Svjetlost užurbanog grada probija se kroz prozor.
Zvuk budilice. Ruka izmigolji ispod popluna, traži tu glupu spravu i utišava je.
Rasteže se. Još jedno jutro.
Snena se izvlači iz kreveta.

Jutarnji ritual.

Prebire muzičku kolekciju. S čime započeti dan?
Nešto ambijentalno.
Otvara toplu vodu nad kadom.
Pristavlja vodu za kavu. Malo šećera. Ostavlja da zakuha.

Sjeda u kadu, pušta tuš i voda krene rominjati niz njena leđa.
Udarci kapljica vode, muzika, mirišljava pjena, para.
Tih sat vremena što ranije ustaje pripremaju je na ostatak dana.
Osvježena, uzima meki ručnik. Briše se. Nanosi kremu.

Voda je zavrela. Otače dio u šalicu.
Stavlja kavu. Prva, druga,... peta žličica. Promiješa i ostavi da iskipi. Pa još jednom.
Prelije vodom iz šalice.

Uzima mlijeko iz frižidera. Toči ga u malu posudu.
Na stolu džezva, podložak, mlijeko, šalica za kavu, poljsko cvijeće i tek dostavljene novine.
Ulijeva kavu u šalicu. Dodaje mlijeko.
Mmm… Obožava taj miris.
Listanje novine uvijek započinje zadnjom stranom.
Tijelo se pokreće uz zvuke muzike. Pjevuši.

Pogled na sat. Ima još malo vremena.
Sjeti se računa.
Puni šalicu kavom, uzima je i pali računalo.
Treba platila. Ponovo kasni. Tlači je nepotrebna rutina koja nemilice krade vrijeme.
Otvara mail. Uglavnom smeće.
Virtualni sandučići sve više je podsjećaju na prave.
Briše jednu reklamu za drugom ne otvarajući ih.
Nekolicina prijatelja, poslovni partneri. Kasnije. Sada ne stigne.
Još jedan pogled na sandučić.
Jedna poruka joj je promakla. Nepoznati pošiljatelj. Ime koje joj ništa ne znači.
Približi miša na tipku obriši, ali ne stisne je.
Uskoro počinje sastanak. Neformalni, ali ne voli kasniti.
Kasnije. Kada se vrati.
Oblači se brzo. Na prečac bira odjeću.
Skakuće na jednoj nozi dok oblači cipelu.
Zatvara sandučić.
Ponovo to ime. Zaintrigirana otvara poruku.
Samo nekoliko riječi.
"tražio sam te…"