zlatna

12.04.2010., ponedjeljak

Šutnja...tako me ubija

....Šutnja ..tako me ubija
Riječi su negdje zapele...između..
Pokušavam dokučiti..između čega..
Kopam po sjećanjima..koja me izjedaju..
Pokušavam svaki dan da te izbrišem..
Šutnja...tako me ubija..
Ti i ne slutiš...il neželiš..da znaš..
kako se ja osjećam..
Izdano...prevareno...
Šutnja tako me ubija..
Mislim da pogriješila sam ja..a onda..
Znam da sam ja ta koja je davala..
A ti tako stvaran i nestvaran..
Ti si taj koji je lagao..
Sebe ili mene..
sad svejedno je..nemožeš uvijek..
Krojiti od poderanog...isto...
Moraju ostati rezovi..
A oni su tako vidljivi..stvarni...bolni...
Šutnja...tako me ubija
Evo i noći ove dolaziš u moje snove..
Stvaran a ujutro nestvaran...
A tebi ko da svejedno je...
Šutnja...tako me ubija..
Hoću li izdržati ,pitam se..
Svaki dan te potiskujem,,sve dublje i dublje..
I znam predobra sam ja za tebe...
A opet...čekam...
Šutnja ...tako me ubija...
A još te volim...

P.S. Volim te


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.