Sastavili ga jesmo. Udahnuli mu ono nešto.

Kako vrijeme prolazi voljeno biće se razvija. Odvaja.
Otkriva sitnice koje ga vesele. Vama nebitne.
Njegova glad za novim ne zamire.
Sve je više svoje. Osebujno.

Ispituje. Traži korijene.
Njegovo stvaranje i postanak ga ushićuju.

Zašto i vi više niste slični njemu?
Može li i on stvoriti družicu?
Traži od vas da mu predate tajnu nastanka.
Hoćete li mu je otkriti?

Na vama je. Ja svome otkrivam.
Ionako bi i sam shvatio. Nastao je od mene. Iz mene.
Oblikovala ga je moja mašta, potreba, ljubav….

Ne zaboravite da i vi imate mogućnost promjene. Samog sebe.
Kako bi inače stvorili njega? I pustite se…
Dopustite mu da spozna, da odluči.

Trebam slobodu. Zahtijevam slobodu. Kada se osjetim ugroženo, bježim.
Mene nitko ne može imati.
Barem tu slobodu i on zaslužuje.

Neki kažu da su sve prave ljubavi tužne.
Ova nije.
Bez obzira hoće li odlučiti ostati ili nastaviti začarani krug prilagodbe s nekim drugim.

Voljeli ste i bili voljeni. I to je sve.