....Šutnja ..tako me ubija
Riječi su negdje zapele...između..
Pokušavam dokučiti..između čega..
Kopam po sjećanjima..koja me izjedaju..
Pokušavam svaki dan da te izbrišem..
Šutnja...tako me ubija..
Ti i ne slutiš...il neželiš..da znaš..
kako se ja osjećam..
Izdano...prevareno...
Šutnja tako me ubija..
Mislim da pogriješila sam ja..a onda..
Znam da sam ja ta koja je davala..
A ti tako stvaran i nestvaran..
Ti si taj koji je lagao..
Sebe ili mene..
sad svejedno je..nemožeš uvijek..
Krojiti od poderanog...isto...
Moraju ostati rezovi..
A oni su tako vidljivi..stvarni...bolni...
Šutnja...tako me ubija
Evo i noći ove dolaziš u moje snove..
Stvaran a ujutro nestvaran...
A tebi ko da svejedno je...
Šutnja...tako me ubija..
Hoću li izdržati ,pitam se..
Svaki dan te potiskujem,,sve dublje i dublje..
I znam predobra sam ja za tebe...
A opet...čekam...
Šutnja ...tako me ubija...
A još te volim...
P.S. Volim te
Post je objavljen 12.04.2010. u 07:22 sati.