Magali ne dopušta djeci da primaju očeva pisma, Čučićevo otvoreno pismo Mili Jelavić!!!
Blogeri, dragi i oni još draži!
Ovaj blog od danas piše Ljubomir Čučić osobno, Nataša je do grla u žrvnju s raspravama, strankama itd. i nema više vremena kao dosad. Drugo, ja, Lj.Č., poznajem stvari jednako dobro, a i emocije prema djeci su izravnije. Nataša brine o njima, ja ih sanjam svake noći.
Nekoliko prethodnih pojašnjenja, molim. Štogod pisali i kavim god se nickovima služili, žao mi je da razina vaše komunikacije nerijetko diskreditira sam smisao i poruke ovog bloga. Sarin i Larin tata vas moli da poštujete jedni druge i da vašu iznimnu, na trenutke lucidnu raspravu vodite na temelju argumenata i činjenica, a ne na temelju osobnih antipatija. Dakle, ad rem, a ne ad hominem, please. Cilj je bloga davati javnosti informacije o stanju postupaka koji se vode radi povratka Sarah i Lare Čučić u domovinu i ja ne bih želio da ga moramo prekinuti.
Nadalje, nikad dosad ni Nataša, niti ja nismu sudjelovali u raspravi na blogu niti pod jednim pseudonimom. Pažljivo čitamo sve što se piše, a ponajviše nas vesele insinuacije kako se, eto, sami dopisujemo. Moram reći i ovo: stjecajem okolnosti i činjenica koje su podastrijete u toj raspravi ja, Lj.Č., uspio sam identificirati barem polovicu nickova. O da, zanimljivo je čuti što misle ljudi koje poznaješ, iako pravu draž samoj prepisci daju oni koje ne poznajemo, kao i oni koji se povremeno uključuju u diskusiju.
A sad najnovije vijesti.
Prije tri dana, nakon uzaludnih višemjesečnih pokušaja da doznam gdje su mi kćeri, uspio sam razgovarati s ravnateljicom osnovne škole "Martin Peller" u Reimsu (Mme. Guelff) te sam doznao da Sarah pohadja osnovnoškolski program, a da je Lara u predškolskom uzrastu. Laknulo mi je jer, eto, ako ništa, barem znam gdje su mi djeca. Pitao sam ravnateljicu bi li mi mogla dati curice na telefon, odgovorila mi je da nema takvih ovlasti. Pitao sam mogu li djeci pisati, rekla je da mora razgovarati s majkom Magali te da je ponovo nazovem u četvrtak ujutro. Nazvao sam kako je dogovoreno i, prema očekivanju, saznao da je majka odgovorila da ne dolazi u obzir da se djeci daju tatina pisma!!! Na telefone u stanu, kao ni na mobitele koji su mi poznati i dalje se nitko ne javlja. Možda su djeca u Reimsu, ali na drugoj adresi.
A sada 'bonbončić'.
Nataša je dobila pismo od Pravobraniteljice za djecu u kojem je ona, pravobraniteljica, gđa. Mila Jelavić, obavještava da joj se obratila "jedna gospođa tražeći našu intervenciju da se imena i fotografije djece gospodina Čučića maknu s bloga... jer da se koriste za njezinu, odvjetničinu reklamu!". Gospodja Mila Jelavić dalje navodi da je "neprimjereno da se na ovakav način koriste podaci o djeci radi ostvarenja cilja, ali da podržava svaku aktivnost koja ide ka ostvarenju najboljeg interesa djece redovitim i zakonitim putem".
Gospodjo Jelavić, ja, Ljubomir Čučić, obavještavam vas da je Vaše stajalište načelno vrlo korisno i dobronamjerno. Obavještavam Vas istodobno da je ono licemjerno i cinično. Nadam se da će Vam to "jedna gospođa" uredno prenijeti. Odvjetnici Nataši Pifar nije potrebna javnost. Mojoj djeci jest.
Ja, Ljubomir Čučić, stvarni otac Sarah i Lare Čučić već punih pet godina obilazim pragove hrvatskih, francuskih i europskih institucija ne bih li osigurao pravo svojih kćeri na oca i njihov izlazak u sekularnu kulturu, odgoj i obrazovanje. U tom sam se razdoblju nekoliko puta obratio Vašem uredu, kako u prošlom, tako i u sadašnjem, Vašem mandatu. U Vašim ladicama se nalazi pozamašan dossier koji govori o marifetlucima njihove majke i hrvatskih institucija koje su moje kćeri istjerale iz njihove zemlje. U tim spisima ste imali barem desetak razloga da "ustanete u zaštitu najboljih interesa djece", ali to niste učinili. Niste se oglasili kada je majka mojih kćeri u više navrata (ukupno 4 puta) protupravno odvela djecu iz Hrvatske, niste se oglasili kada je ih je Francuska vratila ocu, niste se oglasili kada je u Hrvatskoj organizirana potjera za njima iako ste znali da se u našoj zemlji nalaze zakonito, niste se oglasili kada je njihova majka lažima razapela njihova oca, njihov život i njihovu budućnost u medijima (sveudilj spominjući imena i objavljujući fotografije), niste se oglasili kada su sve novine i svi drugi u mediju iznosili podatke o njima, a niste se oglasili niti onda kada Vam je od strane moje odvjetnice izravno ukazano na nezakonitosti u radu pojedinih službi u Hrvatskoj koje su, pod dikatatom moćnika, provodile političko-medijski obračun s ocem Sarah i Lare Čučić. Radi točnosti ipak treba reći o ovo: da oglasili ste se, tamo 14. ožujka 2007. ujutro, u svom uredu tijekom razgovora s Natašom Pifar Mihelić ovim riječima: "Da bilo je propusta, ali što sad možemo".
Gospodjo Jelavić, danas na hrvatskim sudovima postoji nekoliko parnica u kojima se treba odlučivati o pravu mojih kćeri na svoju domovinu i njihovog tatu, sve od reda su ubačene u proceduru "zaštite najboljih interesa djece". To u mojem konkretnom slučaju znači da uopće nisu ušle u proceduru! Oprostite na izravnosti, no ako Vam je uistinu do "najboljeg interesa djece", oglasite se napokon. Saopćite hrvatskoj javnosti Vaše stajalište o tome zašto hrvatska djeca ne mogu u Hrvatsku, zašto ih Hrvatska ne želi, zašto se hrvatska administracija ponaša kao da je riječ samo o francuskim državljankama i zašto već četri mjeseca na sudu u Zagrebu nitko ne donosi privremenu mjeru prema kojoj bi se osiguralo da djeca imaju kontakt s domovinom u kojoj su rodjena.
Zakon Vam je, gospodjo Jelavić dao ovlasti da intervenirati pojedinačno, medijski i institucionalno kada vidite da su ugrožena dječja prava. Imam li ispravan dojam da te svoje ovlasti koristite vrlo selektivno. Jeste li možda razmišljali koliko očeva u Hrvatskoj danas ne vidja svoje kćeri i sinove, jeste li se možda zapitali tko bere lovorike nad sudbinmama raspadnutih obitelji, jeste li se zaista zapitali kako to da i sam Ustav RH (članak 62.) govori o zaštiti majčinstva, ali ne i očinstva. Želite li uistinu učiniti nešto u "najboljem interesu djece" tada poslušajte moj savjet - izadjite iz sinekure Vašeg ureda u Hebrangovoj ulici i učiniti nešto zaista veliko, sazovite konferenciju za tisak i objavite da je u Hrvatskoj, pod zaštitom državne administracije, na djelu paterocid, svojevrsna bijela kuga koja našu djecu već od njihovih prvih dana stavlja u službu diskriminacijske, arbitrarne i savim neprimjerene obiteljske politike. Ako Vam, u tome treba pomoć, rado ću Vam izaći u susret, jednako kao i tisuće drugih očeva koji lutaju hodnicima našeg pravosudja u potrazi za svojim malenima.
Što se tiče imena i fotografija mojih kćeri na blogu kojeg umjesto odvjetnice Pifar od danas vodim ja sam, obavještavam Vas da sam dugo i trezveno razmišljao staviti li njihovu sličicu na blog ili ne. Odlučio sam da to učinim te sam u tim smjeru i dopustio odvjetnici da objavi fotografije. Zašto? Zato jer je sada više nego jasno da Hrvatska u svojem nastojanju da se izvuče iz odgovornosti za sudbinu Sarah i Lare Čučić, da zaboravi moje kćeri, smišljeno opstruira sve moje pokušaje da dodjem do njih. Zato jer je, na žalost, interent postao jedini način da moja ukradena i deportirana djeca budu prisutna u svojoj zemlji, u hrvatskoj javnosti. Zato jer će njihovo ime i njihova slika na internetu biti i Vama jasan podsjetnik na sve ono što činite u "najboljem interesu djece".
Ja, Ljubomir Čučić, borim se za te interese onime čime znadem i što mi je na raspolaganju. Vjerujem i nadam se da će uskoro doći dan kada će se i hrvatske institucije angažirati u istom smjeru. Budite uvjereni da tada sličice moje djece neće biti potrebne, ni na interentu, niti bilo gdje drugdje. Ona će, naime, tada slobodno i ponosno šetati svojom zemljom. Vi znadete da taj dan sigurno dolazi.
Na kraju, obavještavam Vas da će uskoro biti objavljena i web stranica Sarah i Lare Čučić, ne samo sa slikama mojih kćeri, nego sa kompletnom dokumentacijom koja govori o protuzakonotom radu hrvatskih ustanova, sa video zapisima u kojima moja djeca sudjeluju u sektaškim seansama u Francuskoj, sa spisima koji neprijeporno govore o tome tko je tko u "aferi Čučić". Od vas mogu očekivati dvije stvari: da protiv mene podneste kaznenu prijavu i/ili da istu takvu prijavu podneste protiv onih koji pola desetljeća onemogućuju mojim djevojčicama da budu ravnopravne građanke Republike Hrvatske, uključujući i njihovu majku o kojoj znadete kudikamo više nego običan svijet.
Na samom kraju, molim sve dobronamjerne da ovaj post učine dostupnim široj javnosti.
Ljubomir Čučić
|
