers!
Ponovit ću, dakle,
tog nesretnog proljetnog podneva 15. svibnja 2003., par dana nakon što ju je francuski sud pod prisilom vratio u Hrvatsku, u trenucima potpune psihičke rastrojenosti, Magali Boers je trčeći niz stube pala na dnu stepenica, preko praga obiteljske kuće u Jakovljanskoj 4 u Zagrebu. Ljubomir Čučić nije tada bio u apsolutno nikakvom fizičkom kontaktu s njom! Upravo je to ustvrdila i sama Magali, pred policijom, pred liječnicima i kod istražnog suca, premda u tri – četiri različite izjave, ovisno o utilitarnosti mjesta na kojem ‘izjavljuje’. “Nacional” koji je objavio te fotografije osudjen je na plaćanje odštete Ljubomiru Čučiću (dvije se godine čeka pravomoćnost te presude), a sudac Marko Benčić, koji je osudio Čučića, zabranio je odgovor na pitanje obrane svjedokinji Boers o porijeklu i načinu zadobivanja ozljeda koje su objavljene u tom tjedniku pet dana nakon pada, 20. svibnja iste godine.
Eto, i u ovim se činjenicama može iščitati metodika ‘opće’ hajke na ‘paranoika’ Čučića. S druge strane, u prethodnom tekstu vidi se njezina pozadina: Čučiću je crkveni ekstremizam oteo ženu, žena mu je otela djecu, a Čučić je sam ‘budnim svecima’ donio trajan nemir jer ne propušta priliku da o njimu javno progovori. U tom je smislu indikativan i blogerski ‘komentar’ da ‘Magali ima puno prijatelja, u zemlji i… inozemstvu’. Autor je zapravo htio reći: pazi se! Nije li?
Njima, koji mašu svojim sabljama, krijući se iza križa, kao i onima koji zlorabe pravni poredak, poručujem: ne možete me dva puta razapeti, a Božji dužnici ostajete i dalje! (Lj.Č.)
|
